Molim savjet

Pišem ovdje jer ne znam gdje drugdje potražiti za pomoć.. U vezi sam 5 i pol godina s jednim zapravo divnim dečkom koji me voli i čuva.

Međutim on je meni prvi dečko, ja njemu isto prva konkretna cura (izuzev nekakve njegove neozbiljne vezice od 2 mjeseca dok je imao 15,16 godina). Prvi sex smo imali jedno s drugim, a imali smo prilike bit s drugima prije nego smo se upoznali no mi smo se čuvali za nešto konkretno - kao da smo znali da ćemo se upoznati.

Oboje imamo 24 godine no ja se stalno preispitujem da li je to to.. ta konačna ljubav do kraja života? Plašim se svega jer u jednu ruku smatram da ne znam za bolje pošto mi je sve ovo prvi put.. Ima nekoliko stvari koje me izluđuju kod njega, a to je što mu relativno često moram napomenuti da odreže nokte, obrije se, otušira, pospremi sobu..

Znam da su muškarci malo lijeni po tom pitanju, al mene to užasno nervira jer sam baš picajzla i trudim mu se bit lijepa i privlacna konstantno (ne samo radi njega vec i radi sebe - uzivam u tome :) ).. Također je škorpija po horoskopu pa ima onu lošu stranu, a to je malo naglija narav, kraći fitilj.. Taj obrazac ponasanja je pokupio i od roditelja jer su mu svi u obitelji malo nervozniji, a to je opet ne bas cista suprotnost, al dosta suprotno od mene. Ja sam vise kao vulkan koji kad pukne bolje da nikog nema u blizini. Jako me povrijedi kad bude tako grub prema meni (ne fizicki vec verbalno) jer sam ja dosta osjetljiva kada se radi o ljudima do kojih mi je stalo, živcira me kad mi onda usred svađe krene izvrtat rijeci i kad se od romana u kojem ima 10 bitnih stavki on ulovi za onu najmanje bitnu i napada nazad.. Svaki problem mi rijesimo, on se isprica, ja isto priznam da nisam uvijek svetica i tako prelazimo preko takvih problema. Najgore mi je samo sto on obeca za tako nekakve stvari da ce ih kontrolirat, da ce se jos vise trudit itd. - uvjeri me u takvo nesto i onda opet zapravo razocara.. onda ja budem ljuta i na sebe jer si sama dozvolim da povjerujem u 'bajku' i na kraju ostanem uplakana..

Nisu to ne znam kakve svađe, al to je možda i ono najgore od svega jer radi prevelikih sitnica i gluposti mi gubimo živce. Ima on divnih strana, dao bi sve za mene, stvarno me voli najvise, trudi se (da nije rako ne hi ovoliko dugo opstali), al imam osjecaj da je ta narav i nauceni obrazac ponasnja neiskorjenjiv. Da je to dio njega i ne znam dal bi to mogla do kraja zivota trpit.. A opet ga volim.. Znam da smo i sad u godinama di se borimo za nekakvu egzistenciju pa da i to utjece na visak nervoze u nekim trenutcima, no nisam pametna.. Te misli me znaju toliko izludit u glavi da postanem anksiozna i depresivna, prestane me privlacit, ne uzivam u seksu, nekako mi se pocne gadit. Ja sam riba po horoskopu i znam da ni taj horoskop pokazatelj icega, al mozda jesam peosijetljiva i preemotivna pa me i to potakne na te osjecaje.. Voljela bi da mi pomogne netko tko je bio ili je u slicnoj situaciji. Najvise me brine ta buducnost na neki nacin jer svaka veza dođe do jednog = prekida ili ostanku skupa do kraja zivota

Jako sam zbunjena... :(

Dobronamjeran savjet ću ti napisati; Ako cijeniš sebe bježi glavom bez obzira koliko god teško ti bilo.Plakat ćeš neko vrijeme,isplači i idi dalje.Nismo mi žene nečije krpe da se sa nama mlatara.Niti su naši roditelji na smetlištu nas našli da nas netko maltretira. Vjeruj mi znam što ti pišem.Uvažiti ne moraš što sam napisala niti uraditi to,ali vjeruj mi da ćeš se sjetiti mojih riječi za 20 godina i spomenuti Jelenu505 ;) Sretno </3

Veze u kojoj je u jednom trenutku sve super, u drugom lose, su iscrpljujuce i stetne za psihu. Skorpije imaju talenta za izvrtanje rijeci i nabacivanje krivnje. Ako nisi sretna, mici se i nemoj preanalizirati stvari.

Mislim on je talentiran, zgodan, dobar, drustven, skupa izlazimo, imamo zajednickih prijatelja.. Stvarno nam zna bit divno skupa i strah me da prekidom ne bi napravila najvecu gresku u zivotu.. Puno sam puta razmisljala o prekidu i iz neke znatizelje za drugim deckima.. glupo malo, znam, al opet razumijem i samu sebe ☹

Mlada sam i ne bi se htjela jednog dana probuditi i shvatiti da je sve iza mene

Ima poslovica da se kod susjeda uvijek čini zelenije 😀 Morat cete rascistiti sa sobom sta zelite zapravo i drzati se toga

Na kraju je jednostavno, ako si sretan uzivaj i ne trazi probleme. Ako nisi, mici se i ne pravi probleme 😀

Ako si sad vec umorna od svada koje se non stop ponavljaju na istoj bazi i nista se ne mjenja, onda ces se vrlo brzo iscrpiti. Sve mi se cini da ces na kraju ipak izaci iz te veze ali s puno vise potrosenog vremena i zivaca a ni jedno se vise vratiti ne moze pa mozda da promislis i o tome. Gle ako ti je bas stalo do njega potrudi se da rjesite te probleme, daj sve sta mozes sa svoje strane i daj neko vrijeme da se nesto promjeni. Ako vidis da se nista ne mjenja onda ti je to to. Bar se neces gristi i znat ces da se tu vise nista nije dalo napraviti.

Ako se već sad osijećaš loše zbog odredenog njegovog ponašanja s vremenom će biti samo gore. Zajedno ste već dovoljno dugo da vidiš da to ne prestaje i da se on ne mijenja. Čim ti moraš opravdavati njega i njegovo ponašanje znaš da nije dobro. Ako već pomišljaš na prekid znači da samo odgadaš ono što je neizbježno, za godinu, dvije, deset.. Ako ipak odlučiš ostati s njim morat ćeš se cijelo vrijeme prisiljavati trpiti ponašanje koje ti već sad smeta, nakon 5 g, a zamisli tek 10,20, cijeli život. Vjerujem da ti teško zamisliti da prekineš s njim, ali preživjet ćeš, jer što da on jednog dana prekine s tobom, nitko ti ne garantira da se to neće dogoditi, isto tako bi preživjela.

> RIHANNALOVE: > Oboje imamo 24 godine no ja se stalno preispitujem da li je to to.. ta konačna ljubav do kraja života? Plašim se svega jer u jednu ruku smatram da ne znam za bolje pošto mi je sve ovo prvi put.. Ima nekoliko stvari koje me izluđuju kod njega, a to je što mu relativno često moram napomenuti da odreže nokte, obrije se, otušira, pospremi sobu.. Osobno mi je odvratno kad netko ne drži do osobne higijene, bio muškarac ili žena, muškarci isto drže do higijene i izgleda a ti mu nisi mama a on nije dijete od 10 godina da bi ga se još uvijek trebalo podsjećati na tako nešto. Jedino u tom slučaju to bi bilo prihvatljivo. Ako je tako zapušten s 24 godine kakav će biti s 40?