neznam kako to promjeniti??

Intrigantno je to kako djeca upijaju više negativnih stvari, od onih lijepših,pozitivnih. Imam primjer jedan, gdje se radi o dječaku ( 4),i curici (6) godina. Ima masu lijepih stvari koje se oko njih dešavaju, a oni pamte i sve više upijaju one loše. Pokušavam raditi s njima lijepe stvari,pričati,crtati,šetati,igrati se, učiti i vježbati,bez da ih forsiram, a oni su sve manje zainteresirani za to. Radi se o mojim nečacima. Njihovi roditelji su prisutni u svemu tome,ali nevidim puno volje da ih promjene. Sve što oni znaju jest derati se,buljiti u tv i laptop. Tu i tamo nešto naprave s curicom,klinac je večinom po svojoj strani, jer od najranije dobi su ih znali odvajati jer je curica bila jako ljubomorna na brata i nikako se nije mogla prilagoditi, a sad kad su porasli sve više se svađaju i jednostavno se neznaju igrati. Ja, kao teta, pokušala sam spojiti igru + učenje za obojcu i to je donekle počelo funcionirati. Jedino gdje su složni, to je da naprave neki kvar,da nešto razbiju,pokvare i slično. Stalno im objašnjavam da to nesmiju raditi,ali ja kao teta nemam autoritet , a njihovi roditelji se neznaju postaviti i djeca manipuliraju njima.Mala ide u malu školu i ustanovljena joj je slaba motorika i grafomotorika. To zato jer roditelji nisu radili s njom dovoljno,a sve slikovnice,knjižice,učilice su gorile u kaminu,jer niko nije vodio brigu o tome i niko se normalan nije našo da kaže: ne to nesmiješ trgati! To je za crtanje! To je za bojanje! [:place] [:place] Meni kao teti je najteže gledati to,a nikako nemogu to promjeniti,a bezbroj puta sam o tome razgovarala s njima. Imaju svega, i sve im se pruža, a najmanje ono što im je zaista potrebno! [:place]

Hej draga zao mi je sto je tako, jer i sama imam dvoje klinaca i znam koliko truda treba uloziti da ih necemu naucis. Pohvalano je za tebe sto se tako trudis i sigurno trud nije uzaludan, ali na zalost ipak ce biti potreban veci anganžman roditelja za vece promjene..

Neznam više... ispada da se mješam u njihov život i odgajanje njihove djece,a sve što bi htjela je da se oni počnu više ponašati kao roditelji, i da nije život u laptopu i tv-u, da ne namiriš dijete ako mu daš čokoladu,bombon i kupiš igračku, pustiš u pijesak da se samo igra. A meni je klince žao, užasno ih volim, i užasno se trudim da ih bar malo potaknem na nešto drugo. Oni su predivna djeca, nisu glupa, mene uvijek slušaju, samo treba puno truda,volje i rada! [:tuzan]

...da nažalost je tako...lijepo od tebe..pohvalno.. [:smijesi] [:poljubac]

Stvarno se trudiš. Ali bez roditeljskog autoriteta ništa. [:smijesi] Mislim da bi se u odgj trebala ponovno vratiti ona nekadašnja strogost, ali bez nasilja. Onda bi roditelji bili zasigurno veliki autoritet,a kamoli teta [:kesi]

tu su roditelji jako zbrljali [:ljut] ...ja kad sam bila drugi put trudna,stalno sam sinu dopuštala da pipka po stomaku i tako komunicira sa nerođenom sekom....kad sam rodila par dana je bio ljut na mene [:place] ...ali seku je odmah prihvatio...i bio je uključen u sve od kupanja,hranjenja,čuvanja...on bi sjedio i prepričavao joj crtiće i stalno je bio kraj nje....tu su veliki propust napravili,što su je odvajali radi ljubomore....oni sami su potakli još više te osjećaje među njima.....a ovo ostalo mi se čini da se baš pretjerano ni ne bave sa djecom...igrice,komp...itd...normalno da su se oteli kontorli [:ljut]

ja sam napravila isto što i mishell.. svojoj curki sam govorila kad sam bila trudna da ćemo dobiti maloga bracu i da moramo jako paziti na njega jer će on biti jako mali i ništa neće znati.. i stalno je držala ručice na trbuhu i kad se ritao ga je škakljala po nožicama i ljubila me u trbuh i svašta nešto. kad se rodio, nikom nije dala da ga drži, samo meni. nosila mu je dudu, bočicu, dekicu, pelenu, ma sve što mu je trebalo i evo ih sad su nerazdvojni. je da se tu i tamo porječkaju oko igračaka, ali se jako vole i paze jedno na drugo...

mama se dere-djete nezna ništa drugo nego se derati i plakati. Tata ne pokazuje strpljenje - djete gubi volju i motivaciju jer ostaje bez strpljenja za ono što radi. Samo dernjava i dernjava i dernjava i ništa drugo osim dernjave, nikakve lijepe riječi, miran način. Sve to djete kupi i postaje agresivno. Al dat ću maximum svojih živaca i svoje volje da ta djeca bar malo osjete drugi način odgoja, do god bude to u mojoj moći, a dalje...

sirota dječica [:ljut] [:place] ...ovo zvuči kao da su im na teret...ili roditelji imaju nekakvih drugih problema pa se iskaljuju na njima [:vrti]

divno je od tebe,što ih barem ti želiš nečemu naučiti,i pružiti im nježnosti...ali teško da će to nešto znatno promijeniti,jer oni to trebaju od svojih roditelja...al ne odustaj,i to malo možda će biti jednog dana dostatno za promijene. [:zaljubljen]

mishell i nicolinna vas primjer je stvarno bilo divno za procitati [:zaljubljen]