Priča za laku noć <3

Navikla sam se na ovu bol i prazninu. S vremenom postane lakše. Ne prestaje, ali tijelo toliko otupi na svaki pokušaj emocije, da postane svejedno. Život curi dalje, i svaki te novi dan sve više gura u ispraznost i kolotečinu. To je dobro. To je jedini razlog zašto sada držim ovu staru fotografiju sa osmjehom na usnama. Suze su presušile. Ima noći kad se probudim s tvojim imenom na usnama i želim zaplakati. Ali suze ne žele.... poneki suh jecaj i dosadna, tupa bol u prsima. Srce se stegne oko praznog mjesta gdje si nekad spavao, a onda otpusti i nastavi kucati u istom ritmu. Srela sam te, nekoliko puta kroz godine. Nisi to bio ti. Tvoj osmijeh, tvoj pogled, tvoj glas....ali nisi to bio ti. Život te nije mazio. Ljudi govore. Čula sam da ti ne ide od ruke i da nisi sretan. Onaj maleni dio mene koji te mrzi likuje. A moje te ruke žele zagrliti, pritisnuti uz sebe i obećati da će biti dobro. Da ću otjerati sve oblake i da ćemo se ponovno smijati. Možda smo se sreli u krivo vrijeme. Možda bi bilo drugačije. Možda vrijeme donese nešto. Možda se ništa ne promijeni. Možda umremo čekajući da možda postane nešto drugo.....

eto jos jedna za laku noc.... doduse, zamijenilo je prva dva dijela [:vrti] .... ljubim vas [:poljubac]

[:zaljubljen] [:poljubac] moj naklon

mamamirna [:poljubac] [:sramezljiv]

Svaka ti cast curo...prekrasno pises...i imas muda to ovak transparentno staviti,to je to... [:sramezljiv]

[:sramezljiv]

Otvori oči. Izbaci taj san iz glave, to se nikada neće ostvariti. Ustani, razgibaj mišiće, otresi umor iz kostiju. Okupaj se, stani pred zrcalo i zagledaj se u sivilo vlastitih očiju. Zapitaj se kada si postala tako prazna, tako besmislena i mrtva. Uvježbanim pokretom ruke nanesi puder na lice, da prikriješ mrtvačku prozirnost koja ti proždire kožu. stavi maskaru, zaplači nekoliko puta, tako da moraš sve ispočetka. Kistom razmaži crveni ruž po presuhim usnama. Crvenilo daje privid snage. Zavarat će ljude. Mislit će da si sretna, snažna, svoja. Savršena laž. Glumi. Ništa ti drugo ni ne preostaje. Stavi tek mrvicu rumenila, neka ne vide da izgledaš bijelo poput trupla. Ne zaboravi namjestiti osmijeh. Najljepši, zavodljiv, djevojački šarmantan. Obori ih s nogu. Neka aplaudiraju tvojoj izvedbi. Neka ti se dive. Popravi suknju i košulju. Izađi pred ljude bez ijedne brige na licu. Bez ijedne suze u očima. Za to si plaćena. Prodaj im priču koju tako uvjerljivo govoriš. Uzmi im novac, napravi ih budalama. Bit ćeš nagrađena za to, uvjeravam te. Budi pristojna prema kolegama. Znam da ih mrziš, da ti se želudac okreće od gađenja koje potiskuješ. Neka te svi vole. Osjećat ćeš se kao da negdje pripadaš. Možda na tren pomisliš kako nisi sama.

Ne okreći očima kada te šef pozove. Znaš da nisi ništa skrivila. Znaš da je to dio tvoje predstave. Poslušno ga slijedi. Izgledaj skromno, onako kako treba izgledati radnik. Ovdje si nitko. Samo broj. Kotačić u divovskom mehanizmu. Ne postojiš. Suspregni nagon za povraćanjem kada osjetiš njegov dah na vratu. Sama si to tražila. Pretvaraj se da ne osjećaš vatru koja proždire na mjestima na kojima njegove ruke dotiču tvoju kožu. Ne razbijaj glavu razmišljanjem o tome kako si napravila krive stvari, kako si loše izabrala. Igraj njegovu igru. Stvori požudu u svojim očima. Neka izgledaju živo. Budi uvjerljiva. Grebi mu leđa dok te podiže na stol i zadiže suknju do samog ruba tvojih bedara. Obgrli ga nogama. Stenji, dahći, dopusti mu da pomisli kako uživaš dok ubija sve ono vrijedno u tebi. Zakopčaj košulju, popravi suknju. Nasmiješi mu se.... namigni, zagrizi usnu. Neka te želi još više. Smatraj to svojom osobnom malom pobjedom. Manipuliraj. U tome si najbolja. Ignoriraj radoznale i prijekorne poglede svojih kolega. Ti znaš istinu. Znaju i oni. Ali nitko neće reći niti riječ. Znaju oni što je dobro za njih. Stisni zube, trpi. Podsjeti se da se vraćaš u nešto puno gore.

Pospremi stvari u torbu, pokupi ključeve i duboko udahni. Možda večeras ne bude tako strašno. Nazovi majku. Pravi se da ne čuješ drhtaje u njenom glasu. Izbaci iz glave sliku njenih suznih očiju. Izbjegavaj pitanja koja želiš postaviti. Ionako već znaš odgovore. Znaš da je je otac opet isprebijao. Sve što možeš je reći joj koliko je voliš i moliti da ne popije previše tableta. Opet. Isplači se kad završiš razgovor. Idi u neku mračnu, usamljenu uličicu i vrišti. Ne želiš da te on vidi takvu. Toliko mu duguješ. Izbaci to iz sebe...i kreni kući... Pripremi se na njegov osmijeh i poljubac čim otvoriš vrata. Znaš da će ti reći da te voli i koliko si mu nedostajala. Večera će te čekati na stolu. Boca crnog vina. I nekoliko mirisnih svijeća i ružinih latica prosutih po podu. Uzvrati mu poljubac. Pojedi večeru i pohvali ga, iako nemaš okusa u ustima. Skini se, obuci onu spavaćicu koja mu se sviđa. Lezi s njim. Izdrži njegova milovanja. Šapući mu slatke besmislice. Ubrzo će zaspati. Ostat ćeš sama. Ponovno. Onda možeš potiho proklinjati onoga koji je ovo napravio od tebe i suho jecati jer ne možeš bez njega, iako ga mrziš.

Pitaj se je li sretan. Misli li on na tebe upola često kao ti na njega. Pitaj se gdje si pogriješila. Kako ste se udaljili toliko da je otišao. Pitaj se zašto ti je on još sve u životu. Trepni. Pokušaj otjerati san s kapaka. U glavi na brzinu izračunaj koliko računa sutra moraš platiti i što sve moraš učiniti. Duboko diši. Umiri se. Spavaj. Sanjaj. Taj se san ionako nikada neće ostvariti.

Uh, Raven, ovo je jako

raven je na mracnom mjestu ocito danas [:zaljubljen]

Ne znam gdje si ti [:jezik] , ali autor ovog teksta ima moć i čitatelja odvesti tamo gdje je on.Jako intenzivno .

ja trčim na tamnu stranu ako jetamo Hayden Christensen, meni je on pree [:jezik]

hahahahhah, moze moze, ne bih se ni ja bunila [:sramezljiv]