Kako se nositi s teškim životnim razdobljima?

Svatko od nas prije ili poslije zapadne u teško životno razdoblje, snađu nas neke "nevolje", problemi se odjednom nagomilaju i zaokupiraju nas. Zanima me kako ste se izvukle iz tih razdoblja, a da pritom niste izgubile razum? [:zaljubljen] Jeste li čitale neke knjige, portale, meditirale, išle u Crkvu, svatko ima neki svoj način, nešto što njemu pomaže u ovakvim situacijama pa bih voljela da podijelite sa mnom svoja iskustva. Ja se već godinu i pol borim sa "vjetrenjačama". Prošle godine iznenadno mi je umrla baka od raka pluća, ona me odgojila, bila cijeli život uz mene, bile smo jako povezane, tako da mi je to jako teško palo i dalje se s time teško nosim. I nakon toga sve je krenulo nizvodno - od obiteljske situacije koja se drastično promijenila, roditelji mi nisu zdravstveno dobro, pas mi dobio rak preko noći, majka mi ostala bez posla, do problema koje sam doživjela na fakultetu, razočaranja i izdaje od strane bliskih prijatelja, a uz to, dečko s kojim sam bila 4g i namjeravala se zaručiti preselio se u Munchen, a ja sam krajem prošle godine raskinula tu vezu. I stalno neki problemi, kad riješim jedno (npr. zdravstveno stanje majke), krene drugo. Za mene kažu da sam prisebna, staložena, racionalna, realna, ne hodam po oblacima, jaka sam i guram do kraja. Ali sada sam na izmaku svih snaga, pa čak i onih rezervnih. Ne mislim da je ovo smak svijeta, bezizlazna situacija, doći će i bolja vremena, ali me zanima kako preživjeti ova koja sad jesu bez da pritom sebe ne istrošiš do kraja. Hvala! [:smijesi]

knjige, meditacija, glazba... i pisanje... dobro ljudi kazu, papir sve trpi.....kad ti se cini da nikoga oko tebe nema da te poslusa i utjesi, izbaci to na papir..... ne valja drzati nista u sebi.....

Život ti da onoliko koliko mozes podnijeti.Kažu da je covijek jaci od konja.Ali zapamti,poslije svake kiše dolazi sunce

Kažeš da si staložena, razumna i svaka ti čast na tome! Kad sam bila u jako teškoj situaciji govorili su mi kako će proći vrijeme i sve će doći na svoje prolaskom istog. Nisam mogla vjerovati u to jer mi je zaista bilo teško. A kad sam se u jednom trenu okrenila za sobom i prisjetila se nekih stvari rekla sam si; Stvarno su bili u pravu, jer vrijeme je zaslužno za sve. Realno, sve te rane koje spominješ su ti svježe, a problemi koje imaš jesu veliki. Ipak, zrela si i vidjet ćeš da nakon kiše dolazi sunce kako reče AnaMarija. Ostani još malo jaka i podnesi sve to koliko možeš, znam da bi vjerojatno htjela vrištati jer mi je i samoj bilo tako.. doći će bolji i ljepši dani. :)

Obrati se jedinome tko ti može pomoći(Bog) vjeruj mi jedino te vjera može spasiti izvući iz tame,znam što govorim

Sanjao sam jedne noći kako šetamo morskom obalom moj Gospodin Bog i ja. Pred mojim se očima pojavi brzinom filma cijeli moj život. Za svaki dio svog života, kako mi se činilo, otkrio sam tragove stopala u pijesku. Jedan je par tragova pripadao meni, a drugi mom Gospodinu. Kad je i posljednja slika preletjela pred mojim očima, osvrnuo sam se natrag i vidio kako je u pijesku često ostajao samo jedan par tragova, dok je drugi iščeznuo. Ti su tragovi označavali ulomke moga života, meni ponajteže. To me zbunilo. Okrenuo sam se Gospodinu i upitao ga: “Kad sam ti onda davno predao sve što imam da bih te mogao slijediti, rekao si mi kako ćeš uvijek biti uza me, a sada vidim kako najdublje krize mog života prati samo jedan par tragova u pijesku. Zašto si me ostavio upravo tada, kad sam te najviše trebao?” Gospodin me uze za ruku i reče: “Drago moje dijete, nikad te nisam ostavio samog, a pogotovo sam bio uza te u vrijeme tvojih patnji i boli. Ondje gdje vidiš samo jedan par tragova u pijesku nisi bio sam, nego sam te tada nosio na svojim rukama.”

Ja sam se zatrpala raznim obvezama,kojih i inače imam puno (djeca,imanje,životinje...),dodala sam si i vrt.Osim toga,istrenirala sam si mozak da ne razmišljam previše unaprijed,nego dan po dan,suočavam se s problemom i riješavam ga ako mogu,a, ako ne ,ostavim da vrijeme čini svoje.Družim se samo s ljudima koji mi žele dobro.One "izdajnike" sam pobrisala iz života i ,jednostavno,okrenem glavu na drugu stranu kad ih sretnem.I,naravno,ne zapuštam se,priuštim si ono što me veseli,u okvirima mogućnosti.Prema drugima nastupam s osmijehom i dobrom voljom i ,najčešće,mi se vraća na isti način.Bolest i smrt bliskih osoba,da,to je najteže,ali i to je dio života.Daš od sebe maksimalno da im pomogneš,pokažeš im svoju ljubav i brigu i to je to.

Upisi se na neki sport [:smijesi]

bluesky, jako lijepo,,,,,,i slažem se s tim,,,,vjera puno pomaže,,,,,ja sam isto imala težak život (u pravom smislu te riječi) ,,,,danas shvaćam da sam to sve morala proći da bi sada bilo ovako kako je-lijepo.Zapamti- ni jedna briga nije do vijeka. Sve ima svoj početak i kraj, a nikad nije toliko teško da ne može biti još teže. Glavu gore,,,,pokušaj biti pozitivna što je više moguće. Ne predaj se. Život je, jednostavno, takav....pun uspona i padova,,,,,drži se [:poljubac]

ja sam se zartpala poslom preko glave i nisam stigla razmisljat previse o tome...samo sam rjesavala ono neizbjezno i da nakon tog ne razmisljam opet posao radila sam 4 posla odjednom plus isla rolat,bajkom se vozit,sjela u auto i osla negdje s frendicama i slicno proci ce sve to vjeruj mi a ti ces bit snaznija [:zaljubljen] [:poljubac] [:poljubac]

Posao, trening, Crkva [:zaljubljen]

Kako imam nekoliko desetica godina, prošla sam mnoga, rekla bi i raznolika razdoblja, jer bilo je i lijepih razdobolja .No, ja sam tek kasnije znala da su bila lijepa, jer sam se bavila nepotrebnim sitnicama čineći si probleme tamo, gdje ih realno nije bilo. Sad kad imam, eto, malčice životne mudrosti , rekla bi, ostavite vremenu...vrijeme donosi svoje. Nešto nam je jednostavno dano i od toga se ne može pobjeći. Mi u Zagorju kažemo" ne znaš kaj te iza flanjke (ugla) čeka. Možda je sreća tu negdje, tj. ljepši trenuci, a da je samo još ne vidite....Vrijeme, draga , vrijeme radi za vas ...Tek Vam je dvadeset i koja...a joj što još život može donjeti...bit će ljubavi , od onih koji je zavređuju....ne žalite za prolivenim mlijekom...cure savjetuju ...posao, vježbu, posvečenost sebi...i sve su u pravu...dobra knjiga, proljetno sunce...i čekajte, krečite se među ljudima...a iza flanjke negdje netko i nešto kvalitetno na Vas čeka... No, nemojte razmišljati o apsolutnoj sreći , mislim da je nitko dosegao nije, postoji samo u trenutku, ostalo je podnošljivo i manje podnošljivo, prihvatljivo i manje prihvatljivo...a kad dođu trenuci sreće uzmite ih , zagrlite, i stvarno uživajte...jer ih ima, da, ali su kratkotrajni...moje skromno mišljenje.... [:poljubac] [:poljubac] [:poljubac]

A što kada su naši problemi zbog svoje prirode sa vremenom samo još- otežaniji? Kako se takva osoba dadne utješiti...

Draga Uljeshura, nikako, no, kako sam shvatila uvodničarka ima oko 23-4 godine, pa sam s obzirom na svoje životno iskustvo...napisala onako kako priliči za nekog tko je na početku života...a mi drugi se moramo boriti...za bolje...ako nam to uspije..ako ne, onda se mirirti....mogu razumjeti o čemu Vi govorite....

upiši nešto što voliš, neki ples ili slično, tako ćeš upoznati nove ljude i izvući se. meni su pomogli ples, druženje i crkva. [:kesi]