Živim u roditeljskoj kući, dajem određen dio plaće za režije, hranu i kućne potrepštine, svakog mjeseca drugačije, prema potrebi. Svi sudjelujemo i sve ravnopravno dijelimo.
Odjeću kupujem ovdje ili u second handu, rijetko kad kupim nešto u trgovini. Nakit i ostale tričarijice naručujem jeftino s Ebaya.
Ne gomilam kozmetiku, kupujem samo ono što mi izričito treba.
Pušim, duhan kupujem u Bosni za 50 kuna (pola kile) i traje mi i do mjesec i pol dana, u međuvremenu ponekad kupim filtere i to je to.
Kad se izlazi, većinom organiziramo neka druženja prije samog izlaska (navika iz studentskih dana) pa se ne potroši puno, no ni ne izlazim baš često.
Volim vježbati, no ne plaćam teretanu, nego vježbam kod kuće.
Troškove prijevoza na posao dijelim s još dvoje ljudi. Užinu uvijek nosim od kuće, ne kupujem sendviče i slično.
Frizera posjećujem samo kad skraćujem vrhove (i to ženu koja radi na crno pa i tu uštedim), farbam se kod kuće. Sama uzgajam nokte i kosu pa mi ne trebaju gelirani nokti, ekstenzije i slične pizdarije. :D
Hm, što još? Sigurna sam da ima još toga, samo se ne mogu sad sjetiti. Čak uspijem ponešto i uštedjeti, no sigurna sam da to ne bi bilo moguće da ne živim sa svojima.
Trenutno sam na stručnom osposobljavanju pa imam sigurne prihode još nekoliko mjeseci, no onda opet počinje borba, i grozim se toga. Moji nemaju viška novaca i osjećat ću se kao užasan teret ako neko vrijeme ne budem mogla naći posao, a svi znamo kakvo je stanje trenutno...
Živim u roditeljskoj kući, dajem određen dio plaće za režije, hranu i kućne potrepštine, svakog mjeseca drugačije, prema potrebi. Svi sudjelujemo i sve ravnopravno dijelimo.
Odjeću kupujem ovdje ili u second handu, rijetko kad kupim nešto u trgovini. Nakit i ostale tričarijice naručujem jeftino s Ebaya.
Ne gomilam kozmetiku, kupujem samo ono što mi izričito treba.
Pušim, duhan kupujem u Bosni za 50 kuna (pola kile) i traje mi i do mjesec i pol dana, u međuvremenu ponekad kupim filtere i to je to.
Kad se izlazi, većinom organiziramo neka druženja prije samog izlaska (navika iz studentskih dana) pa se ne potroši puno, no ni ne izlazim baš često.
Volim vježbati, no ne plaćam teretanu, nego vježbam kod kuće.
Troškove prijevoza na posao dijelim s još dvoje ljudi. Užinu uvijek nosim od kuće, ne kupujem sendviče i slično.
Frizera posjećujem samo kad skraćujem vrhove (i to ženu koja radi na crno pa i tu uštedim), farbam se kod kuće. Sama uzgajam nokte i kosu pa mi ne trebaju gelirani nokti, ekstenzije i slične pizdarije. :D
Hm, što još? Sigurna sam da ima još toga, samo se ne mogu sad sjetiti. Čak uspijem ponešto i uštedjeti, no sigurna sam da to ne bi bilo moguće da ne živim sa svojima.
Trenutno sam na stručnom osposobljavanju pa imam sigurne prihode još nekoliko mjeseci, no onda opet počinje borba, i grozim se toga. Moji nemaju viška novaca i osjećat ću se kao užasan teret ako neko vrijeme ne budem mogla naći posao, a svi znamo kakvo je stanje trenutno...