Da li je moguće...

... biti samopouzdan ako odrastaš uz konstantno psihičko i fizičko maltretiranje? Godinama me brat vrijeđa iz dana u dan, dok roditelji po tom pitanju ništa ne učine. Imam 23 godine, on je godinu stariji i u zadnje vrijeme se malo smirio prema tome kakav je bio prije par godina. Osjećam posljedice, nesigurna sam, potištena i uopće ne vjerujem u sebe... On je inače jako iskompleksirana i zatvorena osoba, u društvu šuti i jaaako je povučen al se zato uvijek na meni doma iživljavao i bio hrabar. Godinama mi je svaki dan govorio fuuj kak si ružna, kak si odvratna, kako si glupa i pritom mi se unašao u facu, kak nemam pojma, vidiš ovu curu kak je lijepa a gle sebe, imaš veliki nos, žuti su ti zubi, jel imaš opce prijatelje, male su ti sise, udarao me iz čista mira, kad sam učila puštao bi glazbu i sve samo da me ometa, kad smo išli zajedno na stanicu ostavljao me postrani, mogla bi nabrojati na prste kolko put mi je pomogao kad sam ga tražila... I jos mnogo toga, znači svaki dan!! Meni je odlazak kuci iz skole bio muka... Uvijek sve najgore prema meni dok ja njega nisam nikad omalovažavala. Ono što je još gore u tome što je moj otac jako živčana osoba i kad bi se ja požalila na bratovo vrijeđanje ili kad bi se on našao tu za vrijeme vrijeđanja tada bi počeo psovati sve živo, derati se, prijetiti i govoriti zašto smo takvi i tako do kraja tog dana. Znači nikakav razgovor ni kazna za brata. U tom trenutku bi mi bilo samo jos gore i strah.. I tako u krug godinama. Šuti i trpi jer ak se požališ bude ti samo još gore. Da li je još neko imao takvu situaciju? Da li je normalno da je meni cilj što prije odseliti se od kuće? Da li ja s razlogom nemam samopouzdanje? Da li pretjerujem možda? Meni je jasno da se tako može ponašati samo neko ko je ispod tebe a ne iznad, ali slušati to godinama i to najviše u pubertetu u najosjetljivijim godinama ostavlja stvarno veliki trag...

Imala sam sličan odnos sa sestrom. RIješila sam to tako da sam prerezala svaki kontakt prvom prilikom. MIslim da ne postoji drugo rješenje. Oni su prestari da se mijenjaju(a ni ne žele), jednostavno su takvi. Vole istresti frustraciju na nekome na kome se može istresti jer neće biti posljedica. :/ Bježi od njega i zaboravi ga.

> Uljeshura: > Imala sam sličan odnos sa sestrom. RIješila sam to tako da sam prerezala svaki kontakt prvom prilikom. MIslim da ne postoji drugo rješenje. Oni su prestari da se mijenjaju(a ni ne žele), jednostavno su takvi. Vole istresti frustraciju na nekome na kome se može istresti jer neće biti posljedica. :/ Bježi od njega i zaboravi ga. To mi je i cilj. Otići u drugi grad i "početi" novi život. Al mi je nejasan stav roditelja, zar ne bi svaki roditelj trebao zaštititi svoje dijete? Gledam druge roditelje, koliko se pobrinu za svoje dijete ukoliko mu samo neko kaze krivu riječ. Ne osjećam sigurnost ni sreću u toj obitelji. Da li pretjerujem?

Zbilja mi je tužno ovo čitati, sa sestrom imam super odnos i najbolja mi je prijateljica i stvarno kad i zamislim ovako nešto stisne mi se srce, a kamoli kad čitam što ti se dešava. Žao mi je zbilja, ali možda ne mora tako biti. Jesi mu se suprostavila, pokušala pričati? Ima li brat nekih problema? Mislim zbilja nije primjereno niti korektno da se tako ponaša.

> Majalike: > Zbilja mi je tužno ovo čitati, sa sestrom imam super odnos i najbolja mi je prijateljica i stvarno kad i zamislim ovako nešto stisne mi se srce, a kamoli kad čitam što ti se dešava. Žao mi je zbilja, ali možda ne mora tako biti. Jesi mu se suprostavila, pokušala pričati? > Ima li brat nekih problema? Mislim zbilja nije primjereno niti korektno da se tako ponaša. Kad sam mu se znala suprotstaviti samo bi bio još gori s vrijeđanjem ili udaranjem i njegova bi bila zadnja. Ima problema očito prirođenih jer je jako nezadovoljan sa svojim izgledom i povučen pa mu je cilj bio prenijeti to i na mene. Rekla sam u par navrata mami da ne bi bilo loše da ga odvede kod psihijatra na razgovor na što je ona odmahnula samo.. Razumijem bratsku svađu, al ovo je daleko previše otišlo..

> Majalike: > Zbilja mi je tužno ovo čitati, sa sestrom imam super odnos i najbolja mi je prijateljica i stvarno kad i zamislim ovako nešto stisne mi se srce, a kamoli kad čitam što ti se dešava. Žao mi je zbilja, ali možda ne mora tako biti. Jesi mu se suprostavila, pokušala pričati? > Ima li brat nekih problema? Mislim zbilja nije primjereno niti korektno da se tako ponaša. Kad sam mu se znala suprotstaviti samo bi bio još gori s vrijeđanjem ili udaranjem i njegova bi bila zadnja. Ima problema očito prirođenih jer je jako nezadovoljan sa svojim izgledom i povučen pa mu je cilj bio prenijeti to i na mene. Rekla sam u par navrata mami da ne bi bilo loše da ga odvede kod psihijatra na razgovor na što je ona odmahnula samo.. Razumijem bratsku svađu, al ovo je daleko previše otišlo..

dok se makneš bit će ti bolje, ali to što je on iskompleksirana budala ne znači da manje vrijediš, ne daj na sebe

> Uljeshura: > Imala sam sličan odnos sa sestrom. RIješila sam to tako da sam prerezala svaki kontakt prvom prilikom. Ovako sam i ja, ali sa bratom. S tim da mi je trebalo ohoho godina da si u glavi poslozim kockice i da nekome to sto ti je najblizi rod ne daje pravo da te ponizava i zlostavlja, a tebi obavezu da to trpis. Makni se sto prije mozes iz te nezdrave sredine i, ako si to ikako mozes priustiti, potrazi pomoc psihologa ili psihijatra.

Seli cim prije. Ne najavljuj to i ne raspravljaj s njima, vec energiju usmjeri u odlazak. I nema nazad ni pod koju cijenu.

Znam da je lako reći, ali samo strpljivo još malo. Što cipelitza kaže, usmjeri sve na to da se odseliš. Ja isto ne razumijem roditelje koji odmahnu rukom na preočite znakove da im sa djetetom nešto nije u redu, valjda si ne žele priznati. Kao da je to nešto najgore na svijetu, svašta. Nemoj misliti da te ne vole, nego se samo ne znaju nositi sa time, neki su malo tako smotani.

Ako ne vidiš drugog načina bježi, tim više što nemaš podršku roditelja. A savjet ti je očito bio skroz na mjestu. Roditelji ne žele vidjet-(

Tj, vide valjda al im je teško priznat i suočit se s tim

Bolestan i destruktivan, nesretan pa traži izazov u slabijima to su uvijek u pravilu žene, Roditelji u gotovo svim situacijama na to ne gledaju realno. Bježi iz toga kruga koji je već sigurno na tebe ostavio traga. Na kraju tunela svjetlo uputi se i ne žali , voli sebe i radi na sebi dok je vrijeme. Sretno!

neke obitelji su zaista toksične i bolje se maknuti od njih što dalje. nažalost, ne vjerujem da će se promijeniti ni brat niti roditelji. želim ti svu sreću s novim početkom :-)

Hvala vam cure.. Ako ima neka neko iskustvo koje ne želi podijeliti javno slobodno se javi u inbox ☺ Moja obitelj je svakako i statična, nikakva obiteljska okupljanja, razgovor nula bodova, organizacija nula bodova, baš mrtvilo. Nece se nitko od njih promijeniti ali ću ja zato promijeniti mjesto stanovanja, nadam se uskoro.