Emisija-pomoć

Pozdrav svima. Jučer sam na programu jedne televizije uočila emisiju u sklopu Dnevnika i zove se Poziv. U emisiji se govorilo o samohranoj majici šestero djece. Pod hitno im svima treba novi dom. Na stranici od emisije je ostavljen kontakt kako pomoći obitelji, no koliko sam shvatila to nije direktan kontakt od obitelji, već ljudi koji su pokretači akcije za pomoć, ako se ne varam? Pa me ovdje zanima je li tko upoznat sa situacijom i pozna li možda obitelj i njihovu situaciju? Možete mi se javiti i privatno ako smatrate da ne želite pisati javno. Molim i bez osuda, znam da se mogu javiti na priloženi kontakt koji je objavljen, ali evo, prije pitam ovdje ako tko ima kakve informacije, možda kako direktno pomoći barem novčano ili kroz neki paketić djeci. Stambeno riješenje im nažalost ne mogu ponuditi.

Jako je lijepo što želite pomoći. Ono što ste vidjeli, to je njihova situacija, mislim da nije potrebno da ih netko baš poznaje. Pristali su na kameru, a to nije lako. Izložiti djecu koja govore kako im je teško, to je najteže za čuti i vidjeti. I taj deda koji sve to vidi, a ne može nikako pomoći. Akciju za pomoć pokrenula je ravnateljica OŠ Draž jer poznaje djecu, tamo je email škole, vjerojatno kad se tamo javite dobijete račun ili saznate na koji način možete pomoći. Netko mora organizirati stvari za ljude koji to sami ne mogu učiniti. Baš tužan prilog i tužna priča.

> sanjaurban: > Jako je lijepo što želite pomoći. Ono što ste vidjeli, to je njihova situacija, mislim da nije potrebno da ih netko baš poznaje. Pristali su na kameru, a to nije lako. Izložiti djecu koja govore kako im je teško, to je najteže za čuti i vidjeti. I taj deda koji sve to vidi, a ne može nikako pomoći. Akciju za pomoć pokrenula je ravnateljica OŠ Draž jer poznaje djecu, tamo je email škole, vjerojatno kad se tamo javite dobijete račun ili saznate na koji način možete pomoći. Netko mora organizirati stvari za ljude koji to sami ne mogu učiniti. Baš tužan prilog i tužna priča. Hvala što ste se javili u temu. Čekam odgovor na navedeni kontakt, ali se prije svega nadam da će im se netko javiti uz konkretan prijedlog za smještaj. Slatkiši i nešto eura su kratkotrajna pomoć, barem nešto da bilo tko od nas krene i s tim. Međutim, topli dom je ipak nešto što vjerujem ponajviše žele. A toliko kuća je i prazno u našoj državi. Ljudi ne žele pomoći. Ljepše bi bilo da u tim kućama odzvanja radost i dječiji smjeh.

Zar nemaju država i crkva u posjedu razne nekretnine i zemljišta koje mogu dati na korištenje ovakvim obiteljima? Sramota za državu da joj građani moraju na televiziji moliti za pomoć ili da obični ljudi svako malo moraju skupljati za kupnju nekog važnog bolničkog uređaja. Mala smo zemlja i ovakve slučajeve bi državne institucije (Zavod za socijalni rad) trebale rješavati. Ali i oni gledaju samo korist, pa ih ovo ne interesira previše. Bitno da se naši dragi vođe busaju isticanjem podatka da smo jedna od 23 zemalja koje su i u EU i u NATO-u! Vau. I što s tim? Problemi su magično riješeni? Imaju milijardu eura za rafale, ali ne i za inkubatore, bolesnu djecu koja trebaju posebne terapije ili povoljnije staračke domove. A naši političari se vani kočopere kao da su iz Monaka ili Švicarske. Žalosno.

Valerija, ja ne znam jel mi gora država ili crkva. U toj reportaži sudjeluje i svećenik, što je najtragičnije i on samo konstatira kako su oni siromašni i kako u obitelji nitko ne radi. Djeca žele imati prozor u sobi. I prijatelje. Država, čak da i organizira neku raspodjelu svojih nekretnina na siromašne i one koji nisu sposobni zaraditi za život, pol Hrvatske bi odjednom postalo siromašno, rasprodale bi se nekretnike iz vlasništva, obukli dronjci i red bi bio ogroman. Mi smo takav narod, sve valja iskoristiti i progurati se. Jeste ikada vidjeli crkvu lijepo osvijetljenu i u punom sjaju, a do nje potleušicu i štrik na kojem se suše propale gaće? E, imam negdje takvih fotki. Nećemo mi nikad na zelenu granu. To da svaki čovjek na svijetu nema krov nad glavom i pitku vodu najveća je tuga koju je proizveo čovjek u suradnji s državom i crkvom. U crkvu ne idem, a države se često sramim. Tuga, baš.

Muka mi je od političara i njihovih laži, vijesti ne mogu gledati uopće. 🤮 Raste mi tlak od toliko arogancije, bahaćenja i iskrivljavanja istine. Ni ja ne idem u crkvu već odavno jer je na misama bilo premalo duhovnosti, a previše politike, barem u mojoj crkvi. I kroz povijest su svećenici uglavnom stajali uz vladare, ne uz obične ljude. U centru grada nemamo npr. bolnicu već baš biskupski ordinarijat, ogromnu zgradurinu luksuzno uređenu. Poznajem nekoga tko je radio unutra na uređenju i opremanju neko vrijeme, pa mi je pokazao slike. Otkrio mi je da se nije štedilo na materijalima i na uređenju, a unutra imaju obilje svakojake hrane u velikim hladnjacima i zamrzivačima, nema čega nema. I nema podgrijavanja obroka, svaki dan se priprema novo. Kruh i kolači su također domaći. Nije poznato što se radi s viškom hrane koji ostane. Tako da, kakva poniznost i skromnost, biskup i ovi oko njega žive kao carevi. Načula sam i da je biskupova mama tamo živjela. Čovjek si je familiju uselio. Mislim da sad imamo novog biskupa iz Hercegovine. Časne jadne naravno sve rade, kuhaju, peru i čiste. I ostale zgrade koje su preuzeli u gradu (to im je kao vraćeno) su sve preuredili i iznutra i izvana. Ima se. I onda na misi i na televiziji, onako dobro uhranjeni i bezbrižni, šalju klišejizirane poruke svojim ovčicama da se maknu od materijalnog i od lažnog sjaja, dok prvi oni žive okruženi zlatom i posjeduju tko zna koliko imovine. Sjetimo se i nekih stvari koje zataškavaju, nekad manje, nekad više uspješno...🧸 Čast izuzecima, neću generalizirati, ima dobrih i skrušenih svećenika, ali malo. Na većini ne vidim poniznost i skromnost koju propovijedaju. I crkva je neka vrsta korporacije, ali rijetki to primijete.

Cure, ne se opterećivati politikom i crkvom, svijet je takav kakav je, i mi smo dio toga i podržavamo to na ovaj ili onaj način. Tak da nemamo kaj biti stalno ljuti na one druge. Dešavale su se revolucije, dešavaju se, niš se ne mijenja jer je sustav takav a mi uvjek tražimo vođe kojima ćemo klicati i nekog kom ćemo se klanjati...

Ma, nisam ja ljuta, živim svoj mali život. Ali vidim da se svijet potpuno okrenuo pa dobar odgoj više puno ne znači. To što bolje prolaze lažljivci, crkvenjaci, političari, debele uhranjene svinje koje žderu na naš račun i vozaju skupe aute, uhljebe po 3 koljena svoje svojte i onda susjede još maltretiraju, pa nema tome više kraja. Ne želim biti dio glupe mase koja se klanja, glasuje i radi kako njima prdne. Ne bu me nitko razvlačio ko pijuna. Valerija, fino ste ih opisali, sve po istini. Mislim da je vjernika sve manje, oni daju lažne brojke da nas lijepo drže u šaci. Vijesti odavno ne gledam, sve te silne informativne stvari koje me ničemu ne nauče već me zatupljuju. Narod je gladan, loše odgojen i neuredan. Željan luksuza i finih stvari. Većina ljudi radi za goli život, jedva ima stan i auto i školuje djecu. U takvoj situaciji ne možemo napredovati, obilaziti izložbe, kazališta, putovati, čitati. Nema se snage za to. To je otužno. Svaki dan neka borba. Gledam svoje starije susjede, pun ih je kvart. Osjeća se neimaština i nezadovoljstvo. Kad je nešto kod kontejnera, brzo nestane. Kako nam političari samo razgovaraju, na kojoj razini, kako se vrijeđaju, ne poznaju osnove dijaloga. Normalno da će u takvoj situaciji mladi imati poluđenje, okrenuti se krivim stvarima i ignorirati sadašnjost kakva jest, njima sve to ide na živce i najbolje im je kad raspale trap i ništa drugo ne čuju. Zato mi trebamo u svojoj zajednici (MK) posložiti stvari.

Ima istine u izreci - Što manje znaš, to si sretniji. Jednom kad kreneš primjećivati i shvaćati kako stvari zapravo funkcioniraju i koliko ima nepravde, ne samo kod nas, nego i u svijetu, teško je ne postati ciničan.

Točno, ali imamo zadatak i misiju- život posložiti po svojim pravilima, ne odustajati od svojih ciljeva, djecu odgojiti da postanu bolji i pošteni ljudi, misliti, vježbati i tijelo i um, držati se čvrsto, biti ljubazan prema ljudima, pomagati, kulturno i duhovno napredovati, popeti se na neki vrh i u fizičkom, i u metaforičkom smislu. Za to sve treba nam vremena i energije, pa zašto bismo je onda trošili uzalud na budale!! Lijepo se odjenite i u akciju!

Da, al smisao spoznaje nije da budeš kivan na čitav svijet, nego da ti budeš bolji, prema sebi i drugima. Ja sam ko mlađa stalno bila ljuta na svijet, jer je ovo ovakvo, ono onakvo, samo sam sebi i ljudima oko sebe škodila. Kad te netko spičkara jer si mu zasmetao, bolje mu se ispričati s toplim osmjehom neg dat mu ono kaj traži, svađu,ovako će malo promisliti... Političari i popeki su isti ljudi kao mi. I urbanica, lijepo si ovo sročila, al ne mijenja se svijet na gore, uvjek je takav... To kaj smo mi odrastale u nekoj iluziji slobode i mira...

Mislim da svatko tko ima volje i dobro srce treba djelovati, bez obzira što na globalnoj razini to ostane neprimjeceno. Ako začetnica teme ne može doći do te obitelji, moja je preporuka malo se osvrnuti oko sebe i pomoći nekome u svojoj okolini, nažalost sigurno ima još potrebitih.

Tak je, ni jedno dobro djelo, koliko god malo bilo, nije uzaludno... To je jednom netko pametan rekao...

Pokusala sam potraziti kontakt ili adresu,ali nigdje nema,moguce da su pod ovrhom ili blokadom pa ne objavljuju broj racuna,jer bi im uzeli sve,jedino se moze skolu kontaktirati,pa mogu oni dati adresu da im se nesto posalje,i kako to obicno biva uvijek građani skupljaju za druge,nece sigurno drzava pomoci,niti financijski niti stambeno,svake godine nekoliko tuznih prica i uvijek se pomaze,uvijek su firme pomagale,gradile,obnavljale,tako ce i sada biti,ako netko sazna adresu neka napise,djeca ce se razveseliti da dobiju bilo sta od hrane ili odjece

> Dana23: > Mislim da svatko tko ima volje i dobro srce treba djelovati, bez obzira što na globalnoj razini to ostane neprimjeceno. Ako začetnica teme ne može doći do te obitelji, moja je preporuka malo se osvrnuti oko sebe i pomoći nekome u svojoj okolini, nažalost sigurno ima još potrebitih. Zar je netko rekao da nema smisla pomagati? 🤯 Nije mi jasno iz čega ste to iščitali? 🤷 Samo smo komentirale licemjerstvo vladajućih i dežurnih uvlakača. A kad kažem vladajući mislim na SVE stranke, ne izdvajam posebno sveti hdz, da se ne bi slučajno netko tko je član našao uvrijeđen. Niti jedna stranka ne radi dovoljno po pitanju pomoći siromašnima i potrebitima. I socijalna pomoć je uvjetovana i mora se vratiti na ovaj ili onaj način. Prenosim segment iz jednog članka: ".... Od 1. srpnja nasljednici više neće morati vraćati isplaćene naknade preminulih članova obitelji koji su ih primali, niti će se država bilježiti na njihove nekretnine. No, povrat duga državi ostaje u slučaju naknada za uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja, osim usluge smještaja u kriznim situacijama i usluge smještaja radi provođenja rehabilitacijskih programa u cijelosti ili dijelom isplaćenih iz sredstava državnog proračuna. Njih će državi vratiti nasljednici preminule osobe i to najviše do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Povrat novca država očekuje i od osobe koja je po zakonu dužna uzdržavati korisnika, ako je u postupku priznavanja prava utvrđeno da ga ta osoba ne uzdržava ili je neopravdano odbila njegovo uzdržavanje. Podignut je i iznos iznad kojeg država može odlučiti djelomično naplatiti dug ili ga otpisati. Umjesto dosadašnjih 1320 eura, cenzus je 1327,23 eura...." Znači čak i da država nađe smještaj ovoj obitelji, njena djeca bi morala vratiti državi tko zna koliko. Funkcionira li to tako ili ja krivo tumačim zakon? Jer to meni ne zvuči kao pomoć, više pomoć na kredit.