Ja bih ti preporučila razgovor s nekim psihoterapeutom i psihijatrom ali, nažalost,
u državnim bolnicama to nema nikakvog smisla, a privatni su skupi.
Ako ipak imaš mogućnosti za ovo drugo, preporučam.
I ne bih te nikako ispljuskala...vidim po postu da si samorefleksivna, da si svjesna situacije, čak i svog problema, okoline oko sebe, a i okolina tebe.
Svakako je dobro da izađeš vani - u društvo (mada ti se neće dati); u neki hobij (mada ti je sad to iznimno naporno); u šetnju gradom (mada ne vidiš smisla); ...neće ti odmah pomoći niti te izlječiti,
ali naprosto tvoje stanje traži da se izmakneš rutini u kojoj emotivno i duhovno stagniraš.
I svakako, vrati se na fax!
Ako ništa, faxovski stres će ti donijeti nove okupacije, obveze, malo preusmjeriti tugu.
Budi svjesna da ovim načinom života gdje si se isključila od sebe u biti samoj sebi ne činiš dobro i od tu kreni postepeno, dan po dan.
Ja bih ti preporučila razgovor s nekim psihoterapeutom i psihijatrom ali, nažalost,
u državnim bolnicama to nema nikakvog smisla, a privatni su skupi.
Ako ipak imaš mogućnosti za ovo drugo, preporučam.
I ne bih te nikako ispljuskala...vidim po postu da si samorefleksivna, da si svjesna situacije, čak i svog problema, okoline oko sebe, a i okolina tebe.
Svakako je dobro da izađeš vani - u društvo (mada ti se neće dati); u neki hobij (mada ti je sad to iznimno naporno); u šetnju gradom (mada ne vidiš smisla); ...neće ti odmah pomoći niti te izlječiti,
ali naprosto tvoje stanje traži da se izmakneš rutini u kojoj emotivno i duhovno stagniraš.
I svakako, vrati se na fax!
Ako ništa, faxovski stres će ti donijeti nove okupacije, obveze, malo preusmjeriti tugu.
Budi svjesna da ovim načinom života gdje si se isključila od sebe u biti samoj sebi ne činiš dobro i od tu kreni postepeno, dan po dan.