Razgovori o financijama

Dobar dan svima 😊 Povremeno dođem ovdje, uvijek naletim na neku temu o prevarama. Tada zaista shvatim, kako je većina takvih tema vezana uz kupnju skupljih stvari. Tako sam upravo pročitala odgovor jedne prodavačice kako kupujemo torbe od 2000 kn i više. To me potaklo na razmišljanje: kako kupuje? Vrlo rado bih čula i vaše savjete; kako se nosite sa financijama, kako zbrajate, štedite li pa kupite skuplje stvari? U mojoj obitelji, svi imamo neki oblik primanja, stariji mirovinu, mi mlađi radimo, jedna plaća manja, druga sasvim pristojna. Vrijednost u ormaru mi je takva da imam možda 2-3 stvari koje su maksimalno koštale do 250 - 300 kn, ostalo je nešto čak i smiješno manje. Ne govorim tu o kvaliteti, neke stvari sam kupila nove i jeftine, imam ih dugo.

Mene zanimaju zapravo savjeti, kako bolje raspolagati s novcem. Nakon što platimo ratu kredita, režije, odemo u kupnju namirnica, higijenskih potrepština, kupimo lijekove, natočimo gorivo...ne pada mi na pamet kupiti torbu ili parfem od 500 kn, a kamoli od 2000 kn. Stvar je u tome što se ni ne hranimo luksuzno, kupujemo obične namirnice kao uobičajna obitelj, dostave ne naručujemo, na ljetovanje nismo išli. 🙄 Ponekad uočim kako neke korisnice prodaju poprilično skupe stvari. I u prolazu često vidim na curama brendirane stvari od glave do pete. Pa se zapitam što ja radim krivo u računanju ili potrošnji 😁🤔 Možda sam fulala fakultet i struku. 😁 Ima li ovdje netko tko se isto to pita?

Mi si unapred planiramo veće stvari primjerice ,kupovina namještaja ili skupljeg auta itd,odvajamo na stranu.Imali smo do nedavno kredit ( tuđi kredit nažalost) i sav fokus smo dali baš na kredit da ga što prije isplatimo i odvajamo.I sama imam prijateljice koje pate od skupih torbica i naočala ,dok su im luksuzi djetetu platiti školovanje, itd .Sve ovisi za što živiš i od čega paatiš.Ove godine sam imala svatove od bliže obitelji ,nije mi ni padalo na pamet more i dr stvari .Ne znam kako drugi ali meni je fokus na djecu ,režije ,i proizvodnju ,a onda ja i suprug.Tako da ljudi štedite ne kupujte luksuz ako si ne možete priuštiti, jer nastupaju gadna vremena ,mislim na poskupljenje svega ,već je krenulo biti će i gore....

> EMINNAD: > Tako i mi, ono što uspjemo uštediti ode na te stvari poput popravka auta, tehničkog, kupnje nešto od namještaja ili tehnike ako se pokvari. Život uobičajne obitelji 😁 Ne patim za skupim brendiranim stvarima, ali me stvarno zanima kako netko može podnijeti financijski više toga, znači da je samo obučen u skupocjene stvari, plus odmori koji se ne propuštaju, možda i dva auta u obitelji, vikendica.. a ne djeluju kao neki glazbenici, umjetnici, političari. Ne vjerujem da ljudi ništa ne jedu ili spavaju na podu pa tako uštede za luksuzne stvari. Zanimljivo mi je pročitati na kojim stvarima se može uštedjeti.

Ja uštedom tako da jako malo bacam stvari,imam svoj vrt svoje meso voće raznorazno ,kupujem i naravno ono što nemam ali planiram.od jednog pileta i kosti iskoristimo ne samo juhu nego i paprikaš itd.Mislim naravno da mi olakšava živom u gradu ali imam OPG na selu,ali imam OPG uz svoj posao,dok susjed prst u uho poslije tri sata i slobodan vikend i kuka, dok mi nekad u sezoni od ujutro 6 do 17 ,18h nismo gotovi , spremamo si i povrće u škrinje ,zimnica puno toga,Nažalost moraš raditi više poslova da bih si priuštio više od preživljavanja,to je slučaj kod mene .E sad ljudi koji žive u zgradi koji moraju sve kupiti iskreno ne znam kako sve podnose,ali kažem neki i neće obavezu na selu nego odrade 8 sati i to je to ,dok imaju želje potrošnje na rate jer sramota da nisi na moru strašno.

Dobro razmislim jel mi nešto potrebno, veće stvari kupujem na rate, na hrani ne štedim, ali ne jedem u restoranima. Skupe torbice i markirana odjeća su za osobe visokih primanja, moraju i slavni dizajneri imati kupce. Najskuplja stvar su mi planinarske cipele, kakve torbice....Djelujem promišljeno, mijenjam odjeću s bliskim osobama. Kupujem samo ono što trebam, ne ono što sam poželjela imati. Ako pretjerano pratite trendove ode hrpa love. Kupim si nove stvari samo ako imam ideju što ću s njima dogodine. Ulog u školovanje je najbolje uložen novac. U kriptovalute, fondove i osiguranja ne ulažem, to mi je sve na skliskim nogama. Dakle rješenje mi je dobro promisliti o kupnji, odvagnuti, ne trošiti impulzivno. Na zimovanja ne idem jer mi je zima. Tako da i tu uštedim. Umjesto da prijatelje pozovemo u fensi restoran, napravimo doma večeru. Ne štedim na kvalitetnim proizvodima s OPG-ova. Svatko si treba napraviti svoju računicu prema svojim mjesečnim primanjima. Jedan naš stariji prijatelj davno nam je rekao: Pokrijte se koliko vam je dug pokrivač. Jer smo bili naručili ormar koji je stolar donio 3 dana prije plaće pa ga nismo mogli platiti. Tako da mi je ta rečenica stalno u glavi..i da, bilo bi dobro dobiti na lotu barem jednom u životu....

Skuplje stvari uglavnom kupujem na rate. U zadnje vrijeme trebalo nam je puuuuno toga, od "igle do lokomotive" jer se stambeno zbrinjavamo tako da o štednji gotovo ni ne razmišljamo. Možda je cudno reci, ali sa dvije place ne možemo uštedjeti gotovo ništa. Imamo dva kredita-ja od nekog namještaja, muž od auta, uplaćujemo štednju samo za dijete (imamo jedno), normalno jedemo-ne kupujemo samo osnovno, ničega nismo zeljni, tu i tamo odemo negdje. Na moru smo bili, ali kod člana obitelji tako da to i nije ravnopravno računanje.. i eto. Mi smo sve u svemu zadovoljni jer ima ljudi koji ne mogu spojiti 1.sa 1.tako da.. oboje smo visoko obrazovani, živimo na selu.. uredno u trgovinu vratim i plastične boce, limenke i sl.pa me pojedinci cudno gledaju kao gle ju vraća boce a radi, jer se to često povezuje sa "siromastvom", no meni je to recimo super stvar-smanjim si količinu otpada, a maleni dobije kune u kasicu :)

kada sam bila mlađa imala sam osjećaj da mi novac samo curi kroz prste - nikada nisam imala dosta. Onda sam pročitala negdje da je pametno (iako oduzme vremena) jedno vrijeme voditi troškovnik. Uglavnom, u excelicu sam upisivala svaku potrošenu i zarađenu kunu i to kroz period od nekih 5-6 mjeseci. I zapravo mi je to osvjestilo na što mi odlazi novac i gdje mogu uštedjeti. Npr. Što god možemo obavljamo pješke tako da nam je zapravo auto samo za udaljenosti do kojih nam treba preko sat i pol hodanja. Hranu kupujemo puno pažljivije, prehrana nam se bazira na zdravom mesu, voću i povrću (slatko, sokovi, grickalice i slične sitnice nikada ne kupujemo) i tu smo ostvarili velike uštede. Iznenađujuće puno ode na sitnice ali kada se te sitnice gledaju kroz cijelu godinu...nagrebe se. Skupe stvari kupujem - ali isto tako i prodajem npr. uvijek imam tek nekoliko torbi. Ako želim neku novu, prodam neku koju imam. Isto tako recikliram što mogu, vraćam boce redovito, ne idem u teretanu već vježbam doma, ne jedem u restoranu nego sami zajedno kuhamo, pazimo na troškove domaćinstva i tako. Puno malih ušteda koje se zapravo dugoročno pokažu vidljivima. Zaista zanimljiva tema :) pratim da vidim možda dobijem neku dobru ideju

Nemojte se uspoređivati sa drugima. Niste gladni, imate krov nad glavom, nadam se da ste bez dugova, kredita, i već živite bolje od pola RH ;) Nego, evo Vam jedan kratak, ali poučan tekst: 

Ja ne znam nikog svojih godina tko ima toliko novca da kupuje dizajnersko. To su obično djeca bogatih, a oni sami ne zarađuju puno jer nam plaće u struci nisu visoke. Ja nekad volim uložiti u nešto skuplje i kvalitetnije, ali obavezno kupujem samo na sniženjima ili u outletima

Zanimljivi su vam odgovori, stvarno ima dobrih uputa. Slažem se, zdravlje i mir su najbitniji. Ne bih htjela da ispadne to kao da se uspoređujem, već me više potaknulo na razmišljanje o mogućnostima. Ima više nas koji živimo prosječno, nažalost više ni visoko obrazovanje ne garantira dobar posao i super primanja. Ali nekako zapažam kako su krpice prije bile jednostavnije, a sad svako malo su podosta skuplje oglašene stvari. Možda se varam, ali tako mi se čini...

Ovo mi je jako zanimljiva tema! I ja si trenutno vodim dnevnik trošenja :")

Hmm... Mislim da tu veliku ulogu igra sam start, odnosno iz kakve obitelji dolaziš. Pritom ne mislim na dobru ili lošu obitelj, nego financijsku situaciju. Ako imaš imućne roditelje koji će ti osigurati prostor za život pa čak i platiti režije (sad govorim o mlađoj, studentskoj populaciji, mada ima i takvih koju bi trebali biti samostalni), možeš si priuštiti luksuzne stvari. Ako moraš sve sam i ako si iole razuman, štedjeti ćeš za važnije stvari (stan, kuću, automobil, troškove školovanja svoga djeteta). Imaju tu ulogu i prioriteti i sama financijska pismenost. Ja sam štedjela tri godine, kao i dečko, živjeli smo s roditeljima da ne trošimo dodatno. Kupili smo stan i kompletno ga opremiti. Imamo samo stambeni kredit, a stan je sređen tip-top, a pritom smo uspjeli skupiti opet dobar iznos za "ne daj bože". Ja radim u školi, on kod privatnika i ima manju plaću od mene. Nemamo djece, imamo jedan auto i uspjeli smo ići na more i opet cijeli mjesec živimo lijepo. Naravno, ja imam dodatnu zaradu jednom godišnje, time zaradim jednu njegovu plaću. Kupujem stalno:IKEA, roba, svojima doma priuštiti štošta, a i njegovima. Ipak, sve su to neke razumne stvari.

I da dodam, roditelji su nam kupili "samo" nešto za dom, nisu u mogućnosti davati nam basnoslovne iznose.

> jelena693: > Ja ne znam nikog svojih godina tko ima toliko novca da kupuje dizajnersko. To su obično djeca bogatih, a oni sami ne zarađuju puno jer nam plaće u struci nisu visoke. Ja nekad volim uložiti u nešto skuplje i kvalitetnije, ali obavezno kupujem samo na sniženjima ili u outletima Dosta naših ljudi radi ili je radilo u inozemstvu, tako da treba i to imati na umu. :) Osobno sam imala priliku živjeti i raditi na Bliskom istoku za fenomenalnu plaću i mogla sam si priuštiti što god sam htjela, stvari o kojima bih s hrvatskom plaćom mogla samo sanjati. Puno toga što sam si dosad kupila mi zapravo stoji, neke stvari prodajem, neke sam lijena poslikati i staviti na prodaju. 😅 Mogu reći da sam se izguštala oko shoppingiranja, imam i torbica i satova i nakita, a o odjeći i parfemima da i ne govorim. 🙈 Sada radim u Hrvatskoj i nije mi privlačna ideja da se zadužujem na rate za luksuzne dizajnerske stvari, a i generalno za bilo što. Koliko imam, toliko trošim, tako sam navikla i vani iako hrvatske i inozemne plaće nisu baš usporedive, ali ako nešto baš jako želim, radije ću uštedjeti za to nego štancati karticu na rate.