Tko je uspio uštedjeti za ljetovanje? :)

> sanjaurban: > moram dodati da je nekad bolje Ne imati kuću na moru (kad živiš u Zg-u npr)...primjer: > imaš jednu nekretninu koja je dosta velika, moraš stalno održavati i nešto plaćati, stalno nešto rikava u toj kući! Drugim riječima- rupa bez dna > a godišnji ti ne dopušta da budeš u njoj više od 12 dana u komadu (onda ti je potpuno neisplativa ta nekretnina) > i još jedan važan razlog- stalno si na istom mjestu, mrdaš vamo-tamo 10 km jer nemaš love > a ako ništa nemaš na moru- slobodan si ko ptica na grani, jedno ljeto u Dubrovnik, drugo u Pulu..upoznaš Lijepu Našu uzduž i poprijeko... Oprosti, ali samo netko u Hr tko ima kuću na moru može se jadati onima koji nemaju za ljetovanje kako je to opterećenje i neisplativo. 😂 Držala bi ti teorija vodu, ali nemaju baš svi ljudi za mijenjanje destinacija, pogotovo Dubrovnik, Hvar i slično. Naravno, nekretnina se mora održavati, ali ima svoje velike prednosti. Npr. srediti tu nekretninu, iznajmiti ju u terminima kad obitelj ne ljetuje tamo i svake godine uplatiti tim novcem tjedan dana ljetovanje u nekom drugom mjestu pa još tjedan dana provesti u svome. Tako bih ja, da imam nekretninu i novca. Ali najlakše nama koji nemamo 50/60€ ni za noć u pripizdini govoriti kako smo sretni i neopterećeni jer ne posjedujemo kuću na moru. Sori, morala sam komentirati, presmiješno mi je to. Kao kad sam radila studentske poslove da imam džeparac jer mi roditelji plaćaju stan pa me frendica tješila kako sam sretna kao podstanar jer ona je strašno opterećena plaćanjem režija u svom stanu i kad završi, morat će ga, zamislite, iznajmiti nekome, a ne vjeruje nikome.,😂 Uzalud je bilo govoriti da ugovor spašava od svih neugodnosti, curi se ne plaća porez. Eto, otprilike mi je to u tom rangu.

Uhf, voljela bih biti opterećena kućom na moru. Slažem se s prethodnim komentarom (već mi je neugodno zbog silnog slaganja u par tema). Sanjaurban, objasnit ću se: Ne vjerujem kako na ovoj stranici ima osoba koje si mogu priuštiti ljetovanje u DU osim ako tamo nemaju rodbinu ili prijatelje. Za par zaposlen npr u javnoj službi to je sigurno nedostižno. O većoj obitelji ne moramo ni razgovarati. Zanimljivo, jedini za koje znam da ljetuju na različitim destinacijama, kako si opisala, su izrazito imućne obitelji koje, dakako, imaju i kuću/stan na moru.

@Tamara5485 He, he, opisala si idealnu situaciju s nekretninom što kod mene nije slučaj jer sam napisala da je "nekad bolje ne imati kuću"- to podrazumijeva da je u svim drugim slučajevima bolje imati kuću. Samo se žalim na svoj slučaj s kućom. Slučaj: Kuća se raspada jer je davno građena i nadograđivana 5 puta, sestra je uložila u gornji kat a ja nisam uložila u svoj te kuća nema zadnji kat ni krov. Gore curi na 3 mjesta i uništava plafon. Trebalo je platiti 10000 kn da se gore napravi nekakav premaz. Prošle godine crknuo bojler, a ograda se ljušti, klupa stoji slomljena već 5 godina. Ne možeš samo popraviti klupu, onda moraš i druge dvije klupe srediti. A pogled...ljudi, vidiš Brač i Hvar, oko tebe borova šuma.....cvrčci, smilje.....skoro 200 kvadrata stambenog prostora i okućnica. Živim u Zagrebu gdje radim ko konj, a nekretnina mi je daleko. Muž također crkava na poslu. Također kuću dijelim s mamom i sestrom. Sestra je dala otkaz na dobro plaćenom poslu i posvetila se jogi. Nema prebijene kune, al je sretna. Mama je u mirovini. Da dođem do nekretnine i natrag te tamo nešto pojedem treba mi 1 000 kn. Tako da smo odlučili prodati kuću jer bi trebalo jako puno uložiti da se to sredi i počne iznajmljivati. Od dobivenog novca planiramo kupiti dva stana za našu djecu jer ne želim da mi dijete čitav život otplaćuje 30 kvadrata. Eto, ako sve bude po planu, ja ću svake godine utovariti bicikle na nosač i svoj godišnji provesti na drugom mjestu. Može i planina, ne mora biti more... Tamarić, naravno da je lijepo imati kuću na moru, uživati u njoj, pozivati prijatelje.... Koga zanima kuća je na Index oglasniku pa ću vam poslati link. Pozicija idealna, dovoljno udaljeno od atraktivnog grada, a opet dovoljno blizu..i samo da dodam, legalizirana- za što je mama iskeširala cca 66000 kn, cijelu svoju ušteđevinu. sad joj treba taj novac, a ne kuća.. Cure, razumiješ vaše razmišljanje, ali eto, iskreno sam opisala što me muči..

Lokacija kuće čini se odlična. Osjećam miris bora iz opisa. Šteta što morate prodavati.

> sanjaurban: > @Tamara5485 > He, he, opisala si idealnu situaciju s nekretninom što kod mene nije slučaj jer sam napisala da je "nekad bolje ne imati kuću"- to podrazumijeva da je u svim drugim slučajevima bolje imati kuću. Samo se žalim na svoj slučaj s kućom. > Cure, razumiješ vaše razmišljanje, ali eto, iskreno sam opisala što me muči.. I opet dolazimo do toga da se to uvijek može prodati i kupiti nešto manje na moru, ili eto dva stana. Da vam kažem kad ću ja imati za jedan stan? Vjerojatno nikad, ili za 10 godina kad moožda se na natječaj ne prijavi nitko s vezom i slično pa me se zaposli na neodređeno. A roditelji mi rade oke poslove, ali isto tako, plaćali su moje obrazovanje i sad plaćaju sestri (još jedan aspekt koji vi iz Zg a ne razumijete, a to je da studij jaaako košta kad studirate van mjeata prebivališta). I nakoj svega toga, neće imati što prodati i osigurati nam stambeni prostor. Uz svu kuknjavu i dalje ste u zavidno boljem položaju pa mislim da mjesta kuknjavi nema. I sad da ne bi bilo, ne, nisam propalitet, ne,.moji ne žive od socijale niti su na minimalcu, nismo u kreditima, dugovima, ali eto. Život je skup i loš u Hrvatskoj. Bar za nas koji bismo radom do boljega, a ne ide.

> teehee: > Lokacija kuće čini se odlična. Osjećam miris bora iz opisa. Šteta što morate prodavati. Prava je šteta..kad smo sve dobre i loše strane stavili na papir odluka je jednostavno bila tu. A mama je još k tome i matematičar, pa nije bilo problema s izračunom. Također, oko turizma i gostiju ima puno posla, tko to nije probao ne može ni zamisliti. Moji su me usmjeravali u turizam kad sam se trebala odlučivati, ali nisam se dala. Da bi gost bio zadovoljan, treba se jako potruditi, od mirisnog ručnika do natkrivenog parkinga. Imamo jedne prijatelje koji svaki dan gostima spremaju večeru....da bismo iznajmljivali trebamo biti u kući, a to ne možemo jer živimo u drugim gradovima. Pomišljali smo da kuću damo nekoj agenciji, no oni imaju svoje uvjete. Prema iskustvima prijatelja iz mjesta, uzimaju samo one kuće za koje su sigurni da će im donijeti dobit...i daju ti popis svega onoga što bi trebao urediti/kupiti prije nego preuzmu kuću. Pa smo izvagali da količinu vremena koje bismo trebali potrošiti da to sve pripremimo- nemamo... Eto, ako ima netko sa sličnom situacijom neka se slobodno javi..mi smo izračunali da su nam godišnji troškovi za kuću plus dolasci/odlasci plus utrošeno vrijeme veći od iznosa koji bismo izdvojili za pristojno ljetovanje.

> Tamara5485: > > sanjaurban: > > @Tamara5485 > > He, he, opisala si idealnu situaciju s nekretninom što kod mene nije slučaj jer sam napisala da je "nekad bolje ne imati kuću"- to podrazumijeva da je u svim drugim slučajevima bolje imati kuću. Samo se žalim na svoj slučaj s kućom. > > Cure, razumiješ vaše razmišljanje, ali eto, iskreno sam opisala što me muči.. > I opet dolazimo do toga da se to uvijek može prodati i kupiti nešto manje na moru, ili eto dva stana. Da vam kažem kad ću ja imati za jedan stan? Vjerojatno nikad, ili za 10 godina kad moožda se na natječaj ne prijavi nitko s vezom i slično pa me se zaposli na neodređeno. A roditelji mi rade oke poslove, ali isto tako, plaćali su moje obrazovanje i sad plaćaju sestri (još jedan aspekt koji vi iz Zg a ne razumijete, a to je da studij jaaako košta kad studirate van mjeata prebivališta). I nakoj svega toga, neće imati što prodati i osigurati nam stambeni prostor. Uz svu kuknjavu i dalje ste u zavidno boljem položaju pa mislim da mjesta kuknjavi nema. I sad da ne bi bilo, ne, nisam propalitet, ne,.moji ne žive od socijale niti su na minimalcu, nismo u kreditima, dugovima, ali eto. Život je skup i loš u Hrvatskoj. Bar za nas koji bismo radom do boljega, a ne ide. Razumijem vas, nije lako. Također sam došla studirati u Zagreb, i sestra i ja, a roditelji živjeli na moru. Imali smo stipendije i živjele u studentskom domu. 15 godina sam radila na autorski ugovor, to čak nije ni ugovor na određeno tako da vas i tu razumjem. Živim u stanu koji otplaćujem 30 godina, a kuća na moru zjapi prazna....zato jer u toj šugavoj sredini nemam gdje raditi. Naš standard u HR je sramotan i vrlo često ljudi s fakultetom imaju prosječnu hrvatsku plaću. Ako pošteno radiš, trudiš se na poslu i imaš posao uopće, treba biti zadovoljan. Barem tako kažu. Nekako osjećam da bi trebalo doći neko bolje razdoblje...ako u međuvremenu neki Tramp ne stisne neki gumb u nekoj nuklearki..

Tamara, nisam shvatila da su upisi Sanjeurban "kuknjava". Također, moram te ispraviti: nije istina da mi Zagrepčani ne razumijemo aspekt studiranja izvan mjesta stanovanja samo zato što smo, igrom slučaja, živjeli u gradu koji ima odabrani studij. Mnogi od nas smo se također "krpali" radeći razne studentske poslove cijelo vrijeme studija pored zaposlenih roditelja koji su puno više od dvoje djece odškolovali. Nadalje, znam da si pisala negdje kako si zaposlena u obrazovanju. Ne poznajem nikoga tko godinama nije radio na zamjenama. Dapače, prvi su stalan posao u zagrebačkim školama dobili oni koji nisu iz Zg, dok su "domaći" mnoga ljeta provodili ponovno radeći druge poslove jer ljeti nisu dobivali plaću. Vjerujem kako će sve doći na svoje i sigurna sam (iz iskustva) da treba biti pozitivan, čak i u najtežim situacijama što definitivno nije manjak novaca. Gorčina koja je u ljudima posljedica nezadovoljstva zbog nečega što nemaju nikome nije donijela to što nemaju. Vratimo se na temu: Ne znam u kojoj si obiteljskoj situaciji (djeca, godine i sl.), ali ima dosta načina za otići na more uz posao. Kad sam bila završila faks, radila sam nekoliko ljeta za Nazor: ljetovanja s klincima na različitim destinacijama. Sigurno ima još takvih mogućnosti. Na moru si, družiš se s ljudima, baviš se s klincima... dobiješ neku pinku koju tamo ne stigneš potrošiti... sve u svemu, nije loše.

Radila sam štošta, trenutno sam na stažu. Znam za situaciju u Zg po školama, tako je svagdje, nažalost. A znam i da je u drugim branšama slično, ako ne i isto. Nažalost, nezadovoljstvo postoji i raste, ali samo među normalnim koji se bore i rade, ostalima je baš dobro.

Da, točno, Teehee, nisam htjela da zvuči ko kuknjava jer nisam baš kukavičluk tip, prošla sam zadnjim vlakom prema Zg-u kad je blokiran Knin pa je ostanak roditelja na moru u ratom zahvaćenoj zemlji bio jedan veliki put osamostaljenja mene, a ne samo domovine. E sad, moglo bi se misliti kako nam je kuća pala s Marsa, a ipak nije. U dobrom razdoblju kupio se mali komadić zemlje, a stanovi su se u komunizmu dobivali kad si bio na redu. To mi danas nemamo pa smo u lošijoj poziciji. Onda su svi prijatelji kojima si pomagao kao mladić na njihovim kućama dolazili zidati, šarafiti, raznositi i brusiti. Tako da se u skromnim uvjetima, uz štednju i odricanje uspio napraviti mali kućerak. Također, ono što nas razlikuje od naših roditelja su otpremnine. Da sutra odem u mirovinu moja otpremnina je smiješna. No moj tata je imao vrlo pristojnu otpremninu na prosječnom radnom mjestu. I eto kako se došlo do kuće. Tako da, zahvaljujući svojim skromnim i štedljivim roditeljima koji su bili seljaci, završili fakultete i cijeli život se mučili za nas, uz mamu koja je cijeli život osim rada u školi držala i privatno instrrukcije, mi danas nešto imamo. Današnja situacija za mlade ljude vrlo je nepovoljna u zemlji, fakultet ne znači da će moći živjeti pristojno ako se dobro ne potrude. <3

> Tamara5485: > Radila sam štošta, trenutno sam na stažu. Znam za situaciju u Zg po školama, tako je svagdje, nažalost. A znam i da je u drugim branšama slično, ako ne i isto. Nažalost, nezadovoljstvo postoji i raste, ali samo među normalnim koji se bore i rade, ostalima je baš dobro. U prosvjeti je teško raditi što ljudi ne razumiju. Čak i nemaš slobodno cijelo ljeto kako ljudi misle. Učenici ti skaču po glavi a ti moraš sve po propisima. Stalno paziš da te ne tuži neki roditelj. U našoj državi ljudi ne razumiju da je prvi korak napretka povećenje plaća prosvjetarima i ljudima koji obrazuju našu djecu. Tako da razumijem nezadovoljstvo. Povećanjem plaća prosvjerari bi opet zauzeli važno mjesto u društvu kao što su ga imali 1955. Svi su u početku po zamjenama, tako se doalzi do posla. Naše obje učiteljice su godinama bile po zamjenama, sad su primljene u stalni radni odnos. Također, u prosvjeti nema velikog napretka (što se tiče plaće)- novac za mentorstvo je smiješan, a obaveze velike. Možeš napredovati da postaneš ravnatelj (ali onda više nisi u struci) ili da kao Lidija Kralj ostaviš struku i promijeniš posao. No onda se moraš suočiti sa Slobodanom Prosperivim Novakom u tv emisiji- što je zadnje mjesto gdje bih htjela biti. On te pojede za doručak. Tako da taj napredak ima svoju cijenu. Tamara, sretno sa svime!

Sanja, mislim da nikome tko pošteno radi i trudi se nije lako, nažalost, to nam je stvarnost. Nadam se da tvoji klinci, alo su već na studiju, izabrali nešto unosno, a ako će tek birati, neka dobro razmisle. Inače, školstvo je samo po sebi lijepo, još kad bi djeca i roditelji bili normalni i vrijedni, gdje bi tom zanimanju bio kraj. :)

> Tamara5485: > Sanja, mislim da nikome tko pošteno radi i trudi se nije lako, nažalost, to nam je stvarnost. Nadam se da tvoji klinci, alo su već na studiju, izabrali nešto unosno, a ako će tek birati, neka dobro razmisle. > Inače, školstvo je samo po sebi lijepo, još kad bi djeca i roditelji bili normalni i vrijedni, gdje bi tom zanimanju bio kraj. :) Nema kod nas previše razmišljanja, ostajemo u umjetničkim vodama...e sad koliko je to unosno ne znam :) Često sam po zg školama, susrećem vrlo entuzijastične profesore koji su posvećeni svojem poslu i učenici ih vole, te često zbog dobrog profesora odabiru i područja svojeg intresa,,ovim putem sve ih pozdravljam!