Moj profil Postavke Povratne informacije Razgovori Omiljeni Odjavi se

Forumi /

Ljubav, obitelj, djeca, psihologija /

Psihologija /

Nema racionalnog razloga, ali tuga je tu

Imate li kakav savjet za ženu u kukuijao fazi? kad je zapravo sve u redu, ne postoji niti jedan racionalni razlog da se čovjek osjeća loše, kad su svi zdravi, sve ide svojim tokom...ali onaj osjećaj da ne činim dovoljno pa onda činim još i manje, za sebe prvenstveno. ne da mi se ni šetati, ni susretati druge ljude, ni odvesti u đir po gradu, kino...sve mi je bezveze. pa red grižnje savijesti što makar radi djeteta...iako je djetetu dobro, ništa joj ne fali. taj neki vrtlog nezadovoljstva bez opravdanog razloga... ne bih rekla da sam u depresiji jer sam funkcionalna, radim, čitam knjige, uživam u obitelji, ali sve je to i dalje na pola koplja. kako izać' iz toga, prestat razmišljat i prepuštat se negativnim osjećajima, kako ih nadići?
prije 29 dana, 20:34
Mislim da je to ipak neka vrsta depresije i da bi tribali s nekim popricati o tome, cisto onako informativno. Takvo stanje moze imati i fizicki uzrok, npr. da vam hormoni nisu u ravnotezi. U svakom slucaju, potrazite daljnji savjet. Nece vam naskoditi, moze vam samo pomoci.
prije 29 dana, 21:24
znam da sam jednom prilično akutno loše stanje riješila jogom, rutinom i meditacijom, vratila se u nekakav kolosijek i to sam se natjerala jer naprosto nije bilo druge nego ili leć' i odustat ili se silom trgnut. sad nije ništa loše, nikakvi udarci, samo se k'o magla uvlači i naprosto mi se ne da. razvlačim se tu i tamo na strunjači kao s namjerom da vježbam, ali smiješno je na šta to liči. rado bih porazgovarala s nekim, ali nemam pojma na koja vrata da pokucam. štitnjaču sam ne tako davno provjeravala i sve je bilo u redu. anemiju sam riješila s 1 na 7 trenutno, još pijem željezo...ali zdrava sam, sve pet. da li se prvo razgovara s liječnicom opće prakse pa onda ona daje uputnicu? da li se traži neki privatni psiholog/psihijatar?
prije 29 dana, 21:41
> MorskoPrase: > znam da sam jednom prilično akutno loše stanje riješila jogom, rutinom i meditacijom, vratila se u nekakav kolosijek i to sam se natjerala jer naprosto nije bilo druge nego ili leć' i odustat ili se silom trgnut. sad nije ništa loše, nikakvi udarci, samo se k'o magla uvlači i naprosto mi se ne da. razvlačim se tu i tamo na strunjači kao s namjerom da vježbam, ali smiješno je na šta to liči. rado bih porazgovarala s nekim, ali nemam pojma na koja vrata da pokucam. štitnjaču sam ne tako davno provjeravala i sve je bilo u redu. anemiju sam riješila s 1 na 7 trenutno, još pijem željezo...ali zdrava sam, sve pet. da li se prvo razgovara s liječnicom opće prakse pa onda ona daje uputnicu? da li se traži neki privatni psiholog/psihijatar? Ovo se meni dogadalo pa sam porazgovarala s dr opce prakse i zamolila ju za uputnicu za psihijatra,i ustanovljena mi je anksioznost
prije 29 dana, 21:56
Al sam ja uz to imala strasne napade panike Sad je sve konacno dobro
prije 29 dana, 21:58
najbolje da odete kod svoje doktorice/doktora,kazete probleme,dobijete uputnicu za psiholosku npr na rebru i krenete na terapiju. Ne bojte se,shvatite to kao odrzavanje mentalne higijene i zdravlja, isto kao sto idete u zubara npr.
prije 28 dana, 22:39
Meni je pomoglo volontiranje! Počela sam prije par godina, prošla sam razne udruge (ljudi s poremećajem u razvoju, djeca s poremaćajem u ponašanju, izbjeglice, razne radionice....) i sad sam već 2 godine u udruzi koja se brime za stare i nemoćne! Tu sam se pronašla, tj jako volim stare ljude x-) mnogo se od njih može naučiti a kao društvo ih zanemarujemo i ne uzimamo baš u obzir.... Ugl, jednog starog prijatelja sam ispratila, bila s njim tih zadnjih dana, držala ga za ruku skroz do kraja... Bilo mi je čast i ponos što sam ga imala prilike upoznati i družiti se s njim! Volontiranje mi je prebacilo fokus sa sebe na druge! Ne na nekakav nezdrav način u smislu da sebe zanemarujem, meni je sve ok posloženo u životu, radim i imam super dijete ali od kada sebe dajem drugima osjećam se mnoogo bolje i zahvalnije!
prije 28 dana, 23:38
Ja sam isto imala slicne simptome prije par godina. Stalan neobjasnjiv umor iz kojeg bi proizasla bezvoljnost pa neka depresija i tako u krug. Jedan dan slucajno otkrila da mi je stitnjaca otisla u k i da je to glavni uzrok i tako krenula rjesavat to. Puno mi je pomoglo vjezbanje jer mi je pokrenulo tijelo pa mi se i stitnjaca stabilizirala. Kazes kod tebe nije stitnjaca ali ko zna sta bi drugo fizicki moglo biti. Mozda to uopce nije psihicki pa bolje provjeriti sve ove tjelesne stvari da budes sigurna na sta se fokusirati.
prije 28 dana, 23:59
I meni je počelo s konstantnim umorom...mislila sam da starim jer se teško penjem uz stepenice :D, a onda je ustanovljeno da imam željezo 1, dok je normalna vrijednost 8-30. međutim, fizička snaga mi se vratila, ali bezvoljnost, mrzovolja I slični nelijepi oblici disfunkcija su konstantni. prisilim se radi drugih da ne pokazujem jer, ako je meni loše ne treba biti svima oko mene, ali to me samo dodatno iscrpljuje... volontiranje je divna stvar, ali ako se vlastitom djetetu s tolikom mukom dajem, ne vidim kako bih to uspjela bilo kome. štoviše, glasovi drugih ljudi, teme o kojima razgovaraju...sve me to nervira, ako je u mojoj blizini pa izbjegavam svaki susret koliko je moguće. zaboga, pomisao na seks me gotovo užasava, mada kad se upustim na 'bolje dane', uživam bez iznimke. a to nisam ja, intimni odnos sa partnerom je bio izuzetno važan faktor gotovo svakodnevno. zbog svega toga ne volim sebe kakva sam sad, a vjerujem da ne voljeti sebe sigurno ne pomaže. izgleda da je uputnica za neki razgovor I terapiju dobar savjet <3
prije 28 dana, 10:33
Kakvo je sad željezo? Feritin? Ovo sve što navodite bi moglo biti od anemije.
prije 28 dana, 15:09
> Tanči14: > Kakvo je sad željezo? > Feritin? > Ovo sve što navodite bi moglo biti od anemije. točno, nekakvi glupi "ništa mi se ne da" osjećaj, bezvoljnost bez razloga nevjerojatno je koliko manjak vitamina ili minerala može sve poremetiti
prije 28 dana, 16:06
Dosta sam tu dobrih stvari pročitala, ali možda Vam jednostavno fali odmora i ne možete više ugađati drugima, nego trebate baš vrijeme za sebe. Sad ste zatočeni između toga da drugima budete dobri, a i da radite nešto za sebe. Dok ste u toj borbi, bezvoljni ste i onda ništa ne odradite kako treba. Meni se to ponekad događalo pa bih danima ljenčarila bez da osjećam krivicu što mi se ništa ne radi. I onda, kada bih si napunila baterije, opet sam dobila volju za svime. Ne bih rekla da sam bila depresivna, anksiozna ili bilo što, nego mi je samo trebao predah od svega.
prije 26 dana, 22:50
Neznam koliko vam je godina ,ali ravnoteža hormona vam je jako bitna ,iz nedostatka progesterona možete imate ovakve simptome ,često se to liječi kod psihijatra a potreban ginekolog i kontrola hormona ,sve to već iznad 30-sete može vas zadesiti 🙄
prije 14 minuta