Moj profil Postavke Povratne informacije Razgovori Omiljeni Odjavi se

Forumi /

Ostalo /

Razgovori /

Kako prebroditi smrt kućnog ljubimca

Pozdrav Zbog zdravstvenih komplikacija (edem pluca i srca, šećer) prošlu noć smo bilo primorani uspavati našeg westyja od 13 godina. To nije bio samo pas, bio je kao naša krv. Nikad u životu mog strogo odgojenog balkanskog oca nisam vidjela da plače kao danas. Nitko ne može doći k sebi. Ja sam na rubu skoro, svega i zivaca i snaga i svega sto postoji. Ne mogu se nositi s time da mi nikad više neće moje malo čupavo stvorenje doći da ga pomazim 😭🥺 Da li je netko bio u slicnoj situaciji?
prije 21 dan, 20:50
Pozdrav Jako mi je žao 😔 Nažalost nikad ne prestane, tj.nikad ne zaboravite. Više puta sam to prolazila, i nekako nakon dugo vremena to prihvatite, ali i dalje to stanje ostaje u Vama, ta praznina, samo s vremenom je lakše. Nakon nekog vremena je dobro naći opet ljubimca, ne kao zamjenu za prethodnog, nego je dobro opet brinuti se za blago, kad osjetite da ste spremna. Nazalost, to je sastavni dio zivota i koliko god dobivamo ljubavi i pozitive od ljubimaca, postoji ta losa strana njihovog kratkog zivota i treba biti spremni na to. Pamtite svog ljubimca u najboljem izdanju, prisjecajte se svega lijepoga s njim sto ste dozivjela i razmisljajte kako je imao lijep ispunjen zivot, nemojte samo mislit sto mu se na kraju dogodilo. Drzite se, pustite da vrijeme odradi svoje, odtugujete, s vremenom cete se pomiriti da ga nazalost nema vise, ali uvijek cete ga nositi u srcu!
prije 21 dan, 21:06
Hvala na savjetima 😭 Imam osjecaj kao da mi je srce u predinfarktnom stanju cijelo vrijeme, nikad nisam toliko pala na dno sebe kao bica. Svaka cast ako moze netko imati ponovno psa, ja sigurno ne mogu jer nebih prezivjela jos jednom gledati kad se zivotinjica muci a ti joj nemozes nikako pomoci 😭 Ne znam ne znam 🥺
prije 21 dan, 21:16
Samo pomalo, drzite se i odtugujte, vrijeme ce uciniti svoje, a normalno je sve sto osjecate, pa to Vam je kao clan obitelji bio. 😔
prije 21 dan, 21:26
Nažalost, Vas tek čeka najgori period. Preteško je prihvatiti takav gubitak. Još ćete se neko vrijeme navikavati da ga nema... dok se još nadate da će Vam se obradovati kad ulazite u kuću...da će se pojaviti i tražiti šetnju...da ćete ga zateći kako spava na omiljenom mjestu... Jednostavno se morate isplakati i odtugovati. Jedina je utjeha da zamislite da je na nekom novom mjestu gdje mu ne fali ljubavi i pažnje i da je sretan kao što i zaslužuje biti.
prije 21 dan, 21:29
Pretesko je da 🥺 kao da mi je sve u nekom nerealnom paralelnom svijetu i samo se zelim probuditi iz te nocne more ali onda se sjetim da sam budna. Tisina u kuci me ubija 🥺 sad mi je zao svakog puta kad bi mu rekla da prestane lajati ili slicno. 🥺🥺
prije 21 dan, 21:45
Toliko se trude iskrižati razne pasmine zbog vizualnog dojma, a da nikom nije palo na pamet iskrižati DUGOVJEČNOG psa...da može čitav život biti sa svojim čovjekom..tipa da živi 60-80 godina... :s
prije 21 dan, 22:03
> Misssunshine: > Pozdrav > Zbog zdravstvenih komplikacija (edem pluca i srca, šećer) prošlu noć smo bilo primorani uspavati našeg westyja od 13 godina. To nije bio samo pas, bio je kao naša krv. Nikad u životu mog strogo odgojenog balkanskog oca nisam vidjela da plače kao danas. Nitko ne može doći k sebi. Ja sam na rubu skoro, svega i zivaca i snaga i svega sto postoji. Ne mogu se nositi s time da mi nikad više neće moje malo čupavo stvorenje doći da ga pomazim 😭🥺 > Da li je netko bio u slicnoj situaciji? Nikako, na žalost nema recepta za to.Prošla sam to dva puta( jednom s mačkom,jednom sa psom) i mislim da je jedan dio mene umro sa njima.Tuga i bol su neminovni i pokušajte se nositi sa time na način da se zaokupite nečim i skrenete misli.Možda je u početku najbolje bježati van iz kuće.
prije 21 dan, 01:32
> Uljeshura: > Toliko se trude iskrižati razne pasmine zbog vizualnog dojma, a da nikom nije palo na pamet iskrižati DUGOVJEČNOG psa...da može čitav život biti sa svojim čovjekom..tipa da živi 60-80 godina... :s Psi su plemenita bića i Bog je odlučio da se previše ne pate na ovome svijetu.
prije 21 dan, 01:36
Neću dužiti... čuvajte se i držite snagu da izdržite❤️
prije 21 dan, 11:39
Mi smo proslo ljeto morali uspavati naseg macka nakon 14god sto je proveo s nama. Nasli su mu neki tumor koji se nije mogao operirati jer je vec zahvatio organe i to je bio kraj. Mogu samo zahvaliti veterinarki koja kad ga je otvorila i vidjela da se nista ne moze napraviti, da nas je nazvala i pitala da li zelimo da ga odmah uspava ili da ga probudi. Jer do tada smo samo imali nalaz s ultrazvuka da je nesto ali dok ne ode na operaciju ne zna se da li se moze to rjesiti ili ne. Rekla nam je da mu moze dati sedative i da ga nece nista boliti a mi cemo dobiti jos jedan dan da se oprostimo s njim. Nesto neprocjenjivo. I nakon godinu dana tuga ne prestaje, nije ni manja, ali vise se naucis nositi s tim. Posto je tata provodio najvise vremena s njim i on je dolazio u prazan stan (mi smo odselili), bio je neutjesan pa smo mu nakon par mjeseci uzeli novog macica. I zaokupi se s njim ali cesto mi kaze kako mu nas Viki fali i dalje je to ogromna bol. Novi ljubimac nece zamijeniti starog i nikad to nece biti isto samo ce vam pomoci da se preokupirate drugim stvarima. Vi se drzite i izdrzite to a on je svakako na boljem i ljepsem mjestu!
prije 21 dan, 13:32
> NinaZg123: > Neću dužiti... čuvajte se i držite snagu da izdržite❤️ Hvala. Pokusavam drugi dan za redom a bol se ne smanjuje 🥺 da mogu mijenjala bi se s njim za mjesta samo da mi on sretno zivi i laje i njuska. 🥺 Nadam se da cu moci zivjeti s tom boli. Nikad u zivotu nisam osjetila vecu. 🥺
prije 20 dana, 21:38
> Chinchilla: > Mi smo proslo ljeto morali uspavati naseg macka nakon 14god sto je proveo s nama. Nasli su mu neki tumor koji se nije mogao operirati jer je vec zahvatio organe i to je bio kraj. > Mogu samo zahvaliti veterinarki koja kad ga je otvorila i vidjela da se nista ne moze napraviti, da nas je nazvala i pitala da li zelimo da ga odmah uspava ili da ga probudi. Jer do tada smo samo imali nalaz s ultrazvuka da je nesto ali dok ne ode na operaciju ne zna se da li se moze to rjesiti ili ne. Rekla nam je da mu moze dati sedative i da ga nece nista boliti a mi cemo dobiti jos jedan dan da se oprostimo s njim. > Nesto neprocjenjivo. > I nakon godinu dana tuga ne prestaje, nije ni manja, ali vise se naucis nositi s tim. > Posto je tata provodio najvise vremena s njim i on je dolazio u prazan stan (mi smo odselili), bio je neutjesan pa smo mu nakon par mjeseci uzeli novog macica. I zaokupi se s njim ali cesto mi kaze kako mu nas Viki fali i dalje je to ogromna bol. > Novi ljubimac nece zamijeniti starog i nikad to nece biti isto samo ce vam pomoci da se preokupirate drugim stvarima. > Vi se drzite i izdrzite to a on je svakako na boljem i ljepsem mjestu! Pretuzno je sve to s Vasim macicem 🥺 mislim da cu i ja tako kao i Vas otac. Danas sam isla pomaziti susjedovog psa i on je sav vesel, a ja ne osjecam nista, svaki lavez drugog psa na cesti me iritira i rastuzuje ujedno. Moji su mi vec natuknuli da onaj tko jednom ima psa ima ga opet jer mu fali taj osjecaj, no mislim da nikad nebih mogla. Baš zato jer ce nova zivotinjica traziti maksimum od mene ali ja sam se potrosila na mojem Ogiju i sve sam mu dala, svu moju ljubav i pažnju. Više nemam što dati, potrošilo me, iscijedilo i ubilo na kraju. Bio mi je centar svijeta i moje cijelo srce. Molim Boga da mi pomogne s tom boli 🥺 ![](http://upload.mojekrpice.hr/hr/images/message/320774e3011a4340d20cff93c1c58d3d.jpg)
prije 20 dana, 21:48
> Misssunshine: > Pretuzno je sve to s Vasim macicem 🥺 mislim da cu i ja tako kao i Vas otac. Danas sam isla pomaziti susjedovog psa i on je sav vesel, a ja ne osjecam nista, svaki lavez drugog psa na cesti me iritira i rastuzuje ujedno. > Moji su mi vec natuknuli da onaj tko jednom ima psa ima ga opet jer mu fali taj osjecaj, no mislim da nikad nebih mogla. Baš zato jer ce nova zivotinjica traziti maksimum od mene ali ja sam se potrosila na mojem Ogiju i sve sam mu dala, svu moju ljubav i pažnju. Više nemam što dati, potrošilo me, iscijedilo i ubilo na kraju. Bio mi je centar svijeta i moje cijelo srce. > Molim Boga da mi pomogne s tom boli 🥺 > ![](http://upload.mojekrpice.hr/hr/images/message/320774e3011a4340d20cff93c1c58d3d.jpg) Ajme kako ste ovo dobro opisali da ste se potrosili. I ja se tako slicno osjecam. Da mislim da necu nikad vise moc dat takvu ljubav drugom ljubimcu. Voljet cete vi i drugog psa ali samo je jedan Ogi ❤ Procitala sam neki clanak da nas vise boli kad nam umre ljubimac nego neki dalji rodak. Totalna glupa usporedba pogotovo ako tog clana nikad ne vidis i realno za njega ne osjecas nista a ljubimac ti je clan obitelji i to ne dalje nego najblize. Sad sam se sjetila kad bi ja rekla ovako u razgovoru "nas ljubimac" onda bi moj tata rekao on nije nas ljubimac nego clan nase obitelji. Mislim da je ta bol toliko jaka zato sto su nam oni uvjek potrebni i ne mozemo bez njih. Bilo da nas smire, zabave, utjese. Uvjek su tu i uvjek te razumiju. Nema lijeka nazalost osim da se puno zaokupite s drugim stvarima samo da malo zaboravite na bol.
prije 20 dana, 00:49
Nazalost da, jedini je nacin privremeno maskirati bol necim drugim ali ona ce uvijek biti tu iste jacine. Ako sam nesto naucila za svog zivota to je da je covjeku stalo samo do rijetkih ljudi/zivotinja/stvari. Samo nekoliko njih u cijelom zivotu. Za sve ostalo vrijeme lijeci rane ali neke se nikad ne stisaju. Jedino sto me tjesi je da znam da je bilo vrijedno zivjeti jer sam imala srecu provesti vrijeme s njim, a kad tad cemo se susresti opet i onda mi ga nista nece moci uzeti vise 🥺 Hvala svima na lijepim rijecima
prije 20 dana, 01:21
1 2 3 Sljedeći
Mojekrpice su zajednica u kojoj možete prodavati, kupovati i mijenjati odjeću
Kupi - Prodaj