Puno je tu u igri. Velik broj cura/žena ostaje u takvoj zlostavljačkoj i manjkavoj vezi jer vjeruju da nikad više neće naći partnera( zlostavljač je najčešće i manipulator, pa odatle ideja).
Frendica je imala jednu groznu vezu u kojoj je bila opčinjena kretenom koji joj je prijetio, varao je, i napravio par stvari zbog kojih mi se i sad diže kosa na glavi. Nakon prvog prekida ju je uhodio i prijetio joj pa je ponekad spavala kod mene ili kod drugih frendica. Nagovorile smo je da sve ispriča roditeljima, da promijeni broj, rutu kretanja, da se malo pritaji. Ukratko, bilo koji od naših stanova joj je bio na raspolaganju.
Uvjerena da je bezvrijedna, vratila mu se nakon 3 mjeseca mira .
S obzirom da nitko od nas nije želio imati posla s ljudskim smećem, njoj je rečeno da je uvijek dobrodošla na kave i druženja, ali da njega ne dovodi.
Ništa što smo joj govorili nije dopiralo do nje. Imala je totalno iskrivljenu sliku sebe, nije shvaćala da je hrpa drugih ljudi voli jer je draga, uvijek spremna pomoći, zabavna, zanimljiva...
Bilo je kao da pričaš zidu.
Uglavnom, ostavila ga je par mjeseci kasnije, i to je bila isključivo njena odluka, jer su i starci i frendovi jednostavno prestali sa spominjanjem te sotone od čovjeka.
Ono što želim reći jest da joj možeš ponuditi logističku pomoć(ako možeš), čuvanje klinaca, pronalazak novog prostora, novac(ako ste si toliko dobre), ali odlazak se neće dogoditi dok ona čvrsto ne odluči da više tako ne želi živjeti.
Puno je tu u igri. Velik broj cura/žena ostaje u takvoj zlostavljačkoj i manjkavoj vezi jer vjeruju da nikad više neće naći partnera( zlostavljač je najčešće i manipulator, pa odatle ideja).
Frendica je imala jednu groznu vezu u kojoj je bila opčinjena kretenom koji joj je prijetio, varao je, i napravio par stvari zbog kojih mi se i sad diže kosa na glavi. Nakon prvog prekida ju je uhodio i prijetio joj pa je ponekad spavala kod mene ili kod drugih frendica. Nagovorile smo je da sve ispriča roditeljima, da promijeni broj, rutu kretanja, da se malo pritaji. Ukratko, bilo koji od naših stanova joj je bio na raspolaganju.
Uvjerena da je bezvrijedna, vratila mu se nakon 3 mjeseca mira .
S obzirom da nitko od nas nije želio imati posla s ljudskim smećem, njoj je rečeno da je uvijek dobrodošla na kave i druženja, ali da njega ne dovodi.
Ništa što smo joj govorili nije dopiralo do nje. Imala je totalno iskrivljenu sliku sebe, nije shvaćala da je hrpa drugih ljudi voli jer je draga, uvijek spremna pomoći, zabavna, zanimljiva...
Bilo je kao da pričaš zidu.
Uglavnom, ostavila ga je par mjeseci kasnije, i to je bila isključivo njena odluka, jer su i starci i frendovi jednostavno prestali sa spominjanjem te sotone od čovjeka.
Ono što želim reći jest da joj možeš ponuditi logističku pomoć(ako možeš), čuvanje klinaca, pronalazak novog prostora, novac(ako ste si toliko dobre), ali odlazak se neće dogoditi dok ona čvrsto ne odluči da više tako ne želi živjeti.