rastati se ili ne?

Drage moje.....psihički se ne osjećam dobro,slomljena sam.....7 god smo zajedno,2 u braku,2 djece....mlađi je od mene 7 godina.....par mjeseci nakon što smo počeli zajednički život,počelo je sa sitnim lažima,ali prešla sam preko njih.Nastavilo se sa ostajanjima po kafićima sa društvom,opijanjima,dolascima u sitne sate.....i svaki put slijedilo je obećanje kako neće više,a ja glupača,povjerovala.U međuvremenu rodila sam i naivno mislila da će se stvari promijeniti.Nalazila sam tisuću izgovora za njegovo ponašanje.Nakon 5 god,prevario me sa curom sa kojom je bio prije mene 10 god u vezi.Saznala sam jer se ona potrudila da saznam.A sve se izdešavalo 500 m od kuće gdje sam ga ja čekala trudna,i sa malim sinom.Zbog djece sam prešla preko toga,ali ja sam taj dan umrla.Isto tada sam saznala da je njegova majka za to znala od prvog dana,šutjela je i štitila ga.Čak mi je nedugo nakon toga rekla da je on bio slobodan i da je mogao raditi šta želi,aludirajući na to da nismo bili u braku(pored trudne žene i djeteta?????).Molio me da mu oprostim,trazio da se vjenčamo,obećao mi da će se promijeniti samo da ja budem sretna.Mislila sam,svako može pogriješiti i ako iskreno traži oprost,treba oprostiti.Pristala sam na vjenčanje,rodila drugo dijete.Ali on jedino što je promijenio je to da više ne pije i ne hoda po kafićima.Svaki drugi aspekt našeg zajedničkog života je katastrofa.Društvenog života nemamo,nigdje ne izlazimo,nikad sa njim nisam radila ništa.Osoba sam koja voli otići u kino,prošetati,ići na izlete,koji put na dobar koncert...njega uopće to ne zanima.On ne pita kako sam,ne brine o meni,ne zanima ga gdje sam i šta radim(jer zna da sam u kući sa djecom i obavezama).Komunikacija nam se svodi na priče o njegovom poslu,kuhanju i hoćemo li se sexati :( .sa mog stajališta imam osjećaj da on misli da živi u hotelu.Dođe kući s posla,jede,malo bude sa djecom,spava

ima još milijun primjera koje bih mogla navesti,i tek sada shvaćam kolika sam glupača ispala.On je dobio kućnu pomoćnicu a ja tugu.Ne vidim izlaz jer ako se rastanem,gubim sve i ja i moja djeca.A uložila sam puno u ovih 7 god.Ako ostanem,završit ću na psihijatriji.Ne vidim da će se nešto promijeniti jer ako nije do sada,neće nikada.Jednostavno mislim da on još uvijek voli nju ili je jednostavno odgojen tako da nije naučen nositi se sa odgovornostima,njegovi roditelji imaju brak poput našeg pa je to i on iskopirao.Molim vas ima li itko od vas kakv savjet kako da si olakšam ovu mučnu situaciju?Hvala

Ako si nesretna rastani se,odi kod roditelja za pocetak. Svatko je zasluzio da bude postivan i voljen. Tvojoj djeci treba zdrava majka psihicki i fizicki. Ako si se udala i rodila nisi umrla itekako si ziva i zasluzujes bolje.

bravo vicky, slažem se u potpunosti sa tobom..draga danas nije grijeh rastati se, svaka 2-3 obiteljse rastaje, bolje se oslobodi toga "vraga" i nastavi bez njega, znam da će ti it teško u početku, ali budi hrabra zbog djece.. :-)

Rastava je nešto što moraš sama odlučiti. I sama sam to prošla i nakon odlaska napokon počela disati. Nisam imala ni u pola problem kao tvoj, ali takva sam i nedam se "gaziti" ni pod koju cijenu. Nije lako biti samohrani roditelj ali vjeruj, puno je lakše nego biti u lošem braku. Tu stradaju i djeca ma koliko mala bila,ali sve vide i razumiju. U svakom slučaju moj glas je za rastavu a ti kada čvrsto odlučiš u kojem smijeru će tvoj život teći dalje, napraviti ćeš ispravnu stvar. Sretno u svakom slučaju :")

Govorim tako jer imam par primjera svojih kolegica. Ludo su bile zaljubljene u svoje muzeve. Jedna je imala dvoje djece i isto tako je razmisljala kao ti. Sada je rodila trece djete drugom muzu. Obozava ju. Zbog nje je napravio vazektomiju da se ona ne truje tabletama. Kuha. Radi i pomaze joj maksimalno. Njena djeca ga zovu tata. A sve mi mislimo kud cu kad se rastanem i tko ce mene s dvoje djece.. Druga je bila godinama u braku. Trpila sve i svasta. Velika je vjernica iz tog razloga joj je razvod bio zadnja pomisao. Razvela se udala se za stomatologa koji je bio ne ozenjen. Prekrasan brak imaju i predivnu curicu. Ona ima sina iz prvog braka. Da navedem da je i od ove prve kolegice drugi muz bio neozenjen.

Ne boj se. Ti si zena,majka,kraljica..zasluzujes bolje. I mozes bolje. Sposobna si. Zdrava nadam se. Naci ces posao ako vec ne radis. Imas obitelj i prijatelje koji te vole. Kratak je zivot da bi tako venila. Zelim ti svu srecu i svu snagu da budes odlucna i da izdrzis a hoces znam to.

kassna, eto objasnila si sve...sama još jednom pročitaj što si napisala...milijun razloga da ga ostaviš! Zaslužuješ bolje a ne takvog kretena (oprosti na izrazu) pored sebe.

Naravno da zasluzujes BOLJE,nitko od nas nije rodjen da nekom drugom(ikome!)bude otirac za noge..i ja sam za rastavu,a njega neka posluzuje(kao u hotelu!)mama koja ga stiti ]:( Velike odluke nije lako donijeti,ali treba smoci snage i napraviti ispravnu stvar i za djecu i za sebe..SRETNO <3

Ponekad za donijet takvu tešku odluku neki ne mogu sami. Prvenstveno radi glavnog faktora- djece. Pogotovo ako su još malena. Ali evo ja mogu dati savjet iz perspektive dijeteta toksičnih rastavljenih roditelja. Roditelji su mi bili zajedno 10 godina u vezi + još 12 u braku. Moji muški tvorac kada sam se tek rodila imao je svoj kafić u Dugom Selu. Mama je radila u dućanu sa trbuhom do zuba i nakon poroda. Svaki dan, od 8 do 20h ona je bila tamo samnom. Sve moje slike iz djetinjstva su više manje slikane kako spavam u kutijama u dućanu. Taj moj muški tvorac, u tome svome kafiću je radio sve najgore. Pio, zaduživao se, kockao, opraštao runde i runde gostima i najbolji dio-varao doslovno sa svakom konobaricom.Mama je to saznala na način da je jedno ljeto dok je naravno ona bila radila samnom u Zgu on otišao na more sa jednom od.Ona je besramno poslala razglednicu njoj doma, jedna od onih sa golim guzama tetka i još u svaki nacrtala da ulazi... znate već riječ. Napisala joj također neku bože ubi me poruku joj. Tada je znala. Tada je umrla. Tada je bio početak kraja. Naravno bilo je tu još mali milijun situacija. Tvorac je dobio tumor na mozgu, mama plaćala doktore da ga održe živim na stolu. On joj je prvo što je reko nakon što je otvorio oči rekao ''Zašto me nisi pustila da umrem?''. Long story short- nije se rastala. Nije htjela nije mogla nije imala koga.

Pala je i bila u teškoj depresiji dobrih godinama,bezvoljna, sa najcrnijim mislima. On je i dalje varao i bio odsutan iz naših života. Ovaj put bez kafića i bez novaca. Za svoj 10 rođendan dok sam puhala svijećice sjećam se svoje želje. Zaželila sam da se rastanu. Sa 12 sam došla mami i rekla joj to. Bilo je teško i meni i njoj no imala je potvrdu- da stvarno to nema smisla. Rastala se dan nakon što nas je luđak probao zabit u zid autom od agresije. Danas i upravo sada ona je na brodu. Sa novim mužem, sa ljubavi iz djetinjstva. Ja sam umjesto nje u tom istom dućanu i radim. Uživa, promijenila se i psihički i fizički potpuno za 180. Nova žena, bolja majka i još bolja osoba i prijateljica. Što se tiče mene, ja sam odlično ispala kako sam mogla biti. Rastava se desila kada sam bila svjesna sebe i okoline, i tek ušla u pubertet. Imala sam naravno zato žute minute svaki dan, al mogu reć da sam odrasla sada i potpuno drugim očima gledam to. Mama i ja da smo ostale tamo s njime mi bi sada bile zajedno ili 3 metara pod zemljom ili sigurno susjede u vrapču. On je ostao ološ, davala sam mu puno prilika za spas našeg odnosa, no nikako. Ja o školi/ faksu/ poslu- on o maštanju sexa sa mlađima od mene/ novim ženama/ novcima koje neda. Zato evo nadam se da ćete pročitat ovo i vidjeti da ponekad je bitnije spašavat živu glavu nego mislit što će ljudi reći. Teško je kao i svaka druga tragedija, ali stvarno eto i vi možete za 5 godina unaprijed sada biti na svome brodu sa stvarnom ljubavi života :)

Što je netko već spomenuo, za početak možda možeš otići k svojima? Ne vidim zašto biste ti i djeca ostali bez svega. Raspitaj se o podjeli imovine, na netu možeš, za prvu ruku, dobiti i besplatne pravne savjete. Ako si odlučila otići, polako pripremi teren. Neće biti lako, ni tebi ni klincima, ali, zaslužuješ bolje od ovog polu-života uz čovjeka koji je, pored djeteta i trudne partnerice slobodan za kurvanje po selu. Od istoga je gora samo mati mu, koja to odobrava.

sigurno imaš neku susjedu, prijateljicu, rođakinju kojoj se možeš povjeriti. tebi je potrebna injekcija samopouzdanja, koju ćeš teško dobiti na mojim krpicama. naravno da ne trebaš trpiti vezu, brak, život u kojem si nesretna, posebno ako to traje godinama. i ne treba ti utješna nagrada biti "naći ćeš drugoga" niti ti treba muškarac da bi bila sretna. sigurno si dovoljno pametna i sposobna da stvoriš sretan život za sebe i za svoju djecu. a što se gospođa majki tiče, i moj ima ludu mater, pa nikom ništa. manje je važno kakva je mater, važno je kako će se on prema njoj postaviti. ukratko, ti bi mu ipak trebala biti na prvom mjestu.

Moje mišljenje je da ni jedna žena ne treba trpiti zbog djece jer da on upola toliko misli na djecu ne bi se tako ponašao. Zato draga glavu gore i učini ono što ti razum govori. Sretno i ne daj se.

Ne isplati se. Čim nema komunikacije, nema smisla. Mene je dečko ostavio nakon pet godina burne veze i u tom trenutku sam bila shrvana, što me je i psihički odvuklo do blage depresije i utjecalo na zdravlje i na sve. Ali nakon par mjeseci sam odlučila da moram nastaviti sa svojim životom i da za mene sigurno postoji netko tko će me cijeniti, voljeti i brinuti se za mene i djecu. Mi nismo imali djece, niti smo bili u braku, ali nakon toliko godina svi su nas već vidjeli bili zajedno. Hvala Bogu da je to završilo u pravo vrijeme. I sada sam, hvala Bogu sretna i zadovoljna sa svojim mužem i bebicom i iz ove perspektive vidim da je to bila jedna od najboljih stvari koja mi se dogodila u životu. Reći ne i krenuti dalje je teško jer ostane neka navika i strah od promjene, ali vjeruj mi, ako ne napraviš rez i staviš sebe i djecu na prvo mjesto bit će samo gore. Ima jedna stara izreka koja kaže: "Bolje sam nego u lošem društvu." Sretno!