Ptestanak pusenja...

Citala sam nekidan jedan zanimljiv clanak o aditivima unutar cigareta na Science alert ili sl. stranici. I sto mi se cini skroz logocno, trik, zasto je tako tesko ostaviti cigaretu, je taj sto u njih dodaju neku vrstu secera (uz sve ostale aditive) te su znanstvenici dosli do zakljucka da je zapravo vecina pusaca ovisna najvise o toj komponenti unutar cigarete. To je i glavni razlog zasto se velika vecina udeblja nakon... uglavnom se krece s prejedanjem namirnicama koje sadrzavaju secere i ugljikohidrate.

Ja sam isto prestala pusiti, pusila sam 3-4 godine, i prije pola godine sam svakim danom sve manje i manje dok se nije svelo na jednu cigaretu na dan pa onda vise na nista... Nisam imala potrebu, iako su skoro svi oko mene u skoli i kada idemo u izlazak pusaci, cak mi i smeta dim i to jako... Sad mi je jadno kad vidim da po minusu oni idu van pusiti.. nebi to vise nikad. A i uskoro idem u njemacku zivjeti, tamo su pusaci građani treceg reda.. vecinom puse samo klosari... Razvijenije je od hr i ne bi zeljela hrvatske navike povuci sa sobom. Bolje je bez toga. Kad idem u izlazak i pijem alkohol, onda mi je gust popusiti jednu cigaretu, ali znam se kontrolirati i nemam potrebu nastaviti, tako imam vise motivacije jer znam da se nisam potpuno ostavila cigareta, da cu jednu na mjesec moci spusiti, ali ipak se mogu nazvati nepusacem

Ja sam pusila 15 godina. Nikad nisam bila veliki ovisnik, recimo da sam pusila kutiju tjedno, ali... Onda sam dosla na jako stresan posao i znala sam popusiti i dvije kutije! Dio pod pauzom (po 4 cigarete u 25 min), a dio nakon posla u birtiji gdje smo plakali jedni drugima. I ona sam samo jedan dan dosla do kolege po neke papire, i pita on mene hocu ostat na kavi - ajde dobro. Ni on, ni njegiva cura, ni ja nismo imali pljuge. Na kraju smo izvlacili sibice tko ce izaci van po pljuge jer je vani bilo -10!!!! Tad sam shvatila da mi to ne treba. Tad sam zapalila zadnju cigaretu i nikad vise. Okrenula sam se vjezbanju, sredila neke stvari u glavi, a onda i ostala trudna. Ono sto mogu reci je da sve je to fora kad imas 18, ali ja sam sa svojih 30 i kusur pocela osjecati posljedice pusenja - nisam imala daha, bila sam nervozna, bolio me zeludac... Samo hrabro, jace ste od cigarete!

Tko god prestane pusiti, ucinio je pravi stvar za sebe i sve oko sebe. Medutim, postoje pusaca amateri i profesionalci:) Jedna moja frendica je biila amater. Ona kad je vani pusi, kad dode doma ne popusi niti jednu, ak je bila cijeli vikend doma, nije pusila cijeli vikend. I ona je prestala, al njoj je to islo puno lakse, veli ona meni pa samo nemoj zapaliti:) Nama pusacima profesionalcima je daleko teze:) ja svaka aktivnost vezem.za cigarete. SVE. Ne umanjujem niciji uspjeh, ali pusaci se razlikuju. I negdje sam.procitala da je muskarcima isto daleko lakse prestati pusiti nego zenama

Ja sam inače izuzetno snažna i postojana osoba u svim odlukama u životu. Osim u ostavljanju cigarete, tu sam bila slaba i što sam više imala neuspješnih pokušaja prestanka to sam više padala u depru. Zato tvrdim da žali bože ako nema onog klika u glavi jer kad se on dogodi, onda to ide zapravo kao od šale. Sad kad se okrenem unazad, ako izuzmem sve neuspjele pokušaje kroz tih 15 g pušačkog staža, samo taj mjesec sam uspjela tek iz treće. Al nevjerojatno da nakon tih teških 7 dana, kao rukom odneseno. U 11 godina nit sam poželjela zapaliti, niti sam imala krizu. Mozak je nevjerojatna stvar

Evo meni je uskoro vec mjesec dana nepusenja. I danas si pozelim, krize su dakako blaze, krace i rjede, ali ajmeee borba teska. Ja mislim da cu ceznuti za cigarama cijeli zivot i toga me najvise strah. Prestaje li ta zelja ikada???

> Mapmap: > Evo meni je uskoro vec mjesec dana nepusenja. I danas si pozelim, krize su dakako blaze, krace i rjede, ali ajmeee borba teska. > Ja mislim da cu ceznuti za cigarama cijeli zivot i toga me najvise strah. > Prestaje li ta zelja ikada??? Najbolje je naći neki nadomjestak cigarete. Ako ste u mogućnosti probajte se, kad je kriza, primiti nečega, izradite nešto, čitajte... bilo kaj kaj će vam okupirati pažnju i ruke. Na žalost uglavnom tada posežemo za hranom i zato se obično udebljamo nakon prestanka pušenja. Ja sam jela tone suncokretovih sjemenki (one u ljusci) i tako sam zaokupila kretnje ruku i usta. Kod mene je bila situacija da sam shvatila da nisam toliko ovisna o nikotinu koliko sam imala naviku i te navike sam se teško riješila. Tipa meni je bio veći izazov popiti kavu bez cigarete nego ne popušiti samu cigaretu, biti u društvu i ne pušiti uz razgovor, čekati tramvaj i ne kratiti si vrijeme cigaretom, općenito kad mi je dosadno kamo sa rukama. I da, prvih par mjeseci sam se na kraju svakog mjeseca nagradila na način da si kupim neku sitnicu. Time bih se i nagradila za ustrajnost i dokazivala si da si mogu priuštiti nekaj bez grižnje savjesti jer te novce nisam na cigarete potrošila.