> SonjaSpoljaric:
> ne mogu zamisliti živjeti u stanu, moja kućica, moja slobodica.....
Ni ja. Osjećala bih se kao kanarinac u kavezu.
Sanjaurban, zašto bi kuća imala astronomske račune za grijanje, u odnosu na stan :o ? Ako imaš stan, najčešće nemaš garažu, pa ni ne moraš kupovati vrata za nju.....ali, radije bih imala garažu nego je nemala, ipak.
Kad živiš u stanu obično čuješ kad ti se par iz susjedstva svađa, a kad se miri sexom, iako to ne želiš čuti.
Moraš se natezati s upraviteljem zgrade ili kako se već ta persona magica sada naziva, da iskamčiš pare za popravak poplavljene sobe, jer krov pušta, ti uredno daješ lovu za pričuvu, ali love nema dovoljno, tvrdi upravitelj, a i drugi stanari bi to malo što ima radije utrošili na farbanje stubišta.
Kad 'zaključaš svoja vrata', kako sanjaurban kaže, obično si zatočena u malo kvadrata, nemaš se gdje sakriti od djece koja vrište, muža koji loži tv na najjače i same sebe kad te gazi pms.
Kad imaš kuću obično imaš i okućnicu, na kojoj se možeš družiti s frendovima, pušiti bez da zasmrdiš krpice koje kaniš ovdje prodavati, imati radosne kućne ljubimce koji bi imali klustrofobične napadaje zatočeni u stanu. Možeš napraviti roštilj iza kuće, saditi cvijeće, ograditi se grmljem i živicom pa ne vidjeti i ne čuti susjede.
Ako ti pušta krov točno znaš što ti je činiti i nema nikoga tko će te uvjeravati da je u tom trenutku važnije farbanje stubišta.
Grijanje te košta ništa više nego za stan iste kvadrature ;)
Živjela sam u stanu, sada živim u kući i ne bih se ni za živu glavu vraćala u stan.
> SonjaSpoljaric:
> ne mogu zamisliti živjeti u stanu, moja kućica, moja slobodica.....
Ni ja. Osjećala bih se kao kanarinac u kavezu.
Sanjaurban, zašto bi kuća imala astronomske račune za grijanje, u odnosu na stan :o ? Ako imaš stan, najčešće nemaš garažu, pa ni ne moraš kupovati vrata za nju.....ali, radije bih imala garažu nego je nemala, ipak.
Kad živiš u stanu obično čuješ kad ti se par iz susjedstva svađa, a kad se miri sexom, iako to ne želiš čuti.
Moraš se natezati s upraviteljem zgrade ili kako se već ta persona magica sada naziva, da iskamčiš pare za popravak poplavljene sobe, jer krov pušta, ti uredno daješ lovu za pričuvu, ali love nema dovoljno, tvrdi upravitelj, a i drugi stanari bi to malo što ima radije utrošili na farbanje stubišta.
Kad 'zaključaš svoja vrata', kako sanjaurban kaže, obično si zatočena u malo kvadrata, nemaš se gdje sakriti od djece koja vrište, muža koji loži tv na najjače i same sebe kad te gazi pms.
Kad imaš kuću obično imaš i okućnicu, na kojoj se možeš družiti s frendovima, pušiti bez da zasmrdiš krpice koje kaniš ovdje prodavati, imati radosne kućne ljubimce koji bi imali klustrofobične napadaje zatočeni u stanu. Možeš napraviti roštilj iza kuće, saditi cvijeće, ograditi se grmljem i živicom pa ne vidjeti i ne čuti susjede.
Ako ti pušta krov točno znaš što ti je činiti i nema nikoga tko će te uvjeravati da je u tom trenutku važnije farbanje stubišta.
Grijanje te košta ništa više nego za stan iste kvadrature ;)
Živjela sam u stanu, sada živim u kući i ne bih se ni za živu glavu vraćala u stan.