Kako pobijediti depresiju?

Drage djevojke, treba mi savjet. Upala sam u tešku depresiju i ne znam kako se izvući iz toga. Previše promjena mi se dogodilo odjednom i između ostalog sam prekinula s dečkom. Krivim sebe za sve. [:tuzan] Na faksu nisam bila otkad smo prekinuli, nismo se čuli, ima novu (staru) djevojku i ne mogu se jednostavno pomiriti s tim. Ne funkcioniram, nemam volje za ništa, ne mogu zaspati od previše misli i tako svaki dan. Doslovno preživljavam iz dana u dan i čekam samo da puknem... Svi oko mene vide da nisam dobro i da nisam svoja. Inače sam ja bila ta koja je pozitivna i tješi ostale. [:tuzan] Znam da ovako više ne ide ali imam osjećaj da me nitko ne može utješiti i da mi se u životu ništa pozitivno ne događa što bi mi pomoglo. Imam puno prijatelja ali nisam takva da ću nekome nametati svoje probleme ili pričati o svojim osjećajima. Znate li kako se izvući iz ovoga? Mislite li da bi razgovor sa stručnom osobom pomogao? Antidepresivi? Bilo što [:place]

ovako....meni pomogne kad maknem paznju od sebe i pogledam da ima i gorih stvari od mojih "problema" [slika:f27f48cc-d953-44a5-afc2-d965d4b37434]

treba te pljusnuti kao što je mene trebalo...obično to odrade dobri prijatelji,jer kad im dojadiš s prežvakanom pričom,vidjet ćeš kako će postati bezobrazni,znat ćeš sama da je vrijeme da se trgneš...to stanje može trajati godinama ako se sama budeš sažaljevala i boravila u krevetu u pidžami iz dana u dan...nađi posao preko studentskog i idi...kreći se i komuniciraj s ljudima...ne uzimaj antidepresive jer ćeš se navuć na kemiju koja ti ne treba...žalovanje je prirodan proces kojeg moraš proći,ali sve ima granice...idi VAN... [:poljubac]

mozda se cini malo brutalno, al pomaze

i da...obavezno spremit duboko negdje daleko od dosega sve stvari koje ti je dao ili imaš kao uspomenu...ne trebaš vudu ili istjerivanje...dozvoljene su uspomene...ali daleko ih zakopaj na tavan,ormar ili što već...i obavezno nova frizura i novi look...idi kod frizera čisto na pranje i masažu...koji komad nove odjeće...lak za nokte i šetaj...trči...patike na noge i istresi tu negativu...

Pozz, prva stvar: Idi na faks! Svoju depresiju nećeš izlječit ako si doma stalno sama i mislis na to, Izađi u društvo, a učenje bi ti moglo pomoć da malo mislis na nesto drugo, I sama sam prosla prekid u vrijeme ispitnih rokova ( s kolegom sa smjera) i nisam htjela dopustit da si godinu sjebem jer ga ne zelim srest na faxu. I pričaj o svojim problemima, bit će ti lakše, a prijatelji ili neko poznat / nepoznat će te saslušati. Evo ja ću ako neće nitko drugi ;) [:poljubac] Nije jedini, ma koliko ga voljela. Taj prekid gledaj na to kao prilika za slijedećeg koji će te usrećit i koji neće dopustit da budeš u stanju u kakvom si sad. Glavu gore [:jezik]

a imas pravo, prvo kosa fasuje , znam taj osjecaj [:hihot]

ja sam imala fazu bijesnih boja i rezanja...ali baš rezanja...jadna kosa...2 godine sam čekala da naraste.... [:smije] [:smije] [:smije]

izadi van s prijateljima, druzi se sto vise s ljudima da manje mislis na sve to, preokupiraj mozak s necim drugim npr. poslom, slobodnim aktivnostima, druzenjem s prijateljima, izlascima i s vremenom ce biti lakse kad prode ona prva faza tugovanja sve je to normalno, prekid veze je slicno kao kad netko od bliznjih umre, pogresno je zabiti se u 4 zida i izolirati od svijeta, tek tada je potrebno drustvo drugih ljudi da covjeku malo skrenu misli i oraspoloze ga, nije bitno jel se tad radi o najboljoj frendici ili o kolegici za kavu koja mozda i ne zna za tvoj problem, bit je u tome da se skrenu misli na nesto pozitivno, a u meduvremenu ce vrijeme uciniti svoje i rana ce zacijeliti

i baš to...na faks obavezno...tvoje obrazovanje je najvažnije...nije vrijedan tvoga neuspjeha (znam da je sada lako reći...ali vjeruj mi uspjeh je dobivena bitka...)

Ja bi ti samo mogla reći da kreneš dalje,jer tako će ti biti bolje,nikad nemoj sebe kriviti jer ti je onda još gore.Probaj dečka zaboraviti i tu njegovu staru djevojku jer ako to ne napravis nikad se nečeš izvući od toga. SAMO VJERUJ U SEBE DA TI MOŽES NAĆI BOLJEG i vjeruj mi uspjet češ ga zaboraviti.Svaki put kada se sjetis njega reci da ti to možeš da ti to hočeš i uspjet češ,vjeruj mi. [:smijesi]

Ja bih ti preporučila razgovor s nekim psihoterapeutom i psihijatrom ali, nažalost, u državnim bolnicama to nema nikakvog smisla, a privatni su skupi. Ako ipak imaš mogućnosti za ovo drugo, preporučam. I ne bih te nikako ispljuskala...vidim po postu da si samorefleksivna, da si svjesna situacije, čak i svog problema, okoline oko sebe, a i okolina tebe. Svakako je dobro da izađeš vani - u društvo (mada ti se neće dati); u neki hobij (mada ti je sad to iznimno naporno); u šetnju gradom (mada ne vidiš smisla); ...neće ti odmah pomoći niti te izlječiti, ali naprosto tvoje stanje traži da se izmakneš rutini u kojoj emotivno i duhovno stagniraš. I svakako, vrati se na fax! Ako ništa, faxovski stres će ti donijeti nove okupacije, obveze, malo preusmjeriti tugu. Budi svjesna da ovim načinom života gdje si se isključila od sebe u biti samoj sebi ne činiš dobro i od tu kreni postepeno, dan po dan.

Evo da se ja ubacim.. Inače ja nisam sklona depresiji ali sam anksiozna i imala sam teških perioda u zadnje vrijema i mogu reci da te razumijem.I moraš biti svijesna da nisi sama u tome,nekakva utjeha je [:smijesi] Lako je reć kreni,pusti to,zaboravi itd. Ali kad se osoba tako osijeca ne pomaže to baš puno. Treba te samo proći,odžali ne suzdržavaj se da zaplačeš i tuguješ,i doc ce ti dan kad ces rec dosta je bilo sada mogu dalje [:jezik] Ja sam isto razmišljala jedno vrjeme da pijem nesto psiholog i to,ali na kraju nije bilo potrebe..nekim ljudima stvarno pomognu ti razgovori.Što se tiče ljekova bolje ne ako nije nužno ali ako ti to jako dugo traje uzmi nesto na prirodnoj bazi.Bolje šetaj,plači,maditiraj,čitaj,gledaj neku seriju..I znaj da nisi sama,sve prođe budi mi dobro [:poljubac]

trenutno imam kosu do guze, znaci : dobro sam [:smije] a bit ce i Diana ! Zeno sisanje i bojanje, nove krpice i bjezi na faks, nitko nije vrijedan tvoje depresije ! Sto prije izadjes, prije ce proci, a nema smisla vise tugovati, bilo je , proslo je, sad imas priliku za boljeg

[:smije] [:smije] uf...ja sam plakala poslije više zbog kose,nego bivšeg...možda upali...