Neslaganje sa mamom!

Hvala,tesko je to jer na kraju uvijek ispada da sam ja zapocela i zavrsila svadu..> corygan: > > volimshoping21: > > Tocno to! Taj pritisak me ubija,nakon svade mi je toliko lose da ne mogu ni jesti ni nista jer sam inace osoba koju sve pogodi..I ne cujemo se par dana,ali onda tu nastupa tata koji me svaki dan zove da ja nazovem mamu i ispricam se....> doricaSmb: > > > Prolazila sam slično.. Uspoređivana konstantno sa boljima, uspješnijima... > > > I dalje sam tjerala po svome... Zvaršila sam fakultet. Sada tražim posao. Vjerojatno bi bilo puno lakše naći posao sa ex fakultetom i s puno većom plaćom, ali ja sam završila ono što volim i vjerujem da će i za mene se naći neki posao :) > > > Moj savijet je da se malo rijeđe čuješ s majkom jer ćeš ovako biti sve lošije.. Znam točno taj pritisak. Reci joj da znaš šta radiš i da te prestane maltretirati. Da znaš da te voli i da si sigurna da ona misli što je najboje za tebe. Ali... imaš 21 godinu, živiš s dečkom i na kraju krajeva, živjet ćeš svoj život. > > > Nemoj tonuti kao ja... Mene je to jako koštalo zdravlja (između ostalog)... Samo hrabro i tjeraj svoje, ne znaju roditelji uvijek što je najbolje za tebe makar to htjeli više od svega :) Bit ćemo i mi jednom roditelji, pa ćemo valjda shvatiti o čem se radi :) > Ne se ispričavati. Vjerojatnost je da će nastavljati po starom jer tvoju osjetljivost i nevoljkost u svađi doživljava kao slabost. > Daleko od toga da ne želi dobro, ali ovo nije način.

Sa 18 sam počela živjeti sama ...ista prica škola posao živiš ko sirotinja...tata je bio isto kako u tvom slučaju poveznica ...tata je prije godinu dana umro u 63 godini a ja nikad nisam sa mamom vise ostvarila dobar odnos ..uvjek sam kriva bila za svađu ...tvrd karakter Itd ...sad mi je zao i neznam kako popraviti taj odnos vise je i ja sad imam 42 i teško je ...ne kazem da treba skroz pognuti leđa i slušati da su svi bolji od mene tebe i nas sličnih ali pokušaj nekako ne zatvorit vrata odnosa jer vjerujem da želi samo najbolje .

> Sanja8888: > Sa 18 sam počela živjeti sama ...ista prica škola posao živiš ko sirotinja...tata je bio isto kako u tvom slučaju poveznica ...tata je prije godinu dana umro u 63 godini a ja nikad nisam sa mamom vise ostvarila dobar odnos ..uvjek sam kriva bila za svađu ...tvrd karakter Itd ...sad mi je zao i neznam kako popraviti taj odnos vise je i ja sad imam 42 i teško je ...ne kazem da treba skroz pognuti leđa i slušati da su svi bolji od mene tebe i nas sličnih ali pokušaj nekako ne zatvorit vrata odnosa jer vjerujem da želi samo najbolje . Da, baš šteta Sanja..nadam se da nije sva nada izgubljena, mama je ipak mama. Roditelji često imaju onu komponentu " U moje vrijeme.." Tko zna, možda ćemo i mi tako za svoju djecu, i najčešće stvarno imaju najbolju namjeru, samo taj generacijski pomak zna biti opak, i najgore još ispadne da su djeca kriva/ ne poštivaju, ne razumiju i slične fore..jbt stvarno je tu teško bit pametan da svi budu koliko toliko zadovoljni. Pa nemoš svoj cijeli život prilagodit da oni ne bi prigovarali

A vjerojatno je...nisam bila shvaćena tako to ide mladi ili nisu znali ili nisu mogli...krivo mi je jedino sto se sad brat okrenuo od nje a polagala sam godinama nadu u njega ...kao on je ostao sa njima pa sam nekako to kompenzirala ...naravno štitila brata od svega ...mladi je ...i sad jos dobila od njega po nosu sta mu nisam rekla kako je mama naporna?????ja pobjegla a on sad mene pila???brat ima svoj zivot isto...ali mislila sam da ce joj bar on biti podrška sad kad je sama...ja stvarno eto neznam kako bi...sto kaze otvarajucica teme ispada da uvjek ja potaknem svađu pa bolje da šutim ...tako da bas mi je zao cure jer nevrijedi se Svadat godine prođu oni stare i sta zamjerat kad je sve tako prolazno...

Ček, i opet se ti sad osjećaš loše..stvarno koma...

Pa da...zato curi savjetujem neka stavi sve u male doze ali ne izgubiti kontakt...vidim da je slična meni prima srcu sve i isto se osjeća krivom uvjek ..današnja mladež je pametnija nadam se da ce se cura izvuci bez posljedica iz svega završiti Fax udati se imati klince i da ce sve biti ok...i ne izgubiti se u svemu tome Sretno joj bilo💋

propalitet jer živiš u unajmljenom stanu?? Pa znam neke doktore koji su podstanari! A što se tiče promjene fakulteta znam i ljude koji se se mučili s pogrešnim fakultetima godinama, i tek kad su skupili snage da se ispišu su uspjeli u životu sa novim fakultetom ili poslom. Za to treba snage, pogotovo kad mame i tate očekuju diplome i sve riješeno u roku, treba imati snage to napraviti.. I koliko samo 'odrasle djece' danas živi sa roditeljima do 30 ( u najboljem slučaju), bez posla, bez faksa, bez volje!! Ako ti i dečko sami brinite za svoje režije i stanarinu, ja vam skidamkapu. A mami želim nek se opameti i vidi kakvo dijete ima!

Reci mami da ti ništa ne pomaže nego čak odmaže, da se sama brineš o sebi i ne tražiš niti lipe (svaka čast i samo tako nastavi jer puno je u ovoj zemlji neradnika) te ako ti misli potkopavati samopouzdanje da ćeš na te njene riječi početi tako i reagirati, kao prema nekome tko ti ne želi dobro i ne čini ti dobro. Mama je u strahu, izbezumljena i reagira histerično. Treba joj "par šamara". I ja sam sama mama i ako ikada dođem u ovakvu poziciju kao tvoja pa da histeriziram, očekujem da dobijem "pljusku" od svojih sinova, onda ću znati da su stvarno odrasli i samostalni ljudi koji znaju što žele.

Hvala svima puno mi to znaci:)

samo se ne daj pokolebati..to je najgore kaj si možeš napraviti. vjeruj mi znam...neće ti biti lako, ali svako je kreator svog života..i nemoj da te mama koja je odrasla u Yugi uči o preživljavanju u 21. stoljeću.

Znam :) decko i ja nismo neki zgubidani naprotiv vrijedno radimo i priustimo si sve sta nam treba i vise:) decko studira i radi,a ja sam stavila nove fakultete za upis!

sretno :")