bok cure, ne znam da li sam naišla na dobro mjesto, no imam nekoliko pitanja i dobro bi mi došli vaši savjeti. Imam 23 godine i ustvari skoro 9 godina imam probleme sa samopouzdanjem i prehranom. U prvoj polovici više je to bila anoreksija koja je nakon toga prešla u bulimiju. Nakon godinu dana opet sam počela povraćati i to sad već traje oko dva mjeseca. Osjećam da mi treba pomoć no ne mogu je naći. Jedina osoba kojoj se obraćam kad sam u problemima je moj dečko. A kada se ja rasplačem pred njim i objašnjavam mu situaciju, on mi govori neka prestanem, da to uvijek radim, da ga živciram, da sam naporna pa postane bijesan i opravdava se time da on nema vremena za moje gluposti, da mi je već rekao da sam lijepa i da što još sad dalje kompliciram. Njemu je sve to tako jednostavno, ako smo jednom raspravili o tome više ne moramo. A meni ustvari treba neko tko će raditi sa mnom i boriti se protiv bolesti. Ne znam, jednostavno sam prepuštena sama sebi. I dečko s kojim sam 4 godine kao da ¨ako nisi vesela nemoj mi se ni javljati" ...stvarno ne znam kako da se sama izvučem iz problema kada od najvažnije osobe u životu ne mogu dobiti ni pitanje da li sam povraćala, da li sam bolje nego jučer itd. Prije par dana smo imali svađu oko toga, ali od tada nije pitao ništa vezano uz to, i neće ni znati da sam danas povraćala, jer eto, tako stvari funkcioniraju... Ako mu ne velim da sam loše, neće znati, a ako mu velim onda radim probleme i ne zna kako mi pomoći.. [:poljubac] Ljudi pusa
bok cure, ne znam da li sam naišla na dobro mjesto, no imam nekoliko pitanja i dobro bi mi došli vaši savjeti. Imam 23 godine i ustvari skoro 9 godina imam probleme sa samopouzdanjem i prehranom. U prvoj polovici više je to bila anoreksija koja je nakon toga prešla u bulimiju. Nakon godinu dana opet sam počela povraćati i to sad već traje oko dva mjeseca. Osjećam da mi treba pomoć no ne mogu je naći. Jedina osoba kojoj se obraćam kad sam u problemima je moj dečko. A kada se ja rasplačem pred njim i objašnjavam mu situaciju, on mi govori neka prestanem, da to uvijek radim, da ga živciram, da sam naporna pa postane bijesan i opravdava se time da on nema vremena za moje gluposti, da mi je već rekao da sam lijepa i da što još sad dalje kompliciram. Njemu je sve to tako jednostavno, ako smo jednom raspravili o tome više ne moramo. A meni ustvari treba neko tko će raditi sa mnom i boriti se protiv bolesti. Ne znam, jednostavno sam prepuštena sama sebi. I dečko s kojim sam 4 godine kao da ¨ako nisi vesela nemoj mi se ni javljati" ...stvarno ne znam kako da se sama izvučem iz problema kada od najvažnije osobe u životu ne mogu dobiti ni pitanje da li sam povraćala, da li sam bolje nego jučer itd. Prije par dana smo imali svađu oko toga, ali od tada nije pitao ništa vezano uz to, i neće ni znati da sam danas povraćala, jer eto, tako stvari funkcioniraju... Ako mu ne velim da sam loše, neće znati, a ako mu velim onda radim probleme i ne zna kako mi pomoći.. [:poljubac] Ljudi pusa