Nezdrav odnos prema kupovini

Vjerujem da imam problem. Zadnjih 5g sam nakupovala ogromne kolicine odjece, koju sam kasnije preprodavala ovdije jel mi se ipak nije svidjela a nisam mogla vratiti jel je rok za povrat prosao. Onda krece moja opsesija s mirisima, nastancala x mirisa koji mi nisu opet pasali i prodavala sam dalje. Zadnjih 2g problem pocinje biti makeup i skincare, toga sam nagomilala opet uzasnu kolicinu, sve sta mi nije odgovaralo sam prosle godine proslijedila sestrama i frendicama. Nisam imala zivaca tu prodavati. Ove godine sam odlucila jednom za svagda to prekinuti. Oprostiti si. Problemi s shoopingom su poceli u toksicnoj vezi i nastavili se sve do poslije prekida i to je ocito bio jaki okidac. Dobrih 5g sam osjecala sram, krivnju, i grizoduse a nisam mogla prekinuti to. Pitanje je dali se itko bori s slicnim i dali je uspio pobjediti to stanje? Nisam u dugovima, ali zalim sav taj novac koji nikada vise necu vratiti. Morala sam raditi i prekovremeno i dva posla da vecinu toga podmirim. Ogromna svota novaca je otisla u vjetar. Molim bez osude, ionako sama osjecam sram i nikome ne pricam o tome. Nigdje nisam nasla ljude s istim nemilim problemom. Trenutno sam u potrazi za novim poslom i ako nastavim nerazumno trositi to me nece nigdje dobro odvesti. Na nuli sam i zelim da tako ostane. Krivim se da sam tim novcem mogla uciniti nesto dobro za sebe a ne baciti u nista.

Ja vam toplo savjetujem da potražite pomoć stručne osobe, bio psiholog ili psihijatar. Čim vi imate grižnju savjesti, a svejedno to svjesno nastavljate raditi i ne možete si pomoći, neće se ništa dobro razviti iz čekanja i nadanja da će se situacija sama od sebe smiriti. Meni to zvuči kao da se u pozadini krije neki veći problem, moguće je da sam u krivu, i nadam se zbog vas da jesam, no iskustva mi govore da biste se iznenadili s čime sve može biti povezana ta potreba za akumiliranjem novih stvari popraćena negativnim osjećajima. Nemojte se uopće sramiti, svakako je jedan od težih koraka sebi priznati da problem postoji i biti spreman nešto poduzeti u vezi njega. Toplo se nadam da ćete potražiti nekoga, dobiti termin i postepeno raditi na tom problemu. Čak i ako se uspostavi da je u pitanju samo nezgodna navika zbog manjka hobija ili sličnog, to je super, bar znate da se može preusmjeriti. Situacija svakako ne može završiti loše, tako da vam držim fige. U slučaju da se odlučite potražiti stručnu pomoć, nadam se i da ćete u međuvremenu naći dobar sustav podrške 🤗

Nije grjeh biti šopingholičar, pogotovo ako covjek uziva u tome i može si priuštiti, ali kriviti toksične veze ili psihičke poremečaje, samosazaljevati se i tražiti tuđu empatiju je presmiješno. i ja volim kupovati. To nije za nikakvu stručnu pomoć. Samo priznas sebi da si nezrela i da se bojiš odrasti(kao i puno nas) , i to ne zbog kupovine, nego zbog bacanja krivice na neke uzroke i živiš s tim. Ja tu stvarno ne vidim nikakve duboke probleme,potrebe za razgovorima i terapijama.

> Nitospitos: > Nije grjeh biti šopingholičar, pogotovo ako covjek uziva u tome i može si priuštiti, ali kriviti toksične veze ili psihičke poremečaje, > samosazaljevati se i tražiti tuđu empatiju je presmiješno. i ja volim kupovati. To nije za nikakvu stručnu pomoć. Samo priznas sebi da si nezrela i da se bojiš odrasti(kao i puno nas) , i to ne zbog kupovine, nego zbog bacanja krivice na neke uzroke i živiš s tim. Ja tu stvarno ne vidim nikakve duboke probleme,potrebe za razgovorima i terapijama. Slažem se s navedenim😁 kakve terapije ,onda bi nas 80% ženskih bilo na terapijama🤣🤣🤣 draga curko, budi sretna sto tvoj problem nije veliki i sto si na nuli, ima nas punooo ovisnih o kupovini gluposti, al ne treba zaliti za novcima, onda bi svi cijeli zivot zalili..jedan je život, sam troši😁🥳al nemoj ispod nule hahaha🥰

Svatko od nas ima neki svoj gušt na što voli trošiti novce. Ja sam recimo od svoje prve zarade bila željna toga da se opskrbim parfemima. Nisu to bili skupi parfemi, našlo se i do 50 kn, kupovala i ovdje dosta toga. Sviđalo mi se isprobavanje, a onda sam postala starija i svijesna da mi toliko parfemića ne treba. Bolje da si uložim u jedan ili dva skuplja, ali omiljenija i dugotrajnija, nego da kupim bezbroj jeftinih pa ih špricam bezveze za isprobavanje i samo da ih potrošim. Mislim da se kod vas radi isto tako o nekim neispunjenim željama, samo ste prešli s jedne na drugu aktivnost shopinga. Uvijek si prvo zbrojite račune za režije i kupite hranu. A onda planirajte što s ostatkom. Ograničite si, ako možete koliko smijete potrošiti mjesečno na neki svoj gušt, npr. ako si odvojite 200 kn, onda neka bude u toj cifri. Nema više. Ako je stvar skuplja, a silno vam se sviđa, kupite ju, ali onda sljedeći mjesec nema nagrađivanja.

I ono što još možete pokušati, bilježite u notezić svaki iznos koji morate za nešto pod obavezno odvojiti (režije), koliko ste potrošili u trgovini i tako si onda za svaki mjesec zbrojite troškove. To je dobar trening za vođenje informacija o financijama. A i potiče razmišljanje o uštedi. Ako mi je struja bila skuplja, pokušala sam sljedeći mjesec prati odjeću samo navečer po jeftinijoj tarifi, samo da si mogu usporediti ima li to smisla kad dođe novi račun. Uvijek gledam da sve higijenske i nužne kozmetičke proizvode kupim na akcijama pa kupim i više toga. Onda imam zalihu sljedećih mjesec-dva pa mi se isplati. I tako onda ostane koja kuna sa strane pa si priuštim neku sitnicu koja mi realno ne treba uopće 😂 Ali i to je život. Namučiš se na poslu, trpiš svakakve karaktere svojih kolega, duraš ponekad, e pa onda si i trebaš nešto priuštiti da znaš zbog čega radiš. Makar i za 20 kn otišla kupiti neku glupost.

Ja sutra da mi netko kaže: Uzimam ti cijeli ormar, dobit ćeš par prnji i seliš na otok....rekla bih dobro, ali tražila bih zauzvrat neke druge stvari. Ono, trampa. Roba je prolazna, a možda bi bilo dobro da si postavite neke ciljeve kojih ćete se pridržavati. Volim se staviti u nečiju kožu, pa da vidim kako je njemu, naravno, samo zamišljamo da ga razumijemo, ali meni se uvijek pokaže neko rješenje. Ja bih izbrojila svu tu obleku, stvorila xy kombinacija iz toga, riješila se viška koji mi baš ne valja, prekrižila ovo sve loše što mi se dogodilo i krenula od nekog takvog početka. Uzela blok i zapisala: Dan 1: i pokušala biti zadovoljna...naravno, nije to lako. Trebaš bit čvrst, jak, odlučan, samopouzdan, al ja sam se isto namučila sa sobom dok se nisam dovela u sadašnje stanje. I da, nema dućana u vašem slučaju. Morate čvrsto odlučiti, bez toga ne ide. Neću kupiti parfem dok ne potrošim ove koje imam. Ja razumijem da imate problem, vidim te curke na blagajnama s 15 odjevnih predmeta, nešto što uopće ne ide zajedno i nije u sličnom stilu. Ok, možda one znaju što će s tim..svaka čast. Ali da, gomilamo nepotrebno i često. U Jugi sam imala 3 majice, dvoje traperice i jedne patike. Pa sam ostala normalna. Odjeća ne može izliječiti ništa, dobro da ste toga svjesni. Želim vam sreću i dobar plan, jer bez plana ništa..

Primjetila sam da cure otvore novi profil, kreiraju temu o emocionalnim problemima i nestanu. Opće ne kužim zakaj, a krpičarke se potrgaju da pomognu...ok,možemo nastaviti i bez nje😊😊😊

Ja sam bila ratni izbjeglica. Nasla sam se u stranoj zemlji sa djelomicnim znanjem jezika i cizmama koje su pocele propustati. Bila sam u situaciji da sam odmah pocela raditi i od prve place sam kupila cipele,do tada sam stavljala pvc vrecice u cizme. Danas nemam mjeru u kupovini obuce,pogotovo gleznjaci i cizama. Svi smo mi na neki nacin pod utjecajem proslih iskustava. Vazno je biti svjestan toga. Svako dobro.

> Nitospitos: > Primjetila sam da cure otvore novi profil, kreiraju temu o emocionalnim problemima i nestanu. Opće ne kužim zakaj, a krpičarke se potrgaju da pomognu...ok,možemo nastaviti i bez nje😊😊😊 Po meni, problem može biti i izmišljen. Obzirom da nemam konkretan i moguć način da to provjerim, odgovaram samo ako je problem tako realan da može biti stvaran. Pa šta, malo brbljamo...možda nekome pomogne..nešto od napisanog..

Hvala svima! Ne želim se više dovoditi u situaciju da gomilam gluposti koje mi ne služe i kasnije iste prodavati za ništa ili okolo djeliti. Više mi nije normalno niti potrebno imati 2 ormara puna odjece a kasnije gubiti godine da to poprodam ili poklonim, i naravno raditi dva posla da si to sve mogu priuštiti. A o spusenom novcu da ne pišem. Rob konzumerizmu i marketingu više ne želim biti. Zato sam otvorila temu, možda se nađe netko s istim ciljem ili iskustvom pa mu ista bude korisna. Ako kome ne odgovara slobodno neka preskoci i amen. ❤️

> teodora1: > Ja sam bila ratni izbjeglica. > Nasla sam se u stranoj zemlji sa djelomicnim znanjem jezika i cizmama koje su pocele propustati. > Bila sam u situaciji da sam odmah pocela raditi i od prve place sam kupila cipele,do tada sam stavljala pvc vrecice u cizme. > Danas nemam mjeru u kupovini obuce,pogotovo gleznjaci i cizama. > Svi smo mi na neki nacin pod utjecajem proslih iskustava. > Vazno je biti svjestan toga. > Svako dobro. Hvala, također!

> sanjaurban: > Ja sutra da mi netko kaže: Uzimam ti cijeli ormar, dobit ćeš par prnji i seliš na otok....rekla bih dobro, ali tražila bih zauzvrat neke druge stvari. Ono, trampa. Roba je prolazna, a možda bi bilo dobro da si postavite neke ciljeve kojih ćete se pridržavati. Volim se staviti u nečiju kožu, pa da vidim kako je njemu, naravno, samo zamišljamo da ga razumijemo, ali meni se uvijek pokaže neko rješenje. Ja bih izbrojila svu tu obleku, stvorila xy kombinacija iz toga, riješila se viška koji mi baš ne valja, prekrižila ovo sve loše što mi se dogodilo i krenula od nekog takvog početka. Uzela blok i zapisala: Dan 1: i pokušala biti zadovoljna...naravno, nije to lako. Trebaš bit čvrst, jak, odlučan, samopouzdan, al ja sam se isto namučila sa sobom dok se nisam dovela u sadašnje stanje. I da, nema dućana u vašem slučaju. Morate čvrsto odlučiti, bez toga ne ide. Neću kupiti parfem dok ne potrošim ove koje imam. Ja razumijem da imate problem, vidim te curke na blagajnama s 15 odjevnih predmeta, nešto što uopće ne ide zajedno i nije u sličnom stilu. Ok, možda one znaju što će s tim..svaka čast. Ali da, gomilamo nepotrebno i često. U Jugi sam imala 3 majice, dvoje traperice i jedne patike. Pa sam ostala normalna. Odjeća ne može izliječiti ništa, dobro da ste toga svjesni. Želim vam sreću i dobar plan, jer bez plana ništa.. Hvala!

> kucni_bog: > Ja vam toplo savjetujem da potražite pomoć stručne osobe, bio psiholog ili psihijatar. Čim vi imate grižnju savjesti, a svejedno to svjesno nastavljate raditi i ne možete si pomoći, neće se ništa dobro razviti iz čekanja i nadanja da će se situacija sama od sebe smiriti. > Meni to zvuči kao da se u pozadini krije neki veći problem, moguće je da sam u krivu, i nadam se zbog vas da jesam, no iskustva mi govore da biste se iznenadili s čime sve može biti povezana ta potreba za akumiliranjem novih stvari popraćena negativnim osjećajima. > Nemojte se uopće sramiti, svakako je jedan od težih koraka sebi priznati da problem postoji i biti spreman nešto poduzeti u vezi njega. Toplo se nadam da ćete potražiti nekoga, dobiti termin i postepeno raditi na tom problemu. Čak i ako se uspostavi da je u pitanju samo nezgodna navika zbog manjka hobija ili sličnog, to je super, bar znate da se može preusmjeriti. Situacija svakako ne može završiti loše, tako da vam držim fige. > U slučaju da se odlučite potražiti stručnu pomoć, nadam se i da ćete u međuvremenu naći dobar sustav podrške 🤗 Hvala puno!

Ma, nije to ništa strašno, prođe s vremenom, mislim da svakom dojadi i kupovanje. Znam nekog tko kupuje na akcijama i preko tv prodaje, zamislite to skladište kućanskih aparata, od sjeckalica, odvlaživača zraka, ovlaživača zraka, do pekača, nadmadraca, jastuka, sve kaj ste vidli to ima🙄