> Desinićka:
> > kkorina:
> >
> > Kazu i da treba pogledat kako je covjek obucen kad ude u trgovinu jer ako ima LV torbicu odma ga treba scepat jer ces njemu sigurbo nesto uvalit (hahahaha mialim teorija im je super, ude ti zenska sa fake torbicom i nis ne kupi i onda dode neka sa Zara torbicom i kupi)
> >
> Mislim da je ovo cesta praksa u svim skupljim ducanima i parfumerijama.
> Kad god sam dosla u Douglas, jedva da pozdrave, ne sjecam se kad mi je ijedna prodavacica prisla da bi mi pomogla naci sta trebam. Muller je jos gori po tom pitanju jer ih je uvijek deset na odjelu i uvijek stoje stoje sa strane po dvije-tri u grupici i pricaju, moras ih vuci za rukav da ti pokaze di sta stoji. Naravno, ako ne nosis LV torbu.
Eto, zato mi ne nosimo takve torbe, nećemo da nas se procjenjuje po torbama. Jednom sam, igrom slučaja, bila u jednom malom, privatnom brodogradilištu. Gledamo jedan brod izvana i iznutra i kaže nam vlasnik- upravo jučer je prodan. Došla dva lika u trljišu, skroz prašnjavi i prljavi. Otac i sin. Morao je stavit prostirku da sjednu na kožni kauč. Ode mali u auto, otvori onaj mali pretinac iznad suvozača i izvadi bunt novčanica. I tako su kupili brod. Tako da, ta, koja me procjenjuje jesam li dovoljno uređena da nešto kupim, procjenjujem i ja nju, samo da se zna.
> Desinićka:
> > kkorina:
> >
> > Kazu i da treba pogledat kako je covjek obucen kad ude u trgovinu jer ako ima LV torbicu odma ga treba scepat jer ces njemu sigurbo nesto uvalit (hahahaha mialim teorija im je super, ude ti zenska sa fake torbicom i nis ne kupi i onda dode neka sa Zara torbicom i kupi)
> >
> Mislim da je ovo cesta praksa u svim skupljim ducanima i parfumerijama.
> Kad god sam dosla u Douglas, jedva da pozdrave, ne sjecam se kad mi je ijedna prodavacica prisla da bi mi pomogla naci sta trebam. Muller je jos gori po tom pitanju jer ih je uvijek deset na odjelu i uvijek stoje stoje sa strane po dvije-tri u grupici i pricaju, moras ih vuci za rukav da ti pokaze di sta stoji. Naravno, ako ne nosis LV torbu.
Eto, zato mi ne nosimo takve torbe, nećemo da nas se procjenjuje po torbama. Jednom sam, igrom slučaja, bila u jednom malom, privatnom brodogradilištu. Gledamo jedan brod izvana i iznutra i kaže nam vlasnik- upravo jučer je prodan. Došla dva lika u trljišu, skroz prašnjavi i prljavi. Otac i sin. Morao je stavit prostirku da sjednu na kožni kauč. Ode mali u auto, otvori onaj mali pretinac iznad suvozača i izvadi bunt novčanica. I tako su kupili brod. Tako da, ta, koja me procjenjuje jesam li dovoljno uređena da nešto kupim, procjenjujem i ja nju, samo da se zna.