Na žalost, unutar Vatikana, kao i u katoličkim kurijama u svijetu uvukli se vuci u ovčjim kožama, grupiraju se, smišljaju urote protiv Pape Franje, pišu peticije, traže njegovu ostavku, izgon i nisu to 'obični' svećenici, već kardinali koji čekaju svaku priliku za napad na papu, a sve iz razloga da bi svoje funkcije, a bome i grijehe kojih imaju dovoljno zakamuflirali pa im je napad najbolja obrana. Dugo je netrpeljivost prema papi Franji prisutna, od samog početka kada je imenovan za papu i odbio nositi zlatni križ. Smetali li ih skromnost pape, ne znam. Smeta ih papina fleksibilnost, odnosno prijedlog da pričest mogu primiti i rastavljeni i ponovo oženjeni, grupu kardinala i njihovih istomišljenika, smeta.
Za neke svećenike je unutarnji teški grijeh ako jednu nedjelju ne odeš na misu ili nekoga ogovaraš, za druge to nije. Kad smo kod ogovaranja, koliko smo puta sa oltara čuli politička ogovaranja i nagovaranja za koga glasovati, to nije grijeh, to je kao nešto normalno. ?!?
Jedni krste dječicu bez dileme, nebitno jesu li im roditelji crkveno vjenčani ili nisu, drugi neće niti čuti, iako ne generalno, krste oni neke, itekako krste.
Što roditelji kojima se odbije krstiti dijete znaju o tim svećenicima, a imali bi pravo znati pravu istinu, mogu li im vjerovati da se u svakopm segmentu poziva koji su izabrali pridržavaju Isusova nauka, da li žive vjeru, moraju znati otvoreno, transparentno i istinito kakvi stvarno jesu, kakav život vode, jesu li baš tako dobri pastiri kakvima se prikazuju, bez grijeha. Jesu li?
Može li Prvu Sveta Pričest, koja je jedan od sedam svetih sakramenata, a koju su rastavljeni dobili svećenik poništiti? Ne može i ne smije nitko. Zašto onda braniti pričest rastavljenima, ako se i dalje vode kao crkveno vjenčani, isto tako Sakrament Prve
Svete pričesti dobili?
Neki svećenici koji bi uvijek trebali biti svjetlo na svijeći svugdje i za sve, kao da namjerno to svjetlo gase.
Na žalost, unutar Vatikana, kao i u katoličkim kurijama u svijetu uvukli se vuci u ovčjim kožama, grupiraju se, smišljaju urote protiv Pape Franje, pišu peticije, traže njegovu ostavku, izgon i nisu to 'obični' svećenici, već kardinali koji čekaju svaku priliku za napad na papu, a sve iz razloga da bi svoje funkcije, a bome i grijehe kojih imaju dovoljno zakamuflirali pa im je napad najbolja obrana. Dugo je netrpeljivost prema papi Franji prisutna, od samog početka kada je imenovan za papu i odbio nositi zlatni križ. Smetali li ih skromnost pape, ne znam. Smeta ih papina fleksibilnost, odnosno prijedlog da pričest mogu primiti i rastavljeni i ponovo oženjeni, grupu kardinala i njihovih istomišljenika, smeta.
Za neke svećenike je unutarnji teški grijeh ako jednu nedjelju ne odeš na misu ili nekoga ogovaraš, za druge to nije. Kad smo kod ogovaranja, koliko smo puta sa oltara čuli politička ogovaranja i nagovaranja za koga glasovati, to nije grijeh, to je kao nešto normalno. ?!?
Jedni krste dječicu bez dileme, nebitno jesu li im roditelji crkveno vjenčani ili nisu, drugi neće niti čuti, iako ne generalno, krste oni neke, itekako krste.
Što roditelji kojima se odbije krstiti dijete znaju o tim svećenicima, a imali bi pravo znati pravu istinu, mogu li im vjerovati da se u svakopm segmentu poziva koji su izabrali pridržavaju Isusova nauka, da li žive vjeru, moraju znati otvoreno, transparentno i istinito kakvi stvarno jesu, kakav život vode, jesu li baš tako dobri pastiri kakvima se prikazuju, bez grijeha. Jesu li?
Može li Prvu Sveta Pričest, koja je jedan od sedam svetih sakramenata, a koju su rastavljeni dobili svećenik poništiti? Ne može i ne smije nitko. Zašto onda braniti pričest rastavljenima, ako se i dalje vode kao crkveno vjenčani, isto tako Sakrament Prve
Svete pričesti dobili?
Neki svećenici koji bi uvijek trebali biti svjetlo na svijeći svugdje i za sve, kao da namjerno to svjetlo gase.