Pozdrav cure i zene,evo otvaram novu temu kako bih privukla one koji traze prijatelje.
Vidim da ima dosta cura kao ja koje nemaju prijatelja,preselile su se ili traze neko novo ,,drustvo i upoznavanje,,
Pa kad nas vec toliko ima mozda bi smo se mogle upoznati ako nista barem dopisivati.
Iako je vrijeme izolacije,kretanje bas nije pogodno,ali su parkovi puni ljudi.Ne vidim razlog da se nebi nasli sa coffe to go u nekom parku jer mislim da u ovo vrijeme razgovor svakome dobro dodje.
Ako netko bas strahuje uvijek se mozemo dopisivati.
Ja sam 94 godiste,u zivotu bas i nisam.imala puno prijatelja,prvo zbog obaveza u srednjoj skoli,onda je dosao fax,puno se ucilo da bi se moglo studirat prek stipendije tako da druzenje i izlasci 0 bodova.
Sad sam preselila u Zg,vjencana sam sudbeno,tako da imam muza,al sem njega nemam bas nikoga.
Preselila sam prije 8 mjeseci i koliko god pokusavala stec neke prijatelje to je sve bilo uzaludno,jer jednostavno ne znam gdje potrazit neko drustvo za kavu,izlasce,razgovor...bas onak neko prijateljstvo.
Nemam vremena za neke udruge i volontiranje,a iskreno i tamo su ljudi distancirani...kao da su dosli to odradit i ici kuci,nitko nije raspolozen za kavu i razgovor.
Po struci sam odgojiteljica al opet najmladja u kadru,tako da sam s kolegicama u super odnosu ali smo u velikoj razlici u godinama,pa nam se teme tazilaze u 90% slucajeva.One majke tinedjzdera a ja u dobi kad bi izasla,druzila se,bilo u gradu bilo u kuci,jer s vremena na vrijeme svakome treba neki ,,ispusni ventil,, gdje se moze dobro nasmijat,ispricat i sl.
Eto,nemojte se sramit jer niste jedine,javite se ja ne vidim problem da se u ovom gradu ne mozemo druzit uz sve obaveze koje imamo,a svako od nas i ih ima sigurno dosta.
Pozdrav svima i eto nadam se nekom novom prijateljstvu i druzenju 🙂
Pozdrav cure i zene,evo otvaram novu temu kako bih privukla one koji traze prijatelje.
Vidim da ima dosta cura kao ja koje nemaju prijatelja,preselile su se ili traze neko novo ,,drustvo i upoznavanje,,
Pa kad nas vec toliko ima mozda bi smo se mogle upoznati ako nista barem dopisivati.
Iako je vrijeme izolacije,kretanje bas nije pogodno,ali su parkovi puni ljudi.Ne vidim razlog da se nebi nasli sa coffe to go u nekom parku jer mislim da u ovo vrijeme razgovor svakome dobro dodje.
Ako netko bas strahuje uvijek se mozemo dopisivati.
Ja sam 94 godiste,u zivotu bas i nisam.imala puno prijatelja,prvo zbog obaveza u srednjoj skoli,onda je dosao fax,puno se ucilo da bi se moglo studirat prek stipendije tako da druzenje i izlasci 0 bodova.
Sad sam preselila u Zg,vjencana sam sudbeno,tako da imam muza,al sem njega nemam bas nikoga.
Preselila sam prije 8 mjeseci i koliko god pokusavala stec neke prijatelje to je sve bilo uzaludno,jer jednostavno ne znam gdje potrazit neko drustvo za kavu,izlasce,razgovor...bas onak neko prijateljstvo.
Nemam vremena za neke udruge i volontiranje,a iskreno i tamo su ljudi distancirani...kao da su dosli to odradit i ici kuci,nitko nije raspolozen za kavu i razgovor.
Po struci sam odgojiteljica al opet najmladja u kadru,tako da sam s kolegicama u super odnosu ali smo u velikoj razlici u godinama,pa nam se teme tazilaze u 90% slucajeva.One majke tinedjzdera a ja u dobi kad bi izasla,druzila se,bilo u gradu bilo u kuci,jer s vremena na vrijeme svakome treba neki ,,ispusni ventil,, gdje se moze dobro nasmijat,ispricat i sl.
Eto,nemojte se sramit jer niste jedine,javite se ja ne vidim problem da se u ovom gradu ne mozemo druzit uz sve obaveze koje imamo,a svako od nas i ih ima sigurno dosta.
Pozdrav svima i eto nadam se nekom novom prijateljstvu i druzenju 🙂