Anksioznost

Pozdrav, Zanima me da li mogu piti bezalkoholno pivo ako sam na terapiji anksioliticima? Citala sam da cak i bezalkoholna pica mogu sadrzavati male kolicine alkohola, pa ne znam kakav bi to utjecaj moglo imati na moj organizam s obzirom na navedenu terapiju. Ako tko od Vas ima slicnu situaciju, istu dijagnozu ili se bavi navedenim molim Vas za savjete kako se rashladiti u ljetnim mjesecima kada odem na more, s obzirom da ne volim kolu, fantu itd., te da li smijem uopce piti napitke s niskim udjelom alkohola. Unaprijed hvala i srdacan pozdrav ♡

Oprosti kaj ti upadam u temu,a nemam pametan odgovor - smijem li te pitati, kak si zadovoljna terapijom? Borim se godinama s tjeskobom i u zadnje vrijeme mi je bilo nepodnošljivo do te mjere da sam odlučila probati s nekakvim lijekovima (termin za psih mi je u 7. mjesecu). Inače ne pijem tablete ni niš ako nije sila, i naravno skeptična sam...

Ja pijem antidepresive i anksiolitike skoro 2 godine i pijem alkohol normalno. Ne često i puno naravno, ali popijem si recimo jednom mjesečno čašu gina ili žestice i ne zamaram se, nisam primijetila nikakve probleme :) Ja sam nova osoba otkad sam na terapiji i iskreno preporučam svima.

Nebi se smjelo zato ato alkohol kao povecava djelovanje lijeka, al nebudes se opijala, ne?!😊 Iako bolje pivo nego sokovi, po meni, ja ne pijem ni jedno ni drugo., Ja sam povremeno uzimala sedative i izlazila, popila par pića i sve je okej bilo. Isto od djetinjstva zivim sa tjeskobom, vec sam se naucila zivjet s tim jer znam da nece nikada nestati, na to gledam kao fazu evolucije, ono, borba pracovjeka i suvremenog covjeka u nama

> Nathaniel13: > Oprosti kaj ti upadam u temu,a nemam pametan odgovor - smijem li te pitati, kak si zadovoljna terapijom? > Borim se godinama s tjeskobom i u zadnje vrijeme mi je bilo nepodnošljivo do te mjere da sam odlučila probati s nekakvim lijekovima (termin za psih mi je u 7. mjesecu). Inače ne pijem tablete ni niš ako nije sila, i naravno skeptična sam... Pozdrav, Takoder se borim godinama s anksioznoscu ali sam ju nekako zanemarivala, pripisivala sam sve stresu jer sam imala jako teskih situacija, medutim tek mi je nedavno dijagnosticirana. Dosla sam do te granice da mi panicni napadaji izgledaju kao da dobivam teski infarkt, ne smijem raditi, ne smijem nigdje ici sama, ne smijem na mjesta gdje je puno ljudi, velika buka itd. Inace nisam fan tableta, ali sam u tako teskom stanju bila i napadaji su postali toliko ucestali da sam odmah prihvatila terapiju lijekovima i puno mi je bolje. Naravno, proces potpunog oporavka ce potrajati i morati cu krenuti na psihoterapije kada mi se stanje stabilizira u potpunosti, ali zasad sam prezadovoljna. Pijem tablete protiv tahikardije i jedne koje mi luce serotonin u mozak i primjetila sam znacajne promjene u samopouzdanju, u komunikaciji i opcenito socijalizaciji, stvarno sam prezadovoljna.

> iskrica0: > Ja pijem antidepresive i anksiolitike skoro 2 godine i pijem alkohol normalno. > Ne često i puno naravno, ali popijem si recimo jednom mjesečno čašu gina ili žestice i ne zamaram se, nisam primijetila nikakve probleme :) > Ja sam nova osoba otkad sam na terapiji i iskreno preporučam svima. Hvala ti puno na podijeljenom iskustvu, jako mi godi kada cujem nesto pozitivno vezano uz lijecenje anksioznosti. Ja se trenutno borim jer sam u jako teskoj fazi ali vjerujem da ce sve biti dobro jer sam jak karakter i nikada ne odustajem :)

> Nitospitos: > Nebi se smjelo zato ato alkohol kao povecava djelovanje lijeka, al nebudes se opijala, ne?!😊 Iako bolje pivo nego sokovi, po meni, ja ne pijem ni jedno ni drugo., Ja sam povremeno uzimala sedative i izlazila, popila par pića i sve je okej bilo. Isto od djetinjstva zivim sa tjeskobom, vec sam se naucila zivjet s tim jer znam da nece nikada nestati, na to gledam kao fazu evolucije, ono, borba pracovjeka i suvremenog covjeka u nama Upravo to mi je rekla moja doktorica, da je to moderna bolest jer zivotni uvjeti danas su sve osim zdravi. Inace nisam osoba koja puno pije, ali ljeti mi je jako drago popiti rashladenu casu bijelog vina, te rjede casu piva. A s obzirom da sada ne smijem piti alkohol, trazila sam sve moguce opcije da nekako to nadoknadim jer ne zelim da me anksioznost sprjecava u icemu, a opet zelim se drzati propisane terapije jer zelim sto prije tijelo dovesti u normalu i doci do stadija da ne dozivljavam panicne napadaje.

Utjesno je znati da nas je puno s takvim osjecajem, meni je krenulo sa 6 godina, kad mi je tata umro, nisam opce kuzila kaj mi je, a ni mami nisam znala reci. Prosla sam napadaje panike, agorafobiju, OKP, OKP i danas imam, ali sve manje vremena trosim na rituale, nekad mi se desavalo da svaki dan mislim da cu umrijet. Naravno da se mnogi nece slozit samnom , al ja psihijatriju kao znanost ne priznajem, mislim da ona samo hrani te "poremecaje", velim to je vise povezano sa nasim bićem, to su neke moje filozofije. Treba se naucit zivjet s tim, otkrit moguće okidače i probat ne utjecati na djecu ili pse, oni su jadni tak prijemčivi... I zato UZDRAVLJE! 😊😊😊🍾🍷🎊

Ima nas još tu s napadajima panike i aksionznošću, ne brinite :) i mogu reći da meni kvalitetan psiholog pomaže (bez ikakvih lijekova) tako da pomak na bolje može biti. Naravno, kod mene ima još puno rada, ali ima i nade... :) za alkohol ne znam, nažalost, samo sam vam htjela dati do znanja da niste sami i da to kako vam je bilo strašno da niste mogli ništa nikako ne znači da će tako i ostati. :)

> Matilda333: > Ima nas još tu s napadajima panike i aksionznošću, ne brinite :) i mogu reći da meni kvalitetan psiholog pomaže (bez ikakvih lijekova) tako da pomak na bolje može biti. Naravno, kod mene ima još puno rada, ali ima i nade... :) za alkohol ne znam, nažalost, samo sam vam htjela dati do znanja da niste sami i da to kako vam je bilo strašno da niste mogli ništa nikako ne znači da će tako i ostati. :) Hvala Vam puno! 🥰

Nevjerujem da ima čovjeka koji se u nekom periodu svoga života nije tako osjećao bilo dok smo djeca, bilo dok smo prolazili razne ispite u životu, i da ne nabrajam što sve, žene pogotovo u klimateriju, ali mislim da si tu čovjek može najviše pomoći sam ako nemože nije sramota i treba potražiti pomoć nije to nikakva sramota neznam tko bi se htio tako osjećati ali okolnosti i život kako donesu lijepe stvari tako i one druge, osobno sam u početku klimaterija to osjetila i uspjela sam se toga dobro riješiti brzim hodanjem , druženjem doslovce sam se borila i izborila i razgovarati o tome sa onima koji Vas razumiju i sigurno ćete izaći iz toga to govorim iz vlastitog iskustva. Najgore je kad to čovjek prvi puta osjeti misli da mu nema pomoći ima itekako ima samo ne predati se i što više aktivnosti koje Vas ispunjavaju to ćete prije izaći iz toga. Sretno :D