Znači, živim u kući na katu a svekrva u prizemlju. Nisam osoba koja voli da joj netko stalno skače po glavi i volim svoj mir. Moja svekrva to očito ne razumije pa je svako malo gore. Ona se deklarirala kao osoba koja voli iskrene ljude, koja ne gura nos u tuđe stvari i koja je, ukratko, divna, bajna, krasna. Naravno, kroz ovih nekoliko godina se na raznorazne nacine pokazala da je puno toga samo od nabrojanog popisa ni traga ni glasa. I da se razumijemo, ima ona i svijetlih trenutaka ali imam osjećaj da ih kasnije skupo plaćam. Npr... kad sam tek rodila(to mi je prvo dijete), bebač je plakao jer obično mala djeca to rade, a ona mi je dolazila gore i doslovce mi ga otimala iz ruku jer će ga ona kao bolje umirit posto ja nisam nikad imala dijete. Dalje, hvalila se da nikad nebi ušla u naš stan dok nas nema i onda sam ju jednom prilikom ulovila u spavaćoj sobi a i u ostalim prostorijama. Da ne govorim koliko je dvolična, ne priča sa pola susjedstva(jadna ona svi su ljubomorni na nju pa je zato takva situacija), lažljivica kakve nema, vlastitu krv bi pokrala da joj se pruži prilika. A kad sam ih upoznala odma je pocela olajavat svoju svekrvu koja zivi odma do njih u istoj kući.. Ugl,ovo je neznatan dio čisto da dobijete barem nekakvu sliku o njoj.
S druge strane nisam ni ja bajna osoba. Sigurno se i njoj ne dopada sve sta ja radim ali to je u redu. Moja filozofija je više manje, ne diraj ti mene pa neću ni ja tebe. U ovu sam kuću došla zbog muža a svi ostali su samo nužni dodatak. Ne zavolim lako druge ljude i imam jako malo ljudi oko sebe koje sam si sama izabrala i zakoje se trudim uvijek bit po PS-u. Isto tako sam sve to rekla i svojoj svekrvi mali milijun puta. Nisam tamo došla zivjet njihov zivot nego naš. Ako oni hrane kokoši(ovo je selo), ne znači da ću se i ja počet bavit s tim i slicne takve kerefeke. Ok,kad budu stari i nemoćni ili da im sad treba uletit, naravno da cu bit tu za njih i uvijek i jesam ali do tad, pusti me da zivim svoj zivot.
Znači, živim u kući na katu a svekrva u prizemlju. Nisam osoba koja voli da joj netko stalno skače po glavi i volim svoj mir. Moja svekrva to očito ne razumije pa je svako malo gore. Ona se deklarirala kao osoba koja voli iskrene ljude, koja ne gura nos u tuđe stvari i koja je, ukratko, divna, bajna, krasna. Naravno, kroz ovih nekoliko godina se na raznorazne nacine pokazala da je puno toga samo od nabrojanog popisa ni traga ni glasa. I da se razumijemo, ima ona i svijetlih trenutaka ali imam osjećaj da ih kasnije skupo plaćam. Npr... kad sam tek rodila(to mi je prvo dijete), bebač je plakao jer obično mala djeca to rade, a ona mi je dolazila gore i doslovce mi ga otimala iz ruku jer će ga ona kao bolje umirit posto ja nisam nikad imala dijete. Dalje, hvalila se da nikad nebi ušla u naš stan dok nas nema i onda sam ju jednom prilikom ulovila u spavaćoj sobi a i u ostalim prostorijama. Da ne govorim koliko je dvolična, ne priča sa pola susjedstva(jadna ona svi su ljubomorni na nju pa je zato takva situacija), lažljivica kakve nema, vlastitu krv bi pokrala da joj se pruži prilika. A kad sam ih upoznala odma je pocela olajavat svoju svekrvu koja zivi odma do njih u istoj kući.. Ugl,ovo je neznatan dio čisto da dobijete barem nekakvu sliku o njoj.
S druge strane nisam ni ja bajna osoba. Sigurno se i njoj ne dopada sve sta ja radim ali to je u redu. Moja filozofija je više manje, ne diraj ti mene pa neću ni ja tebe. U ovu sam kuću došla zbog muža a svi ostali su samo nužni dodatak. Ne zavolim lako druge ljude i imam jako malo ljudi oko sebe koje sam si sama izabrala i zakoje se trudim uvijek bit po PS-u. Isto tako sam sve to rekla i svojoj svekrvi mali milijun puta. Nisam tamo došla zivjet njihov zivot nego naš. Ako oni hrane kokoši(ovo je selo), ne znači da ću se i ja počet bavit s tim i slicne takve kerefeke. Ok,kad budu stari i nemoćni ili da im sad treba uletit, naravno da cu bit tu za njih i uvijek i jesam ali do tad, pusti me da zivim svoj zivot.