Despota od rođenja prati bulozna epidermoliza, teška, retka i neizlečiva bolest kože u medicini poznata kao deca leptiri.
Čelo, obrazi, nos, uši, grudi, stomak, leđa, ruke, noge, tabani - svaki deo tela prekriven je plikovima, modricama, otvorenim ranama. Koža mu zbog nedostatka proteina enzim 7 spada na sam dodir.
- Oka nisam sklopio. Celu noć me je peklo i svrbelo. Rane se lepe za pidžamu, čaršave, to užasno boli. Plakali smo svi! Ja od bolova, mama, tata i brat zato što nisu mogli da mi pomognu. Tako iz noći u noć - žalio nam se Despot.
Lazići žive na periferiji Bajine Bašte. Majka Sofija niti je zaposlena niti joj 24-satno bdenje nad sinom dozvoljava da se bilo gde makne iz kuće. Otac Aleksandar je auto-mehaničar bez stalnog posla. Zaradi za neku crkavicu, ali premalo je to, Despotu je za lečenje potrebno minimum 2.000 evra mesečno.
Samo jedan list zavoja koji privija na rane košta 100 evra. Osam tih listova plaća mu država, a njemu je potrebno barem 30 svakog meseca.
- Sve četvoro spavamo u jednoj sobi koja zbog loše izolacije smrdi na buđ, a iz zidova izbija vlaga, a to je opasno za mog batu - prenosi Boris (13), Despotov brat.
Prokleta bolest... Ne dozvoljava dečaku ni da jede... Plikovi bukte i u očima, ustima, jednjaku...
- Ne smem da okusim ni trunku mesa, ni krišku hleba. Jedem samo kašastu hranu. Jednom sam pojeo keks i posle toga nedelju dana nisam ništa mogao da okusim. Kad pukne plik u oku, ne vidim ništa po deset dana. Boli me kad žvaćem i gutam. Željan sam da trčim sa bratom i drugarima, da pojurim za loptom niz ulicu, ali ne smem, ne mogu. Tabani su mi zarasli u kraste. Kupanje najteže podnosim. To su strašne muke, a u kadu moram svaki drugi dan da bi se rane isprale - jada se naš heroj, nekako gordo, kao ranjeni junak, pokušava da predstavi svoju tugu, da ne izazove sažaljenje.
Despota od rođenja prati bulozna epidermoliza, teška, retka i neizlečiva bolest kože u medicini poznata kao deca leptiri.
Čelo, obrazi, nos, uši, grudi, stomak, leđa, ruke, noge, tabani - svaki deo tela prekriven je plikovima, modricama, otvorenim ranama. Koža mu zbog nedostatka proteina enzim 7 spada na sam dodir.
- Oka nisam sklopio. Celu noć me je peklo i svrbelo. Rane se lepe za pidžamu, čaršave, to užasno boli. Plakali smo svi! Ja od bolova, mama, tata i brat zato što nisu mogli da mi pomognu. Tako iz noći u noć - žalio nam se Despot.
Lazići žive na periferiji Bajine Bašte. Majka Sofija niti je zaposlena niti joj 24-satno bdenje nad sinom dozvoljava da se bilo gde makne iz kuće. Otac Aleksandar je auto-mehaničar bez stalnog posla. Zaradi za neku crkavicu, ali premalo je to, Despotu je za lečenje potrebno minimum 2.000 evra mesečno.
Samo jedan list zavoja koji privija na rane košta 100 evra. Osam tih listova plaća mu država, a njemu je potrebno barem 30 svakog meseca.
- Sve četvoro spavamo u jednoj sobi koja zbog loše izolacije smrdi na buđ, a iz zidova izbija vlaga, a to je opasno za mog batu - prenosi Boris (13), Despotov brat.
Prokleta bolest... Ne dozvoljava dečaku ni da jede... Plikovi bukte i u očima, ustima, jednjaku...
- Ne smem da okusim ni trunku mesa, ni krišku hleba. Jedem samo kašastu hranu. Jednom sam pojeo keks i posle toga nedelju dana nisam ništa mogao da okusim. Kad pukne plik u oku, ne vidim ništa po deset dana. Boli me kad žvaćem i gutam. Željan sam da trčim sa bratom i drugarima, da pojurim za loptom niz ulicu, ali ne smem, ne mogu. Tabani su mi zarasli u kraste. Kupanje najteže podnosim. To su strašne muke, a u kadu moram svaki drugi dan da bi se rane isprale - jada se naš heroj, nekako gordo, kao ranjeni junak, pokušava da predstavi svoju tugu, da ne izazove sažaljenje.