Da li je moguće...

Mislim da je jedino rješenje što prije započeti sa svojim životom i pronaći dečka/muža koji će te prihvatiti i voljeti takvu kakva jesi i vratiti samopuzdanje, i ono najvažnije uči na greškama i jednog dana budi ponosni roditelj gdje se tvoje dijete neće nikada tako osjećati. Sretno :)

> marta10: > Mislim da je jedino rješenje što prije započeti sa svojim životom i pronaći dečka/muža koji će te prihvatiti i voljeti takvu kakva jesi i vratiti samopuzdanje, i ono najvažnije uči na greškama i jednog dana budi ponosni roditelj gdje se tvoje dijete neće nikada tako osjećati. Sretno :) sve 5, no mislim da prvo treba nauciti sama sa sobom. prvo se uopce maknuti, zatim samu sebe upoznati, daleko od pritisaka kakve opisuje, a tek onda razmisljat o tome koga ce si pustit u zivot. jer bjegovi iz zla najcesce zavrsavaju istim ili jos vecim zlom.

> cipelitza: > > marta10: > > Mislim da je jedino rješenje što prije započeti sa svojim životom i pronaći dečka/muža koji će te prihvatiti i voljeti takvu kakva jesi i vratiti samopuzdanje, i ono najvažnije uči na greškama i jednog dana budi ponosni roditelj gdje se tvoje dijete neće nikada tako osjećati. Sretno :) > sve 5, no mislim da prvo treba nauciti sama sa sobom. prvo se uopce maknuti, zatim samu sebe upoznati, daleko od pritisaka kakve opisuje, a tek onda razmisljat o tome koga ce si pustit u zivot. jer bjegovi iz zla najcesce zavrsavaju istim ili jos vecim zlom. Najpametnije sročeno. Potpuno se slažem. Ako je moguće da si sama financijski osigura samostalan život, taj savjet je najbolji.

Morati ces sama odluciti sto je najbolje za tebe... Također imam 23 godine,i roditelje koje nije bas briga kako cu u zivotu niti su neka pomoc... Ja sam se osamostalila sa 17,a sa 21 otisla od kuce sa deckom u podstanare... Stvarno tesko zaradimo i pokrijemo sve, ali imamo svoj mir i ostavili smo obitelj po strani i zivimo svoj zivot bez nametnutog stresa.. Neka ti nebude tesko makar ti je to obitelj.. Nisu svi rođeni s osjecajem za obitelj, nazalost...

Hvala cure. @marta10 Ima jako puno situacija gdje cure beže bolje pronađu dečke/muževe da se maknu od kuće pa im bude s njim još gore. no razumijem što si htjela reći, svakako je samopouzdanje najbitnije u svakom, ali baš svakom aspektu života! Hvala ti ☺ @Shadow drago mi je da si sretna sada, miir je sve na svijetu. Što se tiče mojih roditelja, fakat u suštini nisu loši ljudi, nisu zlobnici i voljni su pomoći, no što se tiče ove neke psihološke strane, problema, komunikacije tu je nula bodova.. A to je jako bitno

I meni je baš žalosno čitati da se brat tako ponaša prema seki,koju bi trebao štititi i pomagati joj,ali.....sama si "locirala" problem, kompleksi,vlastita frustriranost itd.Dakle nisi ti ružna i ovakva i onakva nego se on osjeća takvim i iskaljuje se na najbližem,na kojem ima petlje.Svi ljudi,popularno nazvani "hejteri" pljuju po drugim ljudima samo zbog vlastite bijede i nezadovoljstva, "udri po drugome da skreneš pažnju sa svojih go.....na",to bi bilo otprilike to.Zato,glavu gore,makni se od njega ako možeš,a on možda shvati jednom da ,poslije smrti roditelja, si mu ti najbliža osoba na svijetu.

I, slažem se s cipelitzom,moraš steći samopouzdanje i osamostaliti se ,a ne "bježati " k nekome ko će ti "uliti" samopouzdanje.Nesigurne osobe "privlače" zlostavljače koji na njima liječe svoje komplekse ,a to bi ti napravilo još više štete.

Doista, tužna situacija... ali, s obzirom da tebi ne treba ničije sažaljenje nego podrška, reći ću da si na pravom putu. To što si o tome progovorila znak je hrabrosti i odlučnosti da promijeniš stvari, da prestaneš biti žrtva. Vrlo si precizno postavila "dijagnozu" tako da mi se čini da zrelo i realno sagledavaš situaciju. Jasno ti je što moraš učiniti - maknuti se iz nezdrave okoline što prije i prekinuti sve veze. Na žalost, krvna veza ne znači uvijek i automatsku bliskost. Pronaći ćeš ljude koji će ti biti bliski, ali prvo moraš sama "pustiti korijenje", ustabiliti se i osamostaliti; osvijestiti vlastite vrijednosti i steći samopouzdanje. Želim ti svaku sreću u tome!

Ovo ce mozda cudno zvucati, ali u obitelji s takvim odnosima i roditeljem (ne znam za drugog) oboje ste zrtve. Ako otac zna biti nervozan i nasilan mozda se na slicni omalovazavajuvi nacin odnosi prema tvojoj majci? A brat je to pokupio? U svakom slucaju promjena okoline puno ce napraviti za tvoju dusu i zdravlje. Izadji iz konfliktnih odnosa bilo kakve vrste, nije vrijedno zdravlja i tog jedinog zivota koji imas. Znam da je to tesko, otrgnuti se od obitelji, ali to se desava mnogima i treba ici stvarati svoju srecu, a ne trpiti tudje napadaje bijesa.

Također savjetujem da potražiš i pomoć kod psihologa. To je ipak stručna osoba koja će te znati usmjeriti kako se nositi sa tim posljedicama i kako izaći kao pobjednik iz svega toga. Možda trenutno nemaš sredstava ili nečeg drugog za selidbu, ali možeš raditi na sebi, malo ojačati pristup prema njemu. Čim izgradiš nekakav zid oko sebe neće te ni on toliko maltletirati. Ja nisam imala problema u obitelji, ali sam imala općenito problema sa odbijanjem ljudi, i ljudi su to naravno počeli iskorištavati, u tom slučaju ja nikada ne bi dobila ništa od toga, ali su zato svi ostali profitirali. Išla sam kod psihologa i idem i danas. Rad na sebi je nešto u što bi svatko od nas trebao uložiti, tim ćemo biti zadovoljniji sa sobom, izgrađivati bolje veze i jednog dana biti bolji roditeljI/ prijatelji/ žene....

Ja te skroz razumjem..Ja nisam bas često imala takve recenice izgovorene direktno,ali u mojoj sam obitelj uvijek imala drugačije mjesto. Izgubila sam puno samopouzdanja kad me vlastiti član obitelji izvredao odvratnim rijecima više puta, bez ikakvog razloga su bile upucene mi riječi koje nitko ne bi smio cuti. Opcenito kao mala nisam imala presavrseno djetinjstvo i nagledala sam se svacega,ali eto sad imam 21 i mogu zahvaliti na nekim stvarima gdje sam puno naucila ali nazalost izgubila puno stvari koje bi djeca a sad već i djevojka trebala imati. Samopouzdanje mi je ajmo reć nestalo i vječito ke onaj osjećaj da nisi nekih stvarih vrijedan ili da nikad nisi za nekoga dobar. Ali eto pokušavam sve to izbacini s time da si dajem velike ciljeve i tjeram se dostic ih. I naravno meni razgovor sa nekime uvijek pomogne,tako da nikad nemoj to zadrzati u sebi vec popricaj s nekime! I nemoj da te takvih stvari bude sram djeliti s nekime,to je svakodnevnica puno žena,djevojaka tako da svakako popricaj s nekime ako nemas s kime slobodno se javi :)

Strašno, baš mi te žao. Ali ono što je sjajno kod tebe je da si intiligentna, svjesna svog problema (tj. problema svoje obitelji) i spremna pričati o tome. Ako živiš u nekom gradu, slobodno potraži pomoć za razgovor. Ima raznih udruga ili službi pri npr. Crvenom križu (tako je kod nas) gdje možeš s psihologom popričati besplatno i tako pomoći sama sebi. Imam djecu tvojih godina i mogu reći da roditelji ne uspjevaju kontrolirati procese odrastanja svoje djece onako kako bi htjeli, dok se njihove negativne osobnine poput indiga preslikavaju na djecu. Ne nužno, ali kompleksno je sve to skupa. Sigurna sam da ćeš, kad se osamostališ, a to će brzo doći, ostati sjajna osoba svjesna svojih vrijednost. Ne daj se!