Mislim da bi se ovime poboljsala sigurnost transakcija jer se ne bi trebalo vise dogadjati da kupac plati, a prodavatelj zadrzi novce, a nikad ne posalje paket. Ono sto je nejasno na koji nacin trustap sudjeluje kao medijator izmedju dvije strane u slucaju problema. Npr, ako kupac dobije artikl za kojeg sumnja da je fejk, na koji se nacin to rjesava, jer realno ni treca strana ne mora nuzno moci/znati prepoznati autenticnost? A jos pogotovo ako je parfem u pitanju.
Ili, ako kupac dobije artikl koji je u losijem stanju nego sto je mislio (bilo da je namjerno zavaravajuce prikazano stanje ili se radi o subjektivnom dojmu), kako ce trustap odluciti vrijedi li artikl toliko koliko je placen?
Sto ako nijedna strana ne pristaje na kompromis - kupac nece artikl, a prodavatelj povrat?
Uglavnom, meni se tu cini da kupac ima vise prostora sabotirati suradnju jer odluci da ipak radije ne bi artikl ili mu se ne svidja kako stoji itd.
Mislim da bi se ovime poboljsala sigurnost transakcija jer se ne bi trebalo vise dogadjati da kupac plati, a prodavatelj zadrzi novce, a nikad ne posalje paket. Ono sto je nejasno na koji nacin trustap sudjeluje kao medijator izmedju dvije strane u slucaju problema. Npr, ako kupac dobije artikl za kojeg sumnja da je fejk, na koji se nacin to rjesava, jer realno ni treca strana ne mora nuzno moci/znati prepoznati autenticnost? A jos pogotovo ako je parfem u pitanju.
Ili, ako kupac dobije artikl koji je u losijem stanju nego sto je mislio (bilo da je namjerno zavaravajuce prikazano stanje ili se radi o subjektivnom dojmu), kako ce trustap odluciti vrijedi li artikl toliko koliko je placen?
Sto ako nijedna strana ne pristaje na kompromis - kupac nece artikl, a prodavatelj povrat?
Uglavnom, meni se tu cini da kupac ima vise prostora sabotirati suradnju jer odluci da ipak radije ne bi artikl ili mu se ne svidja kako stoji itd.