Manjak samopouzdanja i veza...

Pozdrav djevojke... Trebala bi vaš savjet.. U vezi sam već 3 i pol godine,a poznam ga već sigurno preko 6 godina i bili smo si prije veze okej prijatelji . Na početku veze i prije veze zaista nikada nisam bila ljubomoran tip osobe, ali u zadnjih pola godine se pocelo sve mjenjati... Kao da sam izgubila samopouzdanje, ne osjećam se njemu privlacna (makar nemam razloga jer me uvijek uvjerava da mu jesam na svakakve nacine), ali jednostavno si ne mogu pomoci. Čak me zna zasmetati dok samo kaže da mu je neka druga zgodna, pa makar me to prije niti malo nije smetalo. Grozno mi je jer smo prvenstveno uvijek bili pravi prijatelji a onda cura i decko, često smo znali bezveze komentirati takve stvari, a sad bi mogla poludit dok to cujem. Užasno se osjećam jer znam da se za bezveze iznerviram (čak je zaista i meni glupo sto me to iznervira) pa često glumatam da je sve okej a zapravo me iznutra ždere... I stalno mi se mota u glavi da nisam njegov tip, da stalno nešto ne valja na meni, odjednom izgubim povjerenje u njega za bezveze u svako malo se bojim da me ne prevari... Zaista nikada nisam bila takva, baš sve suprotno od ovog, a u zadnjih godinu dana sam izgubila dosta kg, malo se stesala i baš kada bi se trebala osjecati još bolje ja se osjecam katastrofa... U razgovoru s frendicom rekla mi je da je moguca stvar mojeg ponasanja je to sto sam prozivjela kad sam bila klinka... Da ne dužim stari mi je varao mamu ( inace zaista mi je bed pricati o privatnim stvarima), ali se zaista nemam kome obratiti... Ne želim ga otjerati s luđackim ponašanjem, histerijom,glupom sumnjom i želim ovo nekako riješiti sama sa sobom jer mislim da je baš u meni stvar... A na kraju svega niti ne želim imati odnost gdje se ja tako trebam osjecati. Da li je koja od vas imala slicne ili ovakve probleme? Kako vratiti to neko samopouzdanje?

ako ne znas kako da sama sebi pomognes posjeti psihologa tj. nekog strucnog tko ti zna pomoci, pa ti mozda da kakav koristan savjet ne, nemoras bit luda da bi porazgovarala s psihologom, niti to odmah znaci neku dijagnozu, nego si mozda u zadnje vrijeme pod povecanim stresom, manjkom sna i to moze utjecat na psihu

Ljubomora ( pogotovo bezrazlozna) moze biti gadna stvar, i unistiti stabilnu vezu. Vjerojatno si u pravu i problem je u tvojoj glavi i znam koliko te to truje iznutra, a ne mozes si pomoc. Ne znam sto bih ti savjetovala, jer sam i sama bila takva. Kod mene se to promijenilo kada smo dobili dijete. Tek sam tada postala stvarno svjesna kako divnu osobu imam pored sebe. Sad mi zna biti smijesno, koliko sam sizila kad je samo znao pozdravit meni nepoznatu zenu npr.u prolazu ( tipa kolegicu iz srednje kojoj vise ne zna ni ime)..stvarno sam imala bolesne ispade bezveze, ne mogu vjerovati da je uopce to trpio. Jedino kod mene nije bio problem manjak samopouzdanja, vec ne znam ni ja sto zapravo. Sva sreca da me je proslo

I razgovor sa psihologom ne moze skodit, bolje nego da se zderes i sizis u sebi, a to se sigurno ispoljava na neki vanjski nacin

Nisi jedina,sve smo to prosle ja i danas nekad poludim na neke stvari,jer nije uredu da gledaju druge zenske dok su s nama to mi zvuci odvratno,mislim iz nekog postovanja nebi trebali nek se zapitaju kako bi se oni osjecali na nasem mjestu