Joj curke šta da vam uopće pričam... Nonstop odgovaram na upite na fejsu o tome je li dostupno. Da, da, dostupno je, da, dostupne su, dostupna je i tako u nedogled. Imam osjećaj da se ta nonšalantnost u komunikaciji i prelila s fejsa ovamo, jer ovdje prije nije bilo tako. Ono što sam nekoć prodala na Krpicama bilo je efikasno i brzo, cure su se javljale samo onda kad su nešto zaista htjele.
Sada i ovdje puno razgovora ostane nezavršeno, pošaljem mjere, odgovorim na pitanja i onda ništa, muk. No to još nije najgore, na fejsu me znaju zavlačiti s dogovorima o cijeni, primopredaji... pa im paše samo specifično vrijeme, pa da dođem na drugi kraj grada, sve za artikl ispod 100 kn, a ja još na sve to pristanem, izdogovaramo detalje, razmijenimo brojeve i onda mi gospođa kaže da gleda još jednu drugu jaknicu kod nekoga i da koliko je ta moja dugačka - ja joj izmjerim i gotovo, ne javi se više... Nakon cijele te parade i dopisivanja ne može reći niti "hvala predomislila sam se".
Dogodilo mi se i da sam ostavljena na primopredaji, zaboravljena, ali u tom slučaju se radilo o iskrenoj pogrešci. Razumijem da živimo u ubrzanim vremenima i može se dogoditi svima, no zbog svega toga trenutačno sam obustavila primopredaje. Uključila sam poštarinu u cijenu artikala i pokušavam preduhitriti bespotrebna dopisivanja. Što im više prostora dajete, to će vas više zavlačiti.
Mislim da su se proširenjem tržišta i priljevom novih kupaca izgubila neka nepisana pravila koja i dalje trebaju postojati:
1) Javljamo se samo kad nešto želimo kupiti.
2) Tražimo dodatne mjere ako je to potrebno.
3) a) ako nam mjere odgovaraju - uzimamo
b) ako nam ne odgovaraju - zahvaljujemo se i više sreće drugi put
Maksimalno je jednostavno. Ne razumijem zašto se ne bi toga držali i dalje.
Joj curke šta da vam uopće pričam... Nonstop odgovaram na upite na fejsu o tome je li dostupno. Da, da, dostupno je, da, dostupne su, dostupna je i tako u nedogled. Imam osjećaj da se ta nonšalantnost u komunikaciji i prelila s fejsa ovamo, jer ovdje prije nije bilo tako. Ono što sam nekoć prodala na Krpicama bilo je efikasno i brzo, cure su se javljale samo onda kad su nešto zaista htjele.
Sada i ovdje puno razgovora ostane nezavršeno, pošaljem mjere, odgovorim na pitanja i onda ništa, muk. No to još nije najgore, na fejsu me znaju zavlačiti s dogovorima o cijeni, primopredaji... pa im paše samo specifično vrijeme, pa da dođem na drugi kraj grada, sve za artikl ispod 100 kn, a ja još na sve to pristanem, izdogovaramo detalje, razmijenimo brojeve i onda mi gospođa kaže da gleda još jednu drugu jaknicu kod nekoga i da koliko je ta moja dugačka - ja joj izmjerim i gotovo, ne javi se više... Nakon cijele te parade i dopisivanja ne može reći niti "hvala predomislila sam se".
Dogodilo mi se i da sam ostavljena na primopredaji, zaboravljena, ali u tom slučaju se radilo o iskrenoj pogrešci. Razumijem da živimo u ubrzanim vremenima i može se dogoditi svima, no zbog svega toga trenutačno sam obustavila primopredaje. Uključila sam poštarinu u cijenu artikala i pokušavam preduhitriti bespotrebna dopisivanja. Što im više prostora dajete, to će vas više zavlačiti.
Mislim da su se proširenjem tržišta i priljevom novih kupaca izgubila neka nepisana pravila koja i dalje trebaju postojati:
1) Javljamo se samo kad nešto želimo kupiti.
2) Tražimo dodatne mjere ako je to potrebno.
3) a) ako nam mjere odgovaraju - uzimamo
b) ako nam ne odgovaraju - zahvaljujemo se i više sreće drugi put
Maksimalno je jednostavno. Ne razumijem zašto se ne bi toga držali i dalje.