Kako ste se odlučile imati dijete? :)

Pozdrav drage moje krpičarke :) Imam 27 godina, u braku skoro 2, živimo zajedno 5. Od prvog dana želimo djecu, ali nikako da se dogodi onaj klik u glavi "ajmo sad" :D Uvijek nešto čekamo (npr. imamo dosta dobra primanja, ali smo podstanari), a prisutan je naravno i moj strah kako ću biti trudna, roditi, a onda i biti mama. Imam i neke zdravstvene probleme pa me i to nekad muči. Ukratko.. Svakako želimo dijete, ali ne znam kako se svjesno odlučiti na to. ,:) Kako ste se vi odlučile imati prvo dijete tj. početi raditi na bebi? Zanimaju me vaša iskustva i savjeti. Hvala unaprijed :)

Prvo dijete smo baš željeli, bila sam vaših godina i tada smo već bili zajedno 10 godina i imali riješen i posao i stan ali nije išlo sve kako smo planirali- morali smo se prilično pomučiti, a na drugo se dijete nismo nikako mogli odlučiti...i tako 5 godina, te muž nije spreman te ja nisam spremna te oboje nismo a i dovoljno nam je jedno dijete i tako u velikom razmišljanju i prvi put bez zaštite zadesio se jedan mali vražićak, ja u šoku jer kao kako i zašto baš od prvi put a s prvim tolike muke, iskreno nisam očekivala, baš sam bila u panici iako nije bilo nikakvog razloga za paniku osim što nismo baš planirali- a ustvari baš je to bilo ono što nam je trebalo :-)

Nismo odlučili, desilo se :) :) i fala Bogu nek se. Prva me trudnoća malo iznenadila u mojoj trideset i drugoj godini, al druga me šokirala.....ne iz razloga kaj sam trudna, već kaj sam opet trudna. Klincu je bilo osam mjeseci kad sam saznala da sam trudna, tri sam se dana cmoljila kak koza, nabrajala i navela milion razloga zakaj ne bih opet trebala biti trudna i onda je uletil moj muž, lijepo mi sve onak pametno i smireno objasnil zakaj bih se trebala smijati i radovati a ne dernjati zbog trudnoće i svaka mu čast na tome. I danas nakon ohoho godina od tad, to mi je nekaj najljepše kaj se desilo....razlika je 16 mjeseci, klinci su skup odrasli, lijepo se slažu, vole, štite jedan drugog, prava mala mafija. Da smo čekali il planirali drugo dijete, vjerujem da ga ne bi nit imali. Ovak, mojoj sreći nema kraja. <3

Winxica tak je i mene muž posjeo i "očitao mi bukvicu" i pojasnio neke stvari jer sam i ja kad sam izašla s trakicom iz kupatila ridala ko ne koza neg stado koza a isto sad kad pogledam moralo se to dogodit i baš nam je taj mali zaokružio "našu priču" i uneo u život još više veselja i sreće <3

> IrenaAR: > Winxica tak je i mene muž posjeo i "očitao mi bukvicu" i pojasnio neke stvari jer sam i ja kad sam izašla s trakicom iz kupatila ridala ko ne koza neg stado koza a isto sad kad pogledam moralo se to dogodit i baš nam je taj mali zaokružio "našu priču" i uneo u život još više veselja i sreće <3 Baš tak mila :) Meni je moj sam rekel: ti plačeš kaj si trudna, a kolike bi žene htjele biti trudne i ne bi plakale...ja sam se nanaglo skamenila i došla k sebi. Dobro je ponekad poslušati i te naše muškarce :') :')

Hvala vam objema :) Muški su obično racionalniji od nas. Lijepa iskustva svakako, makar se u početku nije činilo tako ,:)

Legla navecer i pomislila to je to..zelim bebicu ...onako doslovno preko noci mi se rodila zelja.Doduse cekali smo pune tri godine da zatrudnim iako smo oboje bili mladi i zdravi.Sin je dosao kad je on to zelio a ne mi😊.Poslije njega sam imala nazalost jednu neuspjelu trudnocu tako da je sestrica dosla na svijet skoro punih sest godine poslije brace.U pocetku sam bila jadna sto je tolika razlika medu njima no sad vidim da nije moglo ispasti bolje.Cesto ju je znao pricuvati da skocim u ducan ,ostati sam na kratko kad sam morala s njom kod lijecnika i sto je najbolje imam za njega puno zivaca jer je sad u najzescem pubertetu.Taman kad on izade ona ce uci sto mislim da je bolja kombinacija od dvoje pubertetlija u isto vrijeme 😀

Nismo ništa previše planirali, bili smo podstanari s honorarnim poslovima ali smo osjećali da nam je vrijeme.. ja isprobala trakicu i spremila je u ladicu (uvijek volim imati neke tajne), mislila si- idem prvo liječniku pa neka bude sigurno jer tad nisam vjerovala da su trakice pouzdane,,,no ispalo je da sutradan idemo na more jer je muž naglo dobio godišnji....uglavnom čekala sam neku romantičnu ljetnu večer da mu saopćim... smijao sei nije baš vjerovao no ipak se to ljeto ponašao kao prema trudnici.. Opustite se, dijete može rasti i u podstanarskom stanu, ne treba odmah svoju sobu i sve kerefeke koje danas postoje...

Natalija, super priča :) I meni nekad dođe duža faza da želim, ali nikako se baciti na posao ,:) Sanja, tako je nekako i kod nas i nadam se da ćemo se uskoro odlučiti. Slažem se. Jako lijepo

> iskrica0: > Natalija, super priča :) I meni nekad dođe duža faza da želim, ali nikako se baciti na posao ,:) > Sanja, tako je nekako i kod nas i nadam se da ćemo se uskoro odlučiti. Slažem se. Jako lijepo Kad žena zatrudni šok traje par dana,osjećaš se nespremnom,malo plačeš od straha i neizvjesnosti ,a onda te pukne uzbuđenje,stalno se smiješ,oči ti sjaje,misliš da svi znaju da nosiš život u sebi ,a još se ništa ne vidi..to je jedan prekrasan osjećaj koji ne može zamijeniti ni jedan drugi i sjećaš ga se do kraja života .....Tako ćete i vi kad se čvrsto odlučite ,i koliko god bilo teško u nekim situacijama djeca su najveća sreća jer obogaćuju život koji je bez njih prazan ,a to ne znaš dok ih ne dobiješ...👼

> Natalija77: > > > Kad žena zatrudni šok traje par dana,osjećaš se nespremnom,malo plačeš od straha i neizvjesnosti ,a onda te pukne uzbuđenje,stalno se smiješ,oči ti sjaje,misliš da svi znaju da nosiš.... Vjerujem i puno mojih prijateljica ima takvo iskustvo. Početni šok i čak želja da ipak nisu trudne, a onda nešto nevjerojatno. Oni koji nemaju dijete to ne mogu razumjeti, kao ni ja još uvijek :)

> iskrica0: > > Natalija77: > > > > > Kad žena zatrudni šok traje par dana,osjećaš se nespremnom,malo plačeš od straha i neizvjesnosti ,a onda te pukne uzbuđenje,stalno se smiješ,oči ti sjaje,misliš da svi znaju da nosiš.... > Vjerujem i puno mojih prijateljica ima takvo iskustvo. Početni šok i čak želja da ipak nisu trudne, a onda nešto nevjerojatno. Oni koji nemaju dijete to ne mogu razumjeti, kao ni ja još uvijek :) Da,podvojeni osjecaji,a poslije neizmjerna sreca....😉

Kako se odlučiti? Neznam, teško. Nikad nije pravo vrijeme,ali moj savjet:najbolje da se prepustite i kad bude pravo vrijeme : doći će <3