2.dijete-kad je najbolje vrijeme??

Svaka čast dreamcloset! Dok rodiš,i nakon neprospavanih noći, javi se da čujemo jel i dalje imaš isto mišljene! [:jezik] Ja, nakon 5god. nemogu se odlučit na drugo! Zbog pitanja kao i ninuli, zbog teškog poroda, zbog toga jer uskoro malena kreće u školu, treba to odškolovat, podić na noge.... djete košta jako, situacija je takva da nažalost nema se, a ne želim bit jedna od onih koje vodi misao, aah pa kud jedno tud i drugo! [:tuzan]

E moja priča ide ovako,prvo dijete-kćer sam rodila jako mlada s 21 godinu a sina 5,5 godina kasnije. Htjela sam manju razliku između njih ali eto Bog nije dao jer sam morala na prisilni pobačaj. Uglavnom njoj je sad 15 a njemu će 10......Po meni je bolja manja razlika ....napornije jest ali klinci se više druže,zajedno odrastaju.....Moji klinci žive u dva različita svijeta....nikad se nisu igrali zajedno jer je po meni razlika prevelika između njih... [:smijesi]

Kod mene je razlika 18 mjeseci, zeljena i planska. Prve tri godine dok su maleni je tesko, no nista neizdrzivo, ali kasnije kada ulovite svi zajedno neki ritam nema bolje. Zajedno odrastaju i nema ljubomore - osim one minimalne zdrave i prirodne. Dakako, sve ovisi o tome kakav je tko tip osobe i sto zeli

I, mislim da nema nigdje pisano pravilo koliko "mora" bit razlika! Najbolje da poslušate sebe , i isključivo sebe! Dok ste vi spremne ( kao eto ja što nisam još) [:place] tad je to to! Jednostavno kockice u glavi nikak da mi se poslože i blok.... njede.... s previše toga se zamaram, a da se desi (nemoguće) onda bi se sve posložilo, a do tad sama kalkuliranja [:sramezljiv]

ja imam sina od 4g,i imala sam bebu koja je nažalost umrla prije 5g,i sada bi trebala ići na treće al nekako u glavi nisam spremna...tj spremna sam ali me strah dal će sve biti uredu...tako da još uvijek odgađam...tj sve mi se više sviđa ideja da ostane jedinac a opet bi tako htjela da ima brata ili sestru...teško za objasniti...uglavnom košmar u glavi...

anamajic14 žao mi je zbog bebe, vjerujem da ti je teško u glavi, u biti ne mogu ni zamisliti taj strah, ja sam nekako stava da bi htjela da mi dijete ima brata ili sestru jer kasnije u životu nikad neće biti sam, ipak ti nitko nije kao tvoja krv kako bi se reklo, naravno trudit ću se odgajati ih da si budu bliski i da paze jedan na drugoga, ima tu i do odgoja puno kakav će odnos imati kasnije. imam puno prijatelja koji imaju braću ili sestre s kojima se savršeno slažu, ja sam skužila sad dok mi je brat bio u bolnici kako ti je uvijek najuža obitelj tamo uz tebe, prijatelji dođu i odu i oni imaju svoje živote, a burazi i sestre su si uvijek tu!!

Ja imam klinca od tri godine i htjela bi da ima seku ili brata, al nekak nisam jos spremna [:kesi] A opet, nebi htjela da je velika razlika, a to znaci da bi trebala uskoro imat drugu bebu [:smijesi] Izmedju mene i sestre je razlika 14 mj i mislim da je predivno kad je takva mala razlika. Od malih nogu smo best frendice, jako jako smo povezane, privrzene jedna drugoj, sve smo zajedno prosle, uvijek smo pazile jedna na drugu, i dan danas je tak [:smijesi]

slažem se Ninuli sa tobom...zato me razdire taj strah...jer ja imam seku koja je uvijek bila uz mene...i u dobrim i u najgorim trenutcima dok smo ja i malena bile na lječenju...tako da te stvari čovjeku ostanu zauvijek usađene u srce..ta bliskost koju imam sa njom...opet u drugu ruku znam dosta primjera gdje su braća i sestre jako otuđeni tako da čovjek nije pametan...mene su moji odgajali da mi je sestra uvijek najbitnija i najbliža što se kroz život i pokazalo...al neznam taj osjećaj da bi nešto sa djetetom moglo poći po zlu mene paralizira...jer sam ovu drugu trudnoću jedva izdržala u glavi i nijednom doktoru nisam vjerovala da će sve biti uredu i da je beba zdrava sve dok ga nisam odnjela kući...nemogu to objasniti cijelo vrijeme sam mislila da će mi ga netko uzeti i da to nije moja priča,da sve dobro završi...al eto,završilo je dobro i taj osjećaj odlaska kući neću nikada zaboraviti i zato mislim da ću se jednom ohrabriti i pokušati još jednom... [:smijesi]

Nisam se odlučila na drugo dijete iz raznih razloga, među ostalim, jer nisam više u braku. Rodila sam relativno prerano, nisam imala ničiju pomoć, bivši muž mi je bio dodatno teret, nikako ne podrška i iznimno sam istraumatizirana samim činom rađanja tako da... Moja kći ima 18 godina i ne, ne želim ponovno prolaziti to. Ikad. Iako, ona je najljepše i najmilije biće na planetu. No da sam imala drugo... ne.. Nisam ja za to jer i nisam tipična majka. Još uvijek sam i sama dijete... A nije dobro za dijete da ima dijete [:sramezljiv]

ma što prije, djetetu treba netko osim nas roditelja. Ja na žalost neću moći imati više djece imam samo jednu curicu ali kad bi mogla odmah bi to učinila jer joj fali netko da nije sama. Stalno me pita i zapitkuje kad ću ja dobit brata sestru ja bi se s nekim igrala. Tko može neka se baci jer napravit će nešto prekrasno za svoju djecu. Igrat će se skupa, odrastati,djeliti velika je to prednost ako se može [:smijesi]

ja sam jako sebična po tom pitanju...od kad znam za sebe i svoje želje za djecu, oduvijek sam imala želju imati samo jedno muško dijete.... želja mi se prije 5 godina ostvarila i nemam više ni želje ni snage ni volje za opet...čast svakome i volim svog klinca najviše na svijetu, ali kad nema želje, bolje je ne raditi na silu takve stvari... kaj se tiče razlike, moje osobno mišjenje je da je razlika od 7-10godina super,... vidim po svojoj majci koja ima nas troje... taman smo svaki razlike 7 godine... kaže ona: kako bi ja živjela da ste mi svi od kuće otišli odjednom.... ovako ja otišla, udala se...ostao brat, pa on se oženio, sada još uvijek ima najmlađeg brata u kući.... i dvoje unučadi.... mislim da ni razlika u godinama nije bitan faktor, koliko je bitno imati podršku, pomoć i ostalo od svih koji okružuju jednu majku...

ja poštujem svačiju odluku,recimo imam prijateljicu koja uopće ne želi djecu i koja je išla na podvezivanje jajovoda i to mi je uredu,imam jednu koja ima jedno i neželi više a imam jednu koja ima četvero i nitko sretniji od nje...tako da je sve individualno...što se tiče razlike meni se nekako čini super recimo 6-7g razlike taman kad jedno kreće u školu drugo se rodi [:smijesi] eh kad bi se to moglo tako nariktati...al najbitnije je da su djeca zdrava...razlika je manje bitna...i da kad ih dobijemo budemo psihički sretne i zadovoljne jer mislim da ako je majka sretna i zadovoljna da su onda i djeca

Ja imam još 2sestre i jednog brata i razlika je između nas godinu dana.Jedino je brat došao puno kasnije pa je on naša velika maza. [:zaljubljen] Osjećam da sam velika sretnica radi toga što nas ima toliko dom i srce su nam puni.Seke su mi najbolje prijateljice i potpora.To je velika radost i zahvalni smo roditeljima što se nisu štedili i bojali,nisu bili egoisti.Što su nam to omogućili. Uvjek su vrijedno radili i priuštili nam pristojan život.Ne u izobilju ali nam ništa nije nedostajalo.

Namastee baš lijepo što vas ima tako puno, to je stvarno velika žrtva i hrabrost za roditelje ;) [:smijesi]

Vrijeme je onda kad se osjećate spremnima ili kad vam se zalomi. Moj klinac ima 4g. i ne želim drugo dijete (muž želi, al jbg nije on rađao 2 dana, dojio godinu i pol, budio se 100x prek noći.....). Možda se za koju godinu to promijeni, al evo, za sad mi je moj malac dovoljan i ne zamaram se time da moramo imat drugo [:smijesi] Čak i ne mislim da će biti sam u životu ako neće imat brata ili sestru, imat će prijetelje koji su često bolji od rođenih brata/sestre... Kad smo klincu objašnjavali da je njegova teta moja sestra, a stric tatin brat rekao je da ne želi ni brata ni sestru [:smije]