Moram ovo s vama podijeliti

listam ja tako sada, i naletim na sljedeći tekst iz kojega možemo puuno naučiti: Mali jučerašnji trenutak koji me raznježio i malo smirio nakon gluposti koju sam napravila. Srećom bez posljedica. Dakle sjedim ja pred Billom, a na bankini koja omeđuje prostor za kolica sjedi "turist". E sad zašto navodnici... Jer je to dečko, negdje oko 25-30, tamne puti, pletenice?...mislim, nebi se zaklela... Uz njega poveći prljavi ruksak. Nikog ništa ne pita, ne traži, ali... Billa je prepuna, i na tom odlagalištu kolica nema ni jednih. Ima nešto dalje na drugom. Ali kako smo mi ljudi, barem neki od nas, pomalo lijeni, svako toliko dođe netko vratiti kolica, oni "štekeri" za utor su potrgani, drugih kolica nema, i poneki radije prežale 2 kn nego da ih voze dalje. E onda dečko ustaje, odveze ih, prikopča, i "zaradi" 2 kn. Legitimno i simpatično. U jednom trenutku mu se pridruži mali, žuti, mršavi psić. Najprije su se mazili malo, onda je dečko iz ruksaka izvukao pašteticu, otvorio, nahranio psića...pa potražio i našao praznu plastičnu bocu s čepom, uzeo nožić, vodoravno je prerezao, napunio vodom i tog psića i napojio. A meni srce ko autobus...prolazi na stotine ljudi prepunih kolica, okolo se motaju 2-3 psića, i nitko ni da bi bacio koricu kruha. A on je od srca dao paštetu kupljenu za 2x2x2 kn koje je skupio. Znam da nisam objektivna jer ne živim od turizma...ali ja bi radije 500 takvih turista nego 5000 onih s prepunim kolicima. Turista sa srcem a ne novčanikom.

[:zaljubljen]

[:zaljubljen]

divno [:smijesi]

[:zaljubljen] [:smijesi]

Mene je fascinirala ta snalažljivost sa posudom za vodu, nemam pojma u kojem je to gradu, ali da sam ih ja vidjela da šetaju jadni sami, sigurno bi ih uzela kao sve do sada za koje radim aukcije na fb, ali i profil tome služi

Prekrasno, no nažalost imam osjećaj da su domaći ljudi koji to rade šutnuti jednako kao i ti psi u smislu da naše društvo mlade s ruksacima, pletenicama koji hrane pse lutalice po ulici smatra ološem i propalitetom. kako je to tužno ljudi moji, kakvu smo mi sebi stvarnost stvorili...Mislim općenito, svugdje je normalno da mladi, pa i stari sjednu negde u gradu, na klupu, u park i pojedu sendvič u običnoj trenirci i tenisicama, a u sredini iz koje dolazim, 20-o godišnjakinje se odjevaju kao milijunašice s Manhattana, sramile bi se izaći bez šminke u šetnju..no dobro... Inače, samo malo sjevernije od naše državice pa na dalje psi s vlasnicima ulaze u trgovine, kafiće, svuda...sve sam to sama vidjela, ne lažem, a u Nizozemskoj ljudi ukrcaju svoje pseto u kolica u supermarketu dok kupuju špežu. kada sam to jednom vidjela rasplakala sam se jer mi je strašno nedostajao moj pas koji i dalje živi s mojim starcima u Hr.

Da, eto. On skroman, nema ništa, a i to podjeli sa malim bićem koje drugi ne primjećuju. A i njega i njegov postupak ne bi primjetila većina nas. Vi jeste, a to govori puno i o vama. Svi smo mi previše zaokupljeni sobom i svojim "problemima" koji to možda i nisu. Dobro je da nas ovakav postupak ponekad uspori i da se zamislimo o tome čemu težimo i što nam je bitno [:smijesi] u životu.

i sama imam predrasude kada tako nekog vidim na ulici, a pojma nemam sta covjek ima iza sebe. nekad se osjecam kao jako jako losa osoba.

[:zaljubljen] [:zaljubljen] prekrasno za pročitati... [:smijesi] a još dok vidiš takav prizor [:smijesi] sva sam se naježila dok sam ovo čitala... bravo za turista... [:poljubac]

Bila na hitnoj s djetetom i dolazi pjeske decko polunosec covjeka srednjih godina. Covjek jako lose izgleda,ja odma pomislih srce je u pitanju a ljudi okolo se smiju,vicu popio je puno bevande,pijan je,rugaju se... Samo je jedna zena rekla da mu je lose od sunca. Kako su dolazili blize nitko nije pomogao da ga prenesu. Decko pokuca na vrata i kaze sestri hitno je ,srce je u pitanju,nepoznam covjeka,nasao sam ga kraj mora i doveo. Eto takvi su ljudi

ima svega, ali uvijek će biti dio bijelog u moru crnog, nažalost [:sramezljiv] [:place]

Uf. Sto bi s momkom i psicem??

slicice jako ljepa i poučna tema [:zaljubljen] o takvim stvarima treba pričati o ljubavi treba pričati ja volim to čitati to mi da nadu da nije sve otišlo k vragu. Vidiš postoje ljudi koji bi tog momka i mnoge slične njemu svrstali u mračnu ladicu svojih predrasuda.Okrenuli glavu,ignorirali indiferentno,digli nos visoko pa niti nebi primjetili ni momka ni tekst, to što si vidjela ti.Indiferentnost i egoizam upropastit će čovječanstvo i ljubav. Vanjština je toliko nevažna i vidiš sama da o svakoj osobi govore njegova djela opisuju ga tko je i što je. Kakav trag ostavi iza sebe gdje prođe pustoš ili nešto pozitivno posije.Ruši li ili gradi. Taj momak definitivno predstavlja važnu kariku društva, boljeg društva na kojeg možemo računati.Ali i ti isto slicica jer je veliki dar:-to primjetiti vidjeti i šerati s nama.Nema svatko tu jednostavnu dubinu.Previše je površnosti.Hvala ti na tome. Znaš onu iz malig princa:-čovjek samo SRCEM VIDI BITNO je OČIMA NEVIDLJIVO. [:poljubac]

jazmal, biste li bili zadovoljniji da sam bahato napisala: Što ja imam s njima, netko će ih drugi spasiti? Te jadne psiće ostavili su ljudi bez srca koje svakodnevno susrećemo