Suicidna sam. Ozbiljan savjet trebam

Prvo. Imam 30 godina. Bolesnog oca i majku koja me mrzi. Bas me mrzi. Tretira me kao objekat. Nikuda me ne pusta. Da. Dobro ste culi ne puata. Ja sa 30 godinu nju trazim dozvolu. Dalje...

Apsolutnu cijelu placu dajem za kucu hranu ostavim si 500 kn. Nije mi to zao. Zao mi je sto nemam slobode. Sto ako sd na kavi zadrzim duze ona zove ko luda onda mi kuci face slaze. Non stop me napada. Pa izbije svada. Tocno joj u ocima vidim kako me mrzi uziva u m9joj patnji. Ksd placem u sobi ona prode pokraj i skroz me izignorira. Jel to majka? Sad bi za vikend sa prijateljima pokrvile smo se. Ona neda meni. Neda. Ako odem napravit ce sranje uznemiravat ce mog bolesnog tatu da mu pozli

Ja sam preemotivna da trpim taj presing osjecam se ko rob. Radim ko stoka za sto? Da sam u zstvoru? Momka imam i jedvs ga je prihvatila. On je nesretan jadan samnom jer imamo mrvice vremena. Divna je dusa i tri godine smo skupa. I on bi na more samnom. On bi da nekad prespava kod mene ja kod njega.. ne moze zbog moje majke. Pokusa je na ljepo sa njom pocela mu urlati. Sto mi je ciniti? Nemam snage otici jer tatu volim. Ja se o njemu i najvise brinem. A ako odem nemaju novsca posto godposa najka ne radi. Vadi se na to da tko ce nju staru zapoalit.

Ne zwlim se ubit. Zelim zivjet i bit sretna ali nekad mi sd cini ds nema izlaza. Neki dan sam uzela noz i zakljucala ae u kupatilo ona je to vidjela bila sam sva u suzama. Ni mrdnula nije. Nit dosla pitat. Nista. Ona cuje vidi kako ja pola dana placem i nista. Kakvo je to majcinstvo? Jesam li ja u pravu da ona uziva u mojoj patnji? Druge majke bi bile sretne da su joj kceri sretne da putuju zive zivot. Moja majka je jedino sretna kad sam ja rob. Kad me vidi da pricam na tel i amjeskam se upadne u sobu i izmisli neki posao nesto ocistit usisat samo da ubije taj moj osmijeh na licu. Zasto me vlastita majka mrzi?

Kao prvo, ne trebaš biti suicidna (nećemo se persirati :) za sve postoji rješenje. Samo kukavice razmišljaju o suicidu, a ti si, vidim, jako hrabra djevojka. Kao drugo - pitanje - Da li je majka oduvijek takva? Mislim, nisam stručno i adekvatno lice, ali pokušati ću pomoći koliko mogu. Tvoja majka je manipulatorica i rado iskorištava svaku tvoju slabost odnosno emociju i vezanost za oca. Ne mogu si zamislit da mene netko tako maltretira, ja bih se sa svima posvađala i otišla, ali opet nismo svi isti. Ti trebaš odigrati jednu suptilniju i mudriju verziju, da budeš korak ispred nje. S obzirom da ne možeš bez oca tj brineš se o njemu, savjetovala bih ti da se odseliš, za početak u isto mjesto. Dakle svaki dan bi mogla obići oca, pružiti mu svu potrebnu brigu i njegu, a ti bi imala svoju slobodu. ZNAM da nije lako odlučiti se na ovaj korak i otići, ali, vjeruj mi, ne može ovako zauvijek. Roditelji su tu da ti pomažu u životu, budu uz tebe, budu tvoji najbolji prijatelji, potpora i podrška, a ne sve suprotno tome. Ti imaš 30 godina, a ne 15. NE TREBAŠ se NIKOME pravdati gdje ideš, s kim ideš i koliko ostaješ. Ti si izgrađena ličnost koja radi i zarađuje! Nisi dijete kojeg treba maltretirati, zabranjivati i odgajati. Radiš, dakle imaš sredstva, odseli se. I roditelj može biti neprijatelj, ima svega u svijetu. Mama ti ne može apsolutno NIŠTA. Ne bude li se brinula za tvog bolesnog oca, prijavi ju socijalnoj službi. Nisu socijalne službe samo za djecu ;) Ako nastaviš ovim ritmom za par godina ćeš imati sijede, pa bore, pa torbicu punu lijekova.. Ne treba ti to. Drži se mačko

Užasno je čuti takvo nešto, znam da svijet nije ružičast ali pogodi me svaki put kad takvo nešto čujem/pročitam i sl. Žao mi je što ti je majka takva, ali moraš znati da takvo ponašanje dolazi iz njenih vlastitih problema, mišljenja, stvari koje nju muče i ostalo, a ne od tebe. Nemoj uzimat toliki teret na sebe i pokušaj se bar psihički odmaknuti od nje na način da se okupiraš više sobom, svojim poslom, društvom, hobijima i planovima za budućnost. Tvoja patnja i ugađanje njoj će samo pogoršati situaciju i mislim da će postati samo još gore, pa bih ti savjetovala da staviš sve opcije pred sebe i doneseš promjenu u svom životu. Imaš posao, kakav-takav, dečka, svoj život i potpuno pravo da ga živiš kako hoćeš, bez ičijeg manipuliranja, nadzora, uništavanja i maltretiranja. Nisi ti tu da budeš nečiji otirač, marioneta i osoba koju će jedna poremećena žena vući za nos. Kao što si sama rekla, emotivna si ali znaj da ona to itekako vidi i iskorištava na najpodmukliji mogući način. To što ti je majka ne mora značit da joj moraš ugađat kako joj se prohtije, već lupi šakom od stol i reci dosta. Smatram da joj moraš dati do znanja da više nećeš to trpit (doslovno te uništava, vidiš na šta to ide, da pomišljaš na samoubojstvo radi tuđe poremećenosti), te da skupiš stvari i odeš. Ako si ikako u mogućnosti, povedi i oca sa sobom. Bit će teško, ali u svemu se nađe način. Upamti: jaka si, dobra osoba, glavu gore i možeš sve! Želim ti svu sreću <3

Zeno imas 30 godina. Posalji je u 3 pm i odseli od kuce.

Elem, ti se možeš i odseliti. Sa dečkom, sama, kako god. Napisale su ti korisnice u komentarima poviše. A sad malo o nožu i kupaoni. Ako uzmeš nož , prodefiliraš gospođi majci pred očima, ter se zaključaš u kupaonu i čekaš njenu reakciju...To ne znači biti suicidalan. Žena ,za koju veliš da te tlači i muči, neće pasti ničice i tražiti te oprost za godine maltretiranja. Niti će se promijeniti. Elem, ostavi nož. Uzmi oglasnik. Kad nađeš nešto zgodno, neovisno o aranžmanu u kojem se seliš, lijepo to mirno priopćiš roditeljici, ignorirajući pritom njeno možebitno urlanje, uvrede ili padanje u nesvijest. Ne može ti zabraniti da viđaš i posjećuješ oca, dočim ti nju možeš staviti na blok, što na društvenim mrežama, što na mobilnom telefonu. A majka neka također uzme oglasnik u ruke. Mogla bi, o čuda, naći posao da može adekvatno skrbiti o sebi i bolesnom suprugu. Štajaznam, mogla bi brati jagode. Čistiti neki lokal...Za početak izvući ruke iz dupeta, da oprostiš. Kakobilo, njen izbor. I samo još jedna sitnica, možda nebitna, ali...Majka ne mora odobravati izbor tvog partnera. Niti tvoj čovjek ima obavezu razgovarati s njom, nagovarati je da pusti svoju kćerku od ciglih 30 godina, s njim na more. Zamisli, odseliš se i sve tvoje muke prestaju. Nema robovanja, nema svađa, čovjek može prespavati i tako. Sukus ove priče jest da se ne ulaže energija u dramu i paradiranje sa hladnim oružjem, nego da se krene raditi na tome da se sebi poboljša kvaliteta života. Daleko od nepoželjnih elemenata, koji su već formirani, prestari i nevoljki se mijenjati. Sretno.

Žao mi je što toliko patiš. Pozitivno je to što si krenula tražiti pomoć i podršku. Forum je samo mala podrška da znaš da nisi sama, no mi ti ne možemo pomoći riješiti problem. Možemo samo ublažiti nošenje s teškim osjećajima. Kao psiholog savjetujem ti da pod hitno potražiš stručnu pomoć. Preko liječnice opće prakse traži uputnicu za psihologa jer mislim da ti je zaista potrebna stručna podrška. Ovo ti preporučam jer te treba psihički osnažiti da bi se usudila izboriti za sebe, postaviti, odseliti. Na žalost tvoja majka je također bolesna, a najgore je što joj to ne možeš objasniti ili ju uvjeriti u to. Brini za sebe jer tek kad si ti dobro možeš biti korisna i svom ocu. Osjećaj krivnje je najsnažniji osjećaj, a tvoja majka to dobro koristi protiv tebe, a u svoju korist. No ona je bolesna i gledaj da si što manje u kontaktu sa njom. Zadatak roditelja je podići sretno dijete koje će se osamostaliti, ti ne možeš biti kriva za ništa. Ipak, dok god si 'pod njenim krovom' bit će po njenom...

Teška situacija, nekako bi trebala smoći snage i otići jer ces na kraju ostati sama, ako te decko voli i postuje jel se mozes preseliti k njemu? Roditelje ti moze obilaziti Crveni križ, ako ti je otac bolestan da se izboriš za njega da ima njegu i kucnu posjetu a isto tako o njemu se moze brinuti tvoja majka, a ti im mozes na racun prebacivati novce- mislim toliko je rješenja ali sve je do tebe. Što ti želiš za sebe svoju buducnost. Kako je želiš provesti. Roditelje nismo birali, ali kakva ces ti biti na tebi je i što sebi želis. Želim ti svu srecu u životu i misli pozitivno. Imas jedan život koji ce brzo proći. 😊🤗

Zato ne odselis, ne shvacam. Covjek bi pomislio placa ti nije dovoljno velika ali umjesto sto dajes majci te novce i zauzvrat dobivas maltretiranje, daj ih negdje za stanarinu rađe.

svaki dan ponesi malo stvari i daj dečku da ti čuva, nađi sobu s kupaonicom i iznajmi ju, kad bude plaća nemoj otići doma, u telefon ubaci novi broj a staru karticu pokreći tek kad poželiš čiti mamu, ne govori gdje si a i promjena grada/naselja je dobrodošla, nemoj otići dečku, uvijek ste na "ukradenom" vremenu, upoznaj ga kad budeš opuštena, sretno

Drzi se! Ako te tjesi...ja sam pomislila da je meni jbno tesko jer ne zaradjujem dovoljno i imam 3je djece koje je tesko odgajati i naporno je! Nisi sama..