Zivot......

Moja frendica**

a zašto nebiš mogla promjenit fax? zašto ti to ne možeš? pa u svakom slučaju je lakše nego još 3-4 godine živit u agoniji i slušanju prodika koje ne možeš ni sad više trpit... ovako ćeš izludit i sebe i njih... ne krivim tebe ali definitivno se moraš sabrat i obavit ozbiljan razgovor doma! ili je problem da ti uopće ne želiš više studirat?

Dobro, zašt mi se komentari brišu sami od sebe?' Ugl, koliko puta sam se i sama zeljela probudit za 2 godine.

Nikako vise ne zelim studirat, a strah me poduzet ista i zato sam tu di jesam.. zaglavila sam i ne vidim se nigdje

Ako imas priliku, prebaci se na drugi fakultet, nesto sto ce ti odgovarati

cim si trazila pomoc dobro je. nije strasno. prizivit ces. mrzit ce me kad ti kazem ovo, ali ocu. Imas sve draga. Faks ti ionako netriba. ;-) motiku u ruke i dokazi im da ti to i bez faksa mozes. iz iskustva govorim. nemam faks, ali imam 25godina, svoj stan, placu i zivot. niko mi to nije poklonio. a svi su mislili da se bez faksa ne moze uspit. no po ovome sta si napisala, cini mi se da bi zelila imat sve, ali bez truda i rada, a to se ne moze. pozzz [:poljubac] [:poljubac] [:poljubac]

slušaj, vjerujem da ti je jako teško, ali moraš se sabrati. koliko vidim - znaš što ne želiš. a da li znaš ŠTO ŽELIŠ? ako nisi za studij, ne moraš. ali - što želiš? imaš li kakvu viziju svog života, kakvu želju u sebi? život je ogromno more izbora i mogućnosti i, iako to sada ne vidiš, možeš krenuti kamo želiš. ali prvo moraš osjetiti u sebi, znati. zaposliti se? udati se? rađati djecu? imati neki svoj posao? studirati nešto drugo? educirati se u nekoj drugoj ustanovi koja nije nužno faks? gle....puno je izbora. ali tvoji roditelji bi htjeli čuti to od tebe. reci im i razgovor će započeti. možda neće prihvatiti odmah, ali sigurno će početi razmšljati o tome. ti si im dijete...

Gle, priznajes da problem postoji,svjesna si ga i to je veliki korak! Svakako da trebas to rijesiti s roditeljima jer i oni to rade samo za tvoje dobro - stanje je danas takvo da se i s faksom tesko nade posao,a jos kamoli bez njega, ali to znas i sama... Sve u svemu, jedan savjet koji su nas naucili na faksu: napisi si sve dobre stvari koje imas u zivotu,ali do najveceg detalja i pogledaj koliko toga imas! Krivi izbor fakulteta nije smak svijeta, opcenito posao i karijera vecini nije. Bitno da imas ljude koji te vole kraj sebe, sve se ostalo da srediti. Malo hrabrosti,poslozi glavu, napravi kako vjerujes da je najbolje i bit ce okej! Drzim fige [:poljubac]

Da, priznajem da problema ima. Ne mogu razocarat svoje dok ocekuju od mene nest, a dali su mi sve.. Tog me strah, a onda opet sta ce samnom bit ako zadovoljavam druge? A opet nemam ja snage uzet stvari u svoje ruke. Ne znam kako ce sve ispat i hvala vam svakoj na pojedinacnom misljenju. Ne zelim nastavit fakultet, a opet ne znam napravit tu prekretnu tocku i malo se uzet za sebe. Vjerujem ja da ce sjest sve na svoje mjesto i da ce doc moje vrijeme, ali meni je problem ovo sad pretrpit.. Bar mi je ovom ispovjesti palo malo tezine sa srca, pa cu se ove noci malo i naspavat. A znate da je najgore ujutro kad dode novi dan pa u dusi bude lakse jer je prosla noc teska, al isto tako ide druga.. Izdrzali su ljudi i gore, izdrzat cu i ja ovo. S pomoci ili bez, vrijeme ide, a ja cu si pokusat pomoc

naravno da ih mozes "razocarati" ali ne zelis. odnosno svjesno donosis odluku da to nije tvoja opcija, na ustrb same sebe. no upitno je i sto za njih to "razocaranje" zaista predstavlja. kazes dali su ti sve, draga stvarno je divno da jesu! pa roditelji su ti, to je sasvim normalno i to ne znaci da im ista dugujes [:sramezljiv] a ponajmanje da tribas patiti onoliko koliko patis svakog trenutka moze biti i da su do sada tvoji roditelji primjetili da je najefikasniji nacin uvjeravanja tebe da tribas uciniti xy upravo pruzanjem nekakvog zastrasivanja o buducnosti koja tek triba doci, pogotovo ako ne ucinis ono sto su oni naumili. a gdje te to vodi? nemoj me krivo shvatiti, nemam namjeru biti zlobna no i sama sam prosla kroz slicnu situaciju. ishod na kraju nije svakom bia po volji ali boze moj.. to je ipak moj zivot. danas svi koji su me uporno uvjeravali da se klonim toga, nevoljko potvrduju da san ucinila pravu stvar. ali znas sto? ja danas od njihova misljenja nemam apslutno nikakve koristi! jednako kao sto nisan imala nikakve koristi od njihova misljenja prije 2 godine (kod mene se takoder radilo o uzem krugu obitelji) uvik se vodim onom "bolje i bolan kraj nego bol bez kraja"

part2 prvo molin te shvati da mozes, i da si sposobna uciniti ono sto zelis (bilo da se radi o prestanku pohadanja fakulteta ili bilo kojem drugom tvom** prioritetu u tvom zivotu). tuda reakcija te i nebi tribala zanimati u tolikoj mjeri, o kome god da se radi. samo na reakciji i moze sve ostati, koliko god se ona zastrasujucom moze ciniti. uostalom, mozda oni zaista i ne razumiju koliko ti patis svakim danom. a vjerujem da nitko normalan takvo sto ne bi pozeljeo za svoje dijete. razumijem, ipak se radi o roditeljima, ali ti roditelji su i sami imali priliku donositi odluke za sebe* i birati smjer u kojem ce im zivot ici. u svakom slucaju vjerujem da slijedi iscrpan razgovor, ili slom zivaca s tvoje strane. premda se nadam ovom prvom. zelin ti puno snage i vjere u sebe i jos vise strpljenja za sve sto ti prethodi [:sramezljiv] ps sori sto san se bas toliko raspisala! postala san osjetljiva na takve situacije pa jednostavno moram [:zaljubljen]

Znam da moram uzet stvari u svoje ruke, svoj zivot u svoje ruke! Trenutno mi je to problem, ali doci ce nesto dobro iz ovog kad tad. Nije lose iskustvo, samo lose razdoblje. Nisam toliko jaka kao neke od vas.. I cak mi je malo smjesno sto su neke napisale tipa, "nemoj se ljutit" ili "mozda ces se naljutit". Nemam se sto ljutit, forum je tu da dijelimo misljenja i moguce odgovore, dobila sam par poruka u inbox i ovdje su sve stvarno opsirne i hvala na vremenu, bolje sam za veceras. Opcija uvijek ima, samo svi mi nekad zapadnemo u lose razdoblje, neki vise neki manje, jel?! Trenutno i dalje nisam spremna mijanjati ista, sacekat cu jos malo, pa vidjet.. Bojim se promjena [:tuzan] Pusa cure [:smijesi] [:poljubac] Ako sve bude u najboljem redu, napisat cu post mozda, cisto radi drugih koji se mozda ovako nadu u teskom i depresivnom stanju

Ah taj faks! Ljudi se nosi sa svakakvim teškoćama, i iskreno imaš sreće da je to samo faks...vjeruj mi. Riješenja ima, samo trebaš krenuti, što bi se reklo "baby steps". Kreni od sebe, što želiš studirati, gdje, kada su upisi, uvjeti upisa itd. Onda skupi hrabrosti i reci svojima što želiš studirati. Rekla si da ponavljaš godinu, bilo bi bolje kada bi tu svu tu energiju, novac i sve ostalo uložila u nešto što će ti ići, ovako ste svi na gubitku...probaj tako objasniti. A onda im daj vremena, da se sve smiri i ohladi. Ima ljudi koji bi sve dali da imaju problem s faksom nego neki drugi. Skupi hrabrosti i daj sebi priliku da imaš ljepši život, bez suza. I nemoj odgađati, što prije to bolje. :)) Sretno!!

Ja ne vidim ništa strašno u željama roditelja da završiš faks koji si sama upisala,ljudi su svijesni situacije oko nas i pametno rezoniraju da imaš više šanse s većim obrazovanjem.Meni je moj otac tkđ. rekao "ako padneš godinu,ja te neću financirati, budeš doma krave hranila".Njegove riječi sam doživjela kao motivaciju,a ne kao teror jer sam znala da im nije lako jer nisu bili bogati.Ali,...ipak je najbitnije što ti želiš,ali stvarno,a ne kao rezultat depresije.Možda ne bi bilo loše razgovarati s psihologom,sabrati se i definitivno odlučiti što želiš u životu.Ako budeš sigurna u svoje želje i ustrajala u tome, vremenom će se i oni pomiriti s tvojom odlukom.

Seljanka u javnim radovima? Reci svojim roditeljima da budu sretni ako uopće i to nađeš u ovoj našoj državi. Posla neeeeeeeema ni sa faksom. Evo ja sam završila faks koji mi baš i nije drag, nije mi se dalo učit al sam uporna i tvrdoglava i kad nešto naumim ne puštam. Isto su me roditelji stalno ispitivali učim li, svaki put bi rekla "da mama, učim, super mi ide, na pola sam skripte [:hihot] " [:smije] a ono, nisam ni počela. Učila sam kako je i kad je meni odgovaralo. Privela sam faks kraju jer mi je bilo žao utrošenih novaca. Dobila stažiranje, sad radim al na određeno. Ništa nije bilo preko veze al mislim da sam imala ogromnu sreću. Teško je naći posao, a još teže ga zadržati. Mislim da bi trebala popričati sa nekim..dogovori razgovor sa svećenikom(životnu ispovijed), možda pomogne. Možda tvoj problem čak i nije taj faks, a i ako je, mislim da ti je potreban razgovor. U krajnjem slučaju, posjedni roditelje i reci im da trebaš pauzu od svega. Pa nije kraj svijeta, čemu tako crne misli? Ima puno gorih stvari na svijetu. Uvijek kad mislim da nema izlaza sjetim se nekih poznanika koji su teško bolesni, nekih koji su izgubili blisku osobu, koji gube svoju kuću, koji nemaju što jesti. Odmah budem sretnija jer sam ŽIVAAA, zdrava, imam još puno dana, godina....(nadam se [:zaljubljen] )