Susret s djecom posebnih potreba

.Pozdrav naravno svi mi imamo dane kad nas opsjednu crne misli svakakva razmisljanja, pa tako i mene. U familiji imam dijete koje s posebnom pptrebama, odnosno zapravo niie dijete vec cura od 24godine. Ima cerebalnu paralizu od rodjenja. Nije retardirana (da se tako lose moram izraziti), normalna je u glavi kao i svi mi, samo eto motorika tijela je na 0%. Oke moze ona maknuti rukama, osjetiti bolove u nogama, ali sve ostalo ama bas nista. Krenila joj se i kraljeznica uvijati, to sam primjetila u zadnjih par godina. Ne lezi ona na krevetu konstantno bude ona i u kolicima, ali ocito to sve uzima svoj danak. Takodjer naprimjer kada sjedi glavu nekako objesi i to samo na desnu stranu, i kada joj vratis glavu da normalno stoji ona opet spusti u isti polozaj. Majka djeteta je veliki heroj, otkad je djevojka zavrsila srednju skolu u Dubravi (Zg) vise niie imala pravo ostati tamo. Od tada majka je roditelj skrbnik za to dijete. Stvarno majka sve cini za nju hrani ju, pere ju, sve sve sto treba jednoj osobi. I onak si mislim cura ima 55kg, ta zena 80kg (mozda sam previse i rekla) i svaki dan ona to dijete i stavlja u kolica i dize ju... muž radi, a musko ko musko nemam sto pricati. Napraviti ce on sve ali ako ga ne pitas nece se ni sjetiti. Jednom sam imala priliku na dva dana sama brinuti o toj curi. Ona je tako iskreno i cisto biće, razumno, strpljenja do neba. I mislim si Boze moj, sto ti je skrivila. Ona svaki bol je se naucila nositi s njome bez da ista kaze ili da se požali. Prava na fizioterapeute i svake povlastice koje bi nepokretne osobe trebale imati su bacene u vodu, njene kosti su odavno odučile se od vjezbanja i njoj bi to bio sok posebice njene kosti, sve su krhkije..(nastavak..)

Najvise me dusa boli kad vidim kako joj zivot prolazi doslovno u krevetu. Mlad zivot pati. I tako dok ja ovaj tekst pisem zbrda-dola, bez nekakvog smisla zelim od vas nekakav savjet kako pomoci, kako odnositi se s time, kako izvuci se iz te tmurne kolotečine i gledati na sve to s "svijetlije" strane..

Mozda djevojku stavit u kolica i setati s njom,tezak je to zivot,ne dao Bog nikome,iskoristiti ovo jos lijepo vrijeme,citati joj,treba puno puno pozitivnog tu

> sanela1986: > Mozda djevojku stavit u kolica i setati s njom,tezak je to zivot,ne dao Bog nikome,iskoristiti ovo jos lijepo vrijeme,citati joj,treba puno puno pozitivnog tu slažem se, u potpunosti. teško danas ova današnjica shvaća njihove potrebe. to mi najviše smeta, ova trula država da ama baš ništa ne poduzimaju vezano za tu djecu.

Ma poduzimaju samo za sebe,danas je samo stres,stres,cisto prezivljavanje,tolika je negativnost u ljudima,strasno,tako da je u ovom vremeni tesko ostati pozitivanni jos teze maci drustvo koje je pozitivno Nepravda je sa svih strana

Jako lijepo od tebe što želiš pomoći :D Radila sam kao osobni asistent osobi sa invaliditetom. Posao je psihički težak ali divan. Njima najviše treba druženja, da se ne osjećaju manje vrijedno. Čitaj joj, izvedi ju vanka provozati i tako.. Provodeći vrijeme s njima ti se osjećaš korisno, nekome si uljepšala dan koji im je zaista težak.

Hvala vam djevojke. prvo je bila u udruzi ''Mi'' i njezinoj majci se nije sviđala ta udruga iz mnogo-različitih razloga. sada je nigdje, doma je konstantno.

Ovo nije udruga.. otiđete bar na jedan susret i vjerujem da će joj se svidjeti jako :)