Djeca, tj. bake i roditelji...

Danas dobila mail na koji sam se dobro nasmijala, jer baš se tako moja mama sada s mojim sinom ponaša i razmišlja na isti način.....možda nismo jedine.... [:smije] Samo nešto manje psuje.... Uživajte! [:jezik] Vedrana Rudan: Moja djeca i ja Imam unuka. Nekad sam imala djecu. Morala su završiti fakultete, kći nije smjela ostati u drugom stanju prije nego naleti na nekog ozbiljnog. O sinovljevoj ženidbi nisam se usuđivala ni razmišljati. Postoji li žena na ovome svijetu koja Njega zaslužuje? Moja djeca nisu ispunila ništa od onoga što sam od njih očekivala. Kad su bila mala sina sam vodila na njemački, talijanski, nogomet, vaterpolo, tenis i šah. Kad je ona bila mala išla je na balet, ritmiku, pjevanje, engleski, tečaj glume. Sve sam im dala, sve pružila. Kći nije postala ni glumica ni pjevačica, čak ni teve voditeljica. Radi u školi.

Sin nikako da se oženi a nije peder. Nije ni nogometaš ni predsjednički kandidat. A trideseta mu kuca na vrata. Kako mu godine idu bit ću sretna ako postane zaposlen. Diplomirao je povijest. A toliko je obećavao… Da sam onda znala što danas znam sa njima bih razgovarala onako kako razgovaram sa svojim unukom. Ne želi nositi šal oko vrata. “Tko jebe šal”, kažem djetetu koje me neće cinkati roditeljima jer zna da je “riječ na j” zabranjena. Želi sa mnom popiti gutljaj pive. Popije ga. Za doručak hoće šunku bez kruha. Jede šunku bez kruha. Ne voli prati zube. Kad je kod mene ne pere ih. Lud je za prženim krumpirom koji se valja u majonezi. To nam je ručak kad smo sami. Sinoć smo bili u kazalištu. Majka je na njega navukla svečano odijelo, trčao je oko kazališta i poderao hlače. “Jebe ti se”, rekla sam. “Nona!”, rekao je on. Nakon deset minuta izašli smo iz kazališta jer oni ljudi i ona djeca nisu govorili nego samo plesali. Za jednim od novogodišnjih štandova pojeo je dvije kobasice. U taksiju je povratio. Kad smo došli doma ovlaš sam ga oprala krpicom, mrzi vodu. U njegovom vrtiću ima dečkić koji mlati sve oko sebe. Osim moga Kreše. Zato jer sam mu rekla, ako te takne, ubij ga. Mali je još u bolnici. Svome unuku ne planiram život jer sam se dva puta zajebala. Njegovi roditelji od mene mnogo očekuju ali ja ga ipak ne vodim na balet, nogomet, tenis, kineski, ples, pjevanje, plivanje. Moj Krešo i ja, kad smo sami, šetamo i razgovaramo o sreći. On već sada zna, sreća je kad ti se živo jebe što starci od tebe očekuju.

[:hihot] [:hihot] genijalna je,,,,ali i u pravu

Ne volim Rudanicu i ne bih se složila s cijelim tekstom, ali činjenica je da hrvatski roditelji većinom ograničavaju djecu, čineći ih kasnije nesamostalnim i nesretnim ljudima s manjkom samopouzdanja. (Ne govorim o pristojnom ponašanju). [:smijesi]

čitala sam ovo....olično je... i da ComeStai-i ja ju inače baš ne gotivim...al ovo mi se sviđki [:hihot]

Predobro, tako i je.. [:zaljubljen]

carica hrvatske suvremene književnosti...

Sve istina. Ja sam baka, znam.... Iako mi je Rudanica inače nesimpatična, ovdje bih sve potpisala...osim psovki. ne psujem principijelno - kraj toliko lijepih riječi, ne da mi se jezik pokretati za ružćne.

hahaha odličnoo [:smije]

I nikako ne mislim da je carica hrvatske suvremene književnosti [:sokiran] Kraj Julijane Matanović, Slavenke Drakulić.....

jest o ukusima se ne raspravlja...al nemože ona parirat pravim piscima suvremene..ne ne...to bi griota bilo i usporediti...kruške i jabuke

Super stivo,ja obozavam Arijanu Čulinu!

Slažem se, nisam ni ja njen preveliki obožavatelj. Naglasak je na tekstu, bake i dede ne moraju više odgajati i mogu si dati odušak. Šta se tiče psovanja, ne opravdavam ga. I mislim da je to samo manjak riječi u vokabularu pa se to samo umetne. Kod nje bih rekla da je to samo "provokacija" i njen imidž. [:zaljubljen]

Genijalno [:smije]

Odlično...sve istina...moja mama moju dicu, kad povede ujutro u dućan (srićom rijetko), kupi coca colu i čips [:smije] ...i kaže, pazi ovo, pa i to mogu ponekad za doručak (ugađa im) i j..e joj se živo!!!