• "Ugasim laptop. Zavučem se u krevet i zatvorim oči. I onda počinje. U glavi mi se počinju vrtjeti svi problemi, sve sitnice koje me muče, sve osobe koje su me iznevjerile, sve one divne osobe koje sam, zbog prethodno spomenutih, recimo tako, zapostavila. Nema tu spavanja.
'Kako ću? Šta ću? A ovo... A ono...' I tako me prolaze noći. Najgore od svega je što ne pronađem rješenje. Izmučim samu sebe, napravim more od suza jer više ne znam šta bih drugo. Osjetim strah. Sve me boli. I glava i srce i duša. Ne pitajte me kako i kada zaspem. Ne znam. Ne znam, da me ubijete. Znam samo da zaspem u suzama. Kažu da to nije dobro. Ali šta ja tu mogu... I to je za ljude. Bar za ljude moje sorte. Koja je to sorta? Ne znam, vala, ni to. Valjda postoji. Nisam jedina ovakva. Ma nisam. Puno je nesretnih ljudi koji, kao ja, navečer umjesto lijepih snova, u mraku, dok svijet spava, misle: 'Kako ću? Šta ću, veliki svijete?' Nažalost, u svijetu je previše suza, a premalo osmijeha."
• "Ugasim laptop. Zavučem se u krevet i zatvorim oči. I onda počinje. U glavi mi se počinju vrtjeti svi problemi, sve sitnice koje me muče, sve osobe koje su me iznevjerile, sve one divne osobe koje sam, zbog prethodno spomenutih, recimo tako, zapostavila. Nema tu spavanja.
'Kako ću? Šta ću? A ovo... A ono...' I tako me prolaze noći. Najgore od svega je što ne pronađem rješenje. Izmučim samu sebe, napravim more od suza jer više ne znam šta bih drugo. Osjetim strah. Sve me boli. I glava i srce i duša. Ne pitajte me kako i kada zaspem. Ne znam. Ne znam, da me ubijete. Znam samo da zaspem u suzama. Kažu da to nije dobro. Ali šta ja tu mogu... I to je za ljude. Bar za ljude moje sorte. Koja je to sorta? Ne znam, vala, ni to. Valjda postoji. Nisam jedina ovakva. Ma nisam. Puno je nesretnih ljudi koji, kao ja, navečer umjesto lijepih snova, u mraku, dok svijet spava, misle: 'Kako ću? Šta ću, veliki svijete?' Nažalost, u svijetu je previše suza, a premalo osmijeha."