Ja sam volontirala u školi za osnovno i srednje obrazovanje za ljude sa poteškocama u razvoju... Odrađivala sam kreativne radionice.
Na početku, kad sam se tek pripremala na to, bio me strah (zbog predrasuda) mislila sam da moram bit ne znam kakav doktor da bi im pristupila, nisam znala kako da pricam sa njima, kako da se ponašam... Prva dva dana su bila čudna, trebalo mi je da se ufuram jer nije isto raditi sa njima i "normalnim" ljudima, mislim na podučavanje (ja u ulozi učitelja nekih konkretnijih zadataka) treba im malo više vremena i strpljenja :) osim toga, sama komunikacija i druženje je skroz jednostavno i normalno... divni su :) čiste duše...
Billo mi je užitak doci svako jutro tamo, opustit se i biti sa njima ono što jesam... nisam do tada uopce shvacala da inace, među "normalnim" ljudima non stop pazim. Pazim da budem pristojna, da nekog ne uvrijedim, da netko ne pomisli nešto krivo, da ne otkrivam previše o sebi ili drugima... hrpa još kocnica koje nam društvo namece, koje su tu nekako non stop,spontano! bila sam sretnije i opuštenija sa njima nego kasnije,u svom društvu! ne da inace nešto na silu glumim nego...ne znam, teško je to objasniti... ajmo reci da sam uz njih bila mnogo opuštenija i da su iz mene izvlačili (spontano) ono najbolje. Pozitiva i osmjeh.
Dobro, to su kreativne radionice pa je samim time i njima bilo opuštenije.
To je bilo prije 5 godina i definitivno me to iskustvo promjenilo na bolje :)
Ja sam volontirala u školi za osnovno i srednje obrazovanje za ljude sa poteškocama u razvoju... Odrađivala sam kreativne radionice.
Na početku, kad sam se tek pripremala na to, bio me strah (zbog predrasuda) mislila sam da moram bit ne znam kakav doktor da bi im pristupila, nisam znala kako da pricam sa njima, kako da se ponašam... Prva dva dana su bila čudna, trebalo mi je da se ufuram jer nije isto raditi sa njima i "normalnim" ljudima, mislim na podučavanje (ja u ulozi učitelja nekih konkretnijih zadataka) treba im malo više vremena i strpljenja :) osim toga, sama komunikacija i druženje je skroz jednostavno i normalno... divni su :) čiste duše...
Billo mi je užitak doci svako jutro tamo, opustit se i biti sa njima ono što jesam... nisam do tada uopce shvacala da inace, među "normalnim" ljudima non stop pazim. Pazim da budem pristojna, da nekog ne uvrijedim, da netko ne pomisli nešto krivo, da ne otkrivam previše o sebi ili drugima... hrpa još kocnica koje nam društvo namece, koje su tu nekako non stop,spontano! bila sam sretnije i opuštenija sa njima nego kasnije,u svom društvu! ne da inace nešto na silu glumim nego...ne znam, teško je to objasniti... ajmo reci da sam uz njih bila mnogo opuštenija i da su iz mene izvlačili (spontano) ono najbolje. Pozitiva i osmjeh.
Dobro, to su kreativne radionice pa je samim time i njima bilo opuštenije.
To je bilo prije 5 godina i definitivno me to iskustvo promjenilo na bolje :)