Veza na daljinu

Pozdrav žene! [:smijesi] Ne znam ima li ovakva tema. Tražila sam ju ovdje, no nisam ju našla. Zanimaju me Vaša iskustva s vezama na daljinu. Ne mišljenja, nego baš iskustva. Netko tko je to već prošao pa da podijeli sa mnom ukratko kako je to išlo, kakva je bila veza, je li potrajalo, ako nije, ima li to veze s tom daljinom ili ne. Ne trebate ići u previše detalja, čisto me zanima kako je to kod vas funkcnioniralo. Naime, s dečkom sam skoro 4g. Zbog teškoća pronalaska posla ovdje (tražio je gotovo 2g) razmišljao je da ode van i na kraju je otišao u Munchen u 5.mj. Od tada dolazi svaka 3tjedna, ali zbog toga što se još nije zaposlio. Međutim, ja baš i nisam za vezu na daljinu. Otišao je u najnezgodnijem trenutku, nakon smrti užeg člana obitelji što sam teško podnijela. Nisam baš sretna zbog situacije, obitelj me dosta pritišće da donesem odluku (ići s time ili ne), jer se radi o dužem periodu tijekom kojeg bi bili razdvojeni (minimalno 2.g.). Ja sam sada 5.g. faxa i zbog prirode posla sigurno ću naredne dvije tri godine morati biti u HRV. S druge strane, smatram da nismo više djeca, da se može lako dogoditi i meni ovakva situacija i mislim da je fer od mene da pokušam i sama procijenim mogu li ja to. Ali, voljela bih čuti iskustva od vas da vidim kako ste vi to podnijele i kako je to sve funkcioniralo. I unaprijed, hvala [:zaljubljen]

mi smo bili godinu i pol dana razdvojeni, teško je,tko kaže da je lako,laže no ako voliš i ako smatras da je pravi,vrijedi pretrpjeti i to, ali veza mora biti zasnovana na povjerenju, razgovoru,razumijevanju, povezanosti i velikoj ljubavi

Mi smo gotovo 4g bili zajedno u istom mjestu, družili se, puno toga radili skupa. Ja sada ne znam što bih sa sobom. Glupo zvuči, ali navika je to. Ajde još nekako kada je fax, ali kad je vikend i vidim da su neki koncerti na koje bi sigurno išli, ili da je lijepo vrijeme kada obično otputujemo, teško mi to padne. Većina mojih frendica se udala ili imaju vezu i provode vrijeme s dečkima/muževima. Kako ste vi ispunile to vrijeme? Recimo ja sam sada počela opet čitati, baviti sportom, gledati neke dokumentarce koje volim, ali ne znam gdje će me sve to odvesti. Bojim se da se ne otuđimo jedno od drugog jer to ne će biti na pola godine i gotovo. I, kako ste se viđali i čuli? Mi smo se za sada dogovorili da ćemo koristiti fb, viber, skype, te aplikacije. A za viđanja za 8.mj. ništa, u 9.mj. bih trebala ja otići k njemu, možda u 10.mj. još jednom prije nego krene fax. Onda će on dolaziti k meni - 1x mjesečno, prek vikenda samo zbog posla.

jel mislis da je pravi?ako puno pricate,ako shvacate situaciju i gledate u budućnost vrijedi vjerovati u ljubav i boriti se. mene bi nekad iznenadilo kad bi mi poslao poruku usred noci, bude tuzno ali znas da i ona druga strana ne odustaje, nije isto kad si kazete nesto preko telefona,nekad ispadne nesto krivo,ali ako se dovoljno volite, valja pokusati. ne znam,ako mislis da je sve to skupa navika...onda bi to bilo samo mucenje

nije bitno sto druge cure rade, gledaj to kroz svoj zivot. za dobre ljude koji su vrijedni tebe treba napraviti neke izuzetke,a ako sve to nije,jednostavno nema smisla

Moj dečko je sad u australiji, prije toga je bio na novom zelandu. U vezi smo 2 godine. U svakom slučaju je teško, ali izdrži se. Otišao je u 3.mjesecu. I ja sad imam puno slobodnog vremena pa čitam, družim se s prijateljicama, isto tako već neke imaju djecu.

On se jako promijenio naspram kada smo se upoznali. To razočaranje u državu, ljude, u to kako se trud ovdje ne cijeni, jako ga je izmijenilo. Sada smo bili sami na moru 7 dana, smireniji je kada sam s njim, ali trebalo bi mjesec dana tak da se baš primiri. Jako je napet, nervozan, što je i logično s obzirom na situaciju, ali meni isto to teško pada. A trebaš biti veseo, nasmijan, pozitiva, jer ako se i ja odam negativi, onda sve ode k vragu. Ne znam više je li to to, upravo zbog toga što se promijenio. S njim se teško sad može razgovarati jer kažem, napet je. A ja s druge strane imam veliki pritisak od strane obitelji, osobito majke da donesem odluku. Ona smatra da ovo nije za mene, ali da sama pokušam. Poprilično sam zbunjena. Eto.

Dobra veza se ne raskida zbog daljine, ako želiš biti s tim čovjekom onda ti se ta pitanja ne bi ni vrtila po glavi. Ako si proračunala da ti se to možda ne isplati..vjerojatno samo tražiš razlog više da prekineš...

Bivši mi je dobio godinu i pol zatvora,pa sam isprva čekala (iako nije bio onaj sa kojim bi provela život) ...nakon nekih 8 mjeseci je dobio pismo da više nemislim čekati da sam se skontala sa najboljim frendom i mislim da će biti nešta među nama. A on je ionako znao da taj frend otprije želi biti samnom,samo ga mučilo odbijanje i njegovo samopouzdanje,a i moj strah da ću izgubiti frenda. Tako da bio je u zatvoru,ja sam bila večinom solo sa sestrom i njenim dečkom (brat od tog iz zatvora)...kasnije sam vodila normalan život i bilo je gotovo!

Bila sam u vezi na daljinu. Također on u Munchenu. Skupe karte, pozivi i poruke su bile najgore. Nije istina da se dobra veza ne raskida zbog daljine. Jer je teško nakon ( u slučaju postavljačice ) nakon 4 godine viđanja svakodnevo, razrijedit na svaka tri tjedna. Mi smo prekinuli zbog nekih sasvim drugih stvari, ali stvarno je teško. Viđali smo se svaki mjesec po tjedan dana, preko ljeta na mjesec dana. No tad nije bilo vibera i tih aplikacija, pa smo se čuli jako rijetko. No ipak, frendica je još uvijek u takvoj vezi, nakon 2 godine. Ali to je samo mučenje. Stalno plače, tuguje... i svima je postala naporna jer se više ni ne nasmije. I njoj svi govore da odluči, da je postala neizdrživa, izgubila je prijatelje, ali ona i dalje tupi svoje. Dobro razmisli želiš li takvu vezu. Iako ima i svojih strana, ima više mana... I nemoj dati da ti mama vrši pritisak, sama se sa sobom dogovori možeš li se nositi s time.

Cure moje, pravilo br. 1 kada pričamo o braku je: muškarcu mora biti makar malo više stalo nego ženi jer je jedina činjenica koja je 100% sigurna ta da se svaki muškarac opuštanjem u braku makar malo "pokvari" i makar malo manje trudi, dok mi žene instinktivno dobijamo poriv za osiguravanjem gnijezda i neuspjeh u braku doživljavamo kao svoj vlastiti neuspjeh. Samim time ulažemo više nego u vezi pa, ako treba i na svoj račun. Drugim riječima, veza na daljinu ili na blizinu- nebitno je, ali, ako je on već sada pobrkao prioritete te je tvoj zadatak još u vezi da ga osmjehom izvlačiš iz njegovih razočaranja državom, životom i svim ostalim, onda draga ćeraj to što dalje. Dok vam zajednički život nije opterećen brigama za djecu, opstanak i inim nedaćama ima da ti hrli iz Munchena i nosi te na dlanu. Moraš znati da sve to zaslužuješ. Znam da nisi tražila savjet već iskustva, ali ovo je moje [:smijesi]

2510 sophiela , prije 34 minuta prijavi | ↑ Dobra veza se ne raskida zbog daljine, ako želiš biti s tim čovjekom onda ti se ta pitanja ne bi ni vrtila po glavi. Ako si proračunala da ti se to možda ne isplati..vjerojatno samo tražiš razlog više da prekineš Žena je tražila ISKUSTVA, a ne mišljenja. [:pospan] [:pospan] Samo ti ove pametnice slušaj, dugo će ti veza potrajat. Napravi samo kako ti osjećaš. Ne tvoja mama, ne netko s foruma, već ti. Iskusva mogu bit razna, ali samo ti znaš najbolje

nemampojma citiram: Sada smo bili sami na moru 7 dana, smireniji je kada sam s njim, ali trebalo bi mjesec dana tak da se baš primiri. Jako je napet, nervozan, što je i logično s obzirom na situaciju, ali meni isto to teško pada. A trebaš biti veseo, nasmijan, pozitiva, jer ako se i ja odam negativi, onda sve ode k vragu. Ok, teško je, ali za 7 dana mora, mora se i potruditi.... uistinu, u mom braku samo ja radim [:hihot] [:hihot]

Aaa, ma nisam mislila da treba ostaviti posao u Munchenu, naprotiv. Ako veza štima, može i nju povući tamo (ionako u HR sve ode kvragu). Mislila sam na dosadnjakoviće koji stalno trebaju tješitelja

Ispričavam se studentici [:smijesi] , ne mislim da je situacija imalo laka, al ne vrijedi nit ičija pamet, a ni iskustvo. Život sam razmrsi te konce...