Tužna sam.

Večer cure! Da, ovo je fejk profil. Imam profil sa 70ak povratnih, ali ne pišem s njega jer mi sestre i nekoliko frendica znaju da ja stojim iza njega, za ovaj ne znaju. Ovako mi je lakše. Evo jedva gledam trenutno od suza, osjećam se odvratno. Uvijek sam bila normalne kilaže, vježbala sam, rekla bih da sam bila poprilično zgodna cura, sportski tip. U zadnjih recimo 6 mjeseci živim neuredno, nemam pretjerano vremena za vježbanje. Vježbam tu i tamo, ne pazim baš što jedem. Radim dva posla i pišem diplomski jer moram zbog određenih razloga diplomirati do 3. travnja , učim za zadnja dva ispita prije diplome i polažem vozački, iako na tu vožnju odem jedva 3 sata tjedno jer zaista ne stignem. Jako sam pod stresom i jednostavno u svemu tome jedem šta stignem, jedem u dva ujutro kad dođem s posla, jedem u McDonaldsu, jedem apsolutno sve. Naravno, udebljala sam se. Udebljala sam se jedno 6, 7kg, što se naravno primijeti. Vidim to i sama. Ali vidi i moja okolina, koja smatra da je u redu da prvi komentar kada me vide bude 'Ajme, pa udebljala si se malo, a?' 'Ubucila si se?' 'Ne vježbaš više?' 'A da malo smanjiš sa papicom, hehe'

Nasmijala sam se prva 23 puta kada su mi to rekli, ali nije mi više smiješno. I rekla sam im da mi smeta, ali oni to ne shvaćaju ozbiljno. Ja se samoj sebi gadim, osjećam se odvratno. Dečko mi kaže da sam se udebljala, starci mi to govore, sestre su mi to rekle. Jasno mi je i samoj, ali zbog njih se osjećam još i gore. Povraćam od muke, od stresa, od hrane, ne znam ni sama od čega. Često povraćam, često ne spavam i onih par sati koje imam, a nemam ih puno. Iscrpljena sam psihički i fizički i ne znam s kim da popričam o tome, nitko to ne shvaća ozbiljno. Ne mogu se pogledati u ogledalo jer se gadim sama sebi. I želim to promijeniti, ali koliko god ovo sad zvučalo otrcano, zbilja nemam vremena trenutno. Od 8 do 15 sam na prvom poslu svaki dan, a drugi radim svaki drugi dan od 18 do ponoci. Diplomski i ispite pokušavam riješiti u hodu, kao što sam već navela. Osjećam da pucam po šavovima, a da me nitko ne razumije i ne shvaća ozbiljno. Podršku roditelja nemam jer nikada nismo bili bliska obitelj. Sestre imaju svoje živote. Ne znam s kim da popričam, ne znam što da učinim da ne prolupam potpuno. Započela sam pričom o debljanju, ali puno me više toga muči, debljina je samo okidač. I žao mi je što sam ovdje esej napisala, ali negdje sam morala, jer nemam kome to reći. Zanima me kako ste se nosile sa stresnim situacijama, kako ste se izvukle od toga da ne puknete, s kime ste razgovarale kada niste imale s kime razgovarati?

Pa popričaj sa sestrama

Btw kako i sama vidiš to je očito od stresa i privremeno..kad se situacija smiri i ti ćeš, a što se tiče kg nije 5-6 kg neka velika kilaža. Pokušaj u tom ritmu jesti češće a zdravije, nosi voće sa sobom, pij više vode, grickaj orašaste gricke i to

Hvala ti Majo, pokušala sam u nekoliko navrata. Jedna je starija od mene 9 godina, druga 6. Svaka vodi svoj život, obje imaju djecu i nisam im visoko na listi prioriteta, a i živimo u različitim gradovima. Nosim i voće sa sobom, pokušavam piti čaj umjesto kave i slično, ali kao da sam zapela u svemu tome, i trenutno nemam osjećaj da će se ikada vratiti sve u normalu

Ma budi bez brige, to je samo faza. Uostalom tko te voli lijepa si mu uvijek, pet kila manje više, ja tolko na skoro mjesečnoj bazi variram-))

Ali to da sebi nisi lijepa ..jasno ti je valjda da je i to zbog načina života u kojem si. Vjetojatno si neispavana i umorna. Pokušaj nešto bar izbacit, stavi sate vozačkog na čekanje, naspavaj se.

Možda ti je i štitnjača proradila, tko zna, stres čuda radi..vjerujem da ne želiš biti u toj situaciji, ali jbg jesi..i sama osjećaš da trebaš izbacit iz sebe i podijelit s nekim. Sigurno nisi sama..

Joj kako si draga <3 Jedva čekam da diplomiram, da se barem toga riješim, onda ću se moći riješiti i jednog od poslova, bit će lakše. Ali sve mi je to tako daleko, još je mjesec i pol dana do tada, mjesec i pol dana ovog ubitačnog tempa. Nadam se da se neću psihički raspasti do tada.

Ma pred kraj je najteže..još malo. Ne budeš se raspala, ali uzmi barem male predahe i napravi nešto za sebe, treba ti... ;) Biće sve ok

Sebi sam odvratna, znam da grubo zvuči, ali zaista se gadim sama sebi kad se pogledam u ogledalo. Još kad mi i okolina predbacuje to sve, stvarno se osjećam kao zadnje smeće. Pokušala sam podijeliti s roditeljima, sestrama.. nebitno im je. Dečku kada kažem nasmije se i ne shvaća me ozbiljno, iako se vidimo jedva dvaput tjedno jer ne stignem. Prijateljice ni ne viđam u svemu tome. I onda evo, dođem na forum na krpice, izjadati se neznancima. Eto na što sam spala. :)

Pa lakše je neznancima-)) nek te ni to ne brine. To ko ono u starija vremena kad bi ušo u lokalni birc pa uz pivo i cigaru se izjadao prvom do sebe, i on tebi-) Sve je to za ljude..

Curke spavaju, zato nas nema više..i ja već uru sad ću pa nikako, a ako se dižeš ujutro i ti bi trebala.. I nisi odvratna, to je trenutni osjećaj koji će proć brzo..meni se zbilja čini hvale vrijedan trud koji ulažeš, ne možeš bit nego vrijedna i dobra, a bome onda i lijepa, zar ne!!?

Hvala ti što si ovdje sada, lakše mi je kada sam ovo negdje napisala i kada me netko razumije. <3 Dižem se, ali ne mogu baš ni spavati, pokušat ću malo, osjećam se kao zombi. Hvala ti još jednom, možda ti se ne čini kao big deal, ali da znaš da mi je barem dio tereta sa srca pao kada si mi odgovorila na temu.

Velika pusa.. Pokušaj malo bjuti slip, sve će ovo brzo proć-)) Računaj na lijepe snove, bude ljepše jutro.. Noćć i držim fige.