Uf, svaka vam čast cure. Dosta tu sretnih curki ima :) Baš mi je drago zbog vas. Nadam se da ću i ja tako jednog dana <3
Ne znam, ja jednostavno ne mogu pronaći te sretne trenutke a i povećalom ih tražim. Svjesna sam da bi trebala biti zahvalna na svemu. U današnjem svijetu imam krov nad glavom, posao, hranu na stolu, putujem (dobro ne često ali mislim da za danasnje standarde ok - s poslom odem van države, a kad se samofinanciram odem na more), znam otići na večere s dragim, okružena sam predivnim ljudima, divnim prijateljima...
Ali nešto nedostaje. Toliko da fizički osjećam tu prazninu. Samo obraćam pažnju na ono što nemam.
Ne znam, možda je Ronnie u pravu, možda je svakodnevica bez promjena.
S dečkom sam u dugogodišnjoj vezi ali volim ga najviše na svijetu, drži me kao kap vode na dlanu. Imam posao koji volim dugo godina (dobro ne slažem se s kolegicama tu i tamo ali tako je svima i jest da sam potplaćena ali nije najgore na svijetu to danas) i iste prijatelje dugo godina. Ali ih volim :)
Možda je to. Stagnacija. Trebam unijeti nešto novo u život. Hobi, interese, ljude...
Osjećam se nezahvalno ali baš praznina. Cijenim sve što imam ali me ne veseli. Ne znam kako bi se drugačije izrazila :)
A možda je ova današnja isprazna kultura ušla u mene toliko duboko da si ne mogu pomoći :)
Uf, svaka vam čast cure. Dosta tu sretnih curki ima :) Baš mi je drago zbog vas. Nadam se da ću i ja tako jednog dana <3
Ne znam, ja jednostavno ne mogu pronaći te sretne trenutke a i povećalom ih tražim. Svjesna sam da bi trebala biti zahvalna na svemu. U današnjem svijetu imam krov nad glavom, posao, hranu na stolu, putujem (dobro ne često ali mislim da za danasnje standarde ok - s poslom odem van države, a kad se samofinanciram odem na more), znam otići na večere s dragim, okružena sam predivnim ljudima, divnim prijateljima...
Ali nešto nedostaje. Toliko da fizički osjećam tu prazninu. Samo obraćam pažnju na ono što nemam.
Ne znam, možda je Ronnie u pravu, možda je svakodnevica bez promjena.
S dečkom sam u dugogodišnjoj vezi ali volim ga najviše na svijetu, drži me kao kap vode na dlanu. Imam posao koji volim dugo godina (dobro ne slažem se s kolegicama tu i tamo ali tako je svima i jest da sam potplaćena ali nije najgore na svijetu to danas) i iste prijatelje dugo godina. Ali ih volim :)
Možda je to. Stagnacija. Trebam unijeti nešto novo u život. Hobi, interese, ljude...
Osjećam se nezahvalno ali baš praznina. Cijenim sve što imam ali me ne veseli. Ne znam kako bi se drugačije izrazila :)
A možda je ova današnja isprazna kultura ušla u mene toliko duboko da si ne mogu pomoći :)
