Pomoćnik u nastavi

@sanjaurban, u istom tom pojmovnom medicinskom rječniku je pederluk bila bolest. Da sad to nazovem samo devijacijom, svi biste me razapeli. Termin je još uvijek: dijete s teškoćama u razvoju. Tako stoji i u pravilniku o obrazovanju takvih klinaca. Potrebe imamo svi jednake, zato nisu "posebne potrebe".

Imate djece s fizičkim invaliditetom kojemu je zbog smanjene pristupačnost i zgrade škole potreban asistent. Imate djecu koja trebaju asistenta da ih usmjeri i po potrebi malo smiri i razvedri. Imate djecu koja nisu integrirana u redovan razred, nego u posebnom odjeljenju gdje svako dijete ima asistenta. Svaka čast svakom savjesnom asistentu i neka vam je sa srećom u novoj školskoj godini.

Ako ćemo realno, zašto uopće postoje asistenti? Zašto se takvom djecom ne bave npr. medicinske sestre? Završeni psiholozi? Psihijatri? Pedagozi? Logopedi? Itko stručan? Jer takvoj djeci je potrebna stručna pomoć, a ne osoba koja je završila tečaj od 20 sati! Ali da, stručnjaka trebaš pošteno platiti, pa su izmislili riječ "asistent" da bi mogli zapošljavati NEkvalificiranu radnu snagu koja bi se bavila tom djecom i davali im sitnjiš iz nekakvih eu fondova. Sramota za društvo i državu općenito! Po meni, izmišljeno radno mjesto za siću. Ne bi trebalo ni postojati, već bi po školama trebalo slati stručnjake iz medicinske struke koji bi bili plaćeni iz državnog proračuna kao svaki drugi zaposlenik javnog sektora, radio on u bolnici, školi, nebitno.

> Kala09: > > Ketycaa: > > Pozdrav svima!. > > S početkom nove školske godine počinjem raditi kao pomoćnica u nastavi. > > Ne moram govoriti da imam tremu i da me je čak malo strah. > > Ovo mi je drugi posao, pošto sam ove godine završila srednju. > > Prije početka rada u školi pohađam edukaciju koja mi je cijeli taj svijet škole i djece s teškoćama u razvoju malo približila. > > Zamolila bih sve vas koje ste radile ovaj posao ili ste mama djeteta s teškoćama u razvoju da mi date neke savijete, napišete nešto što biste vi voljele da ste znale prije nego li ste počele raditi/vaše djete dobilo asistenta. > > Zaista mi je svaka informacija dobro došla i sigurna sam da će mi puno pomoći što god mi napisale. > > Lp > Jeste vec izabrani na to radno mjesto? Vidim da su ovaj tjedan tek raspisani natjecaji. > Škola organizira edukaciju? Mozete napisati koliko traje edukacija? > 😀 Pozdrav!. Prvo, ispričavam se što dugo čekate na moj odgovor (tek sada vidim vaš komentar). Natječaji su još raspisani od 7. mjeseca, barem u mom gradu. Vaš grad vjerojatno kasni s natječajima. Izabrana sam za to radno mjesno. Što se tiče edukacije škola Vas šalje na istu, te ona traje 23 stata odnosno tjedan dana, no postoji i ona veća od 300+ sati koja će se početi prakticirati od iduće godine ukoliko bude sve kako treba. Ne moram ni govoriti da je razlika velika. Naravno, možete se i sami prijaviti na edukaciju. Ako sam dobro shvatila ona se održava samo jednom godišnje. 😊

Evo i moj osvrt na navedenu temu. Super je što postoji bilo kakva edukacija (makar i tako kratka) u vašem gradu, svakako ju prođite, čisto kako bi dobili barem neke početne smjernice. Međutim, niti završen fakultet uz godine iskustva ne mogu vam jamčiti da ćete znati kako pravilno reagirati u svakom trenutku kad je u pitanju dijete s posebnim potrebama. Sve ovisi kakve su poteškoće u pitanju. Možda ćete dobiti dijete urednih kognitivnih i intelektualnih sposobnosti s nekim tjelesnim oštećenjima pa ćete mu morati primjerice samo nešto dodati. Ukoliko se radi o disleksiji, disgrafiji ili poremećajima iz spektra autizma vjerojatno ćete se morati dodatno samostalno educirati, pročitati ponešto literature i članaka. Ako su pak poremećaji u ponašanju u pitanju, onda je pak svaki dan šarolik i drugačiji. Uglavnom, ne biste trebali imati tremu. Posao je pomalo zahtjevan, ali plemenit i ukoliko ste svjesni što vas čeka i spremni na izazove i rješavanje istih, bit će sve u redu.

Ja pak smatram kako je najbitnije da dobro "kliknete" s djetetom, da se jednostavno a neki način povežete i steknete njegovo povjerenje. Možda ćete trebati vremena za to, tako da treba biti strpljiv. Profesori bi vam trebali biti od pomoći. Polako ćete kao i kad ste sami išli u školu s vremenom shvatiti kako svaki profesor funkcionira, na čemu inzistira i što je bitno za pojedini predmet. I tako ćete klinca ili klikni usmjeravati. I to se upravo od vas očekuje. Nemojte izvršavati zadatke umjesto učenika, već mu samo budite potpora. Ukoliko budete imali ikakvih nedoumica uvijek možete ostati nakon sata nasamo s profesorom i posavjetovati se, kao i sa stručnom službom u toj školi. Roditelji bi vam isto trebali biti od pomoći, međutim tu budite pomalo oprezni. Često se očekivanja roditelja ne podudaraju s mogućnostima djeteta i tu zna biti onda poneka nesuglasica. Ukoliko "dobijete" realne i racionalne roditelje, također ne bi trebalo biti problema. Uglavnom posao je dinamičan, izazovan, nedovoljno plaćen, ali i s puno anegdota, zanimljivih trenutaka i radosti zbog uspjeha i napretka učenika koji ćete u nekom trenutku doživjeti i kao vlastiti uspjeh.

Slažem se s Malllaaaa. Sve do riječi! Znam i sama jednu enu koja je psiholog i ima sina koji autističan. Ona već kao psiholog pravi debila od njega i tretira ga kao nekog robota. Užasno!

> TinaBastet: > Slažem se s Malllaaaa. Sve do riječi! > Znam i sama jednu enu koja je psiholog i ima sina koji autističan. Ona već kao psiholog pravi debila od njega i tretira ga kao nekog robota. Užasno! Isusek, cure, lupetate bez pokrića i bez ikakve veze i iskustva. Dijete s dg iz spektra autizma sigurno ima pravo na pomoćnika u nastavi, a život s takvom djecom je vrlo izazovan i nimalo lak. Ne osuđuj roditelja jer pojma nemaš o čemu trabunjaš. Što se tiče pomoćnika, on pomaže i usmjerava, a ne radi nešto umjesto djeteta. Sva sreća da takvi kao ti i drugi sličnih stavova tvome ne radite taj hvalevrijedan posao. @SanjicaSanjci, odličan komentar, vrlo koristan za one koji nisu upućeni.

Teehee, ne govorim u ovom slučaju o pomoćniku u nastave nego sam se nadovezala na komentar od Malllaaa. Ne razumijem gdje ti nije jasno da znam dotičnu ženu i svi u njenoj okolinu, prijatelji i poznanici, jasno vide da žena krivo tretira dijete i to još psiholog. Da mu da udara glavom od zid jer mu nešta nije po volji, dopušta mu da bude bezobrazan itd itd. Uopće se nisam dotaknula samog posla pomoćnika u nastavi. Naravno da za taj posao nije svatko ! Ja ga osobno ne bih mogla raditi . Ipak je za potrebno biti stručan, puno volje i živaca. Đizus krajst!!! x-) ,:)

Ne znam slučaj. Znam samo da ono što nama sa strane izgleda kao dječji bezobrazluk ili neodgojenost, može imati razlog i opravdanje u poremećajima kod djeteta. Zato nije za osudu! Molim te, pročitaj si barem o autizmu u msd priručniku. Nemojmo biti ograničeni i zaostalih razmišljanja ako ne znamo o čemu je riječ. Što se tiče struke roditelja, to ti ne znači ništa, naprotiv. Potpuno je drugačije s vlastitim djetetom. Nevjerojatno, ali ono što ti funkcionira kod korisnika (učenika, pacijenata, bilo koga), najčešće ti kod tvog djeteta ne funkcionira. Ne znam zašto, ali tako je kod većine. Iz iskustva, što se tiče pomoćnika u nastavi, mislim da je najteže biti asistent autističnom djetetu. Jasno, ovisi i u kojem je intenzitetu poremećaj prisutan.

Curke, evo da se i ja malo oglasim (ipak sam započela temu). Prije svega hvala svima na savjetima, sigurna sam da će mi u budućnosti puno pomoći!. Dakle svi se slažemo da posao pomoćnika u nastavi nije lak i da ga ne može svatko raditi. S druge strane ne znači da bih netko tko je po struci logoped, psiholog, psihijatar ili se na bilo koji način bavi rehabilitacijom djece s teškoćama bio savršen pomoćnik i radio taj posao onako kako treba. Pomoćnik u nastavi nije tu da bih uklanjao teškoće koje djete ima (za to slože liječnici), već mu bio potpora u izvršavanju zadataka koje on nije u stanju sam odraditi i poticati ga na samostalnost itd. Za ovaj posao je jako važno kako se pristupa djetetu. Imam primjer gospođe iz mog grada koja je imala trogodišnju školu (za cvjećara ako se ne varam) i bila je najbolja pomoćnica u toj školi gdje je radila. Pomoćnik u nastavi ne treba vezati djete uz sebe i činiti ga nesposobnim već ga poticati da samostalno surađuje kako bi se koliko toliko pokušao "izjednačiti" s djecom koja nemaju teškoće.

Najbolji pomoćnik je onaj tko uspije postići da djete iduće školske godine krene u školu bez da mu je on potreban. S druge strane naravno da edukacija od 20+ sati nije dovoljna da se osoba dovoljno educira u tom spektru. Nikada se ne možemo dovoljno educirani za ovaj posao jer je svatko djete individua za sebe tako da se djeci s npr. autizmom ne može pristupiti na isti način bez obzira što je to ista dijagnoza jer ono što "pali" kod jednoga neće kod drugoga. Kao što se roditeljstvo neprestano ući tako se uči i ovaj posao kako god to sada zvučalo. Na žalost nam je takva situacija da je sve više djece s teškoćama, a sve manje onih koji im mogu pružiti potporu tako da većina djece ni ne uspije ostvariti pravo na svog pomoćnika. Možemo se samo nadati da će tu doći do neke promjene u sustavu i da će se stanje poboljšati. Temu ću ostaviti tako da se mame koje imaju djete s teškoćama mogu malo informirati o nama pomoćnicima, a i naravno za sve buduće i sadašnje pomoćnike da si mogu razmjenjivati iskustva. 😊

Pojam retardacije se već odavno ne koristi. Makar, na žalost, koriste ga djeca u svakodnevnoj komunikaciji, kao i izraze idiot i debil. Osobe s posebnim potrebama- ni taj izraz nije adekvatan jer imaju iste potrebe kao i ostatak populacije, različit je način kako se te potrebe zadvoljavaju. U suvremeno doba koristimo izraz osobe s teškoćama u razvoju te imamo nekoliko kategorija. Jedna od njih je osobe s intelektualnim teškoćama. Radim s osobama s teškoćama u razvoju te imam u razredu pomoćnicu u nastavi koja je vrlo važan dio našeg tima.

> malllaaaa: > Što ste svi mimoze postali? > Pojam mentalna retardacija postoji odavno, što to ružno zvuči, ja nisam kriva. Sve je više retardirane djece i odraslih, morona je to dokazala! Živimo u vremenu glupih ljudi i pametnih telefona. Odite si u prvi trgovački centar i pogledajte kako se narod ponaša unutra. Kao stoka raspuštena! Već sam na nekoliko mjesta napisala da se bojim tko će mi penziju zaradit, vjerojatno će taj institut i ukinut za nekih 30-40 godina i sve starce bacit na minimalni socijalni dohodak kako je to fino kod nas u zakonu upakirano pod "nacionalna naknada za starije osobe". Guglajte si, postoji. > I ok, mnoga takva djeca će dobiti sada pomoć kroz školovanje u vidu asistenata samo da izguraju obrazovni sistem, da imaju kakvu takvu školu, što kasnije? Što kad im ne bude bilo roditelja koji se sada trgaju oko njih? Tko će ih preuzet? Kud će društvo sa njima? Znam za udruge koje primaju, ali ne mogu se svi uvalit u njih, kao ni većina po strankama... Što je sa slobodnim tržištem? > (+) Hahahahaha mallla dabogda ti nitko ne zaradi za penziju kad se tako razgovaraš. Pa onda kažu mlade generacije neće radit, neće imat djecu, eto za tebe ću radit i tebi ću rađati djecu da ti rade za penziju. Svega u božijoj bašti.... I takva se osoba prijavi za pomoćnika u nastavi, kako nam djeca neće bit retardirana Stvarno neki ljudi nemaju pametnijeg posla nego prosipa svoje bisere po internetu Da bar nisam ovo pročitala, sačuvala bih si 7 moždanih stanica više.

@TinTina987 Pa neću se prijavljivat za ovo. Odite si nekad na autobusno stajalište gdje srednjoškolci čekaju autobus i poslušajte si malo o čemu pričaju, kako se izražavaju, koje su im teme, pa se zapitajte kakve generacije dolaze. Nesposobne za bilo što! Ukoliko si sami ne steknemo, neće nam ni država dati. Penziji se ne trebamo ni nadati. Prošla su ta "divna" vremena, sada kapital vlada. Ne morate meni, rađajte sebi, ako Vas uopće pogledaju kada ostarite.