Ne znam kaj bi rekla ...

Drage moje..... [:sramezljiv] Od supruga brat i žena mu , imaju klinca koji je 100% invalid , cerebralna paraliza....puno muke , truda , volje , snage .......presladak je , pametan , humorističan i stalno ima neke provale....... Pa tom se djetetu možeš nasmijati do suza..... [:smije] Obožavamo ga svi i volimo do neba....... [:poljubac] Inače , šogorica i ja smo u isto vrijeme bile trudne , razlika u terminima nekih osam dana.... No...jednostavno je nekaj pošlo po zlu , došlo je do komplikacija i rodila je......tri mjeseca ranije... Nekak mi je uvijek bilo teško ići kod njih , gledala sam kroz kaj sve prolaze , koliko ljubavi posvećuju tom djetetu , nema gdje nisu bili , išli ,tražili neku slamku spasa za ozdravljenje svog djeteta....i dan danas se nisu predali.... Dani su prolazili , ....sad je to dečko skoro 12 godina.... I nedugo kaže meni šogorica : Nemoj se ljutiti kaj ću ti reći al moram.....svaki puta kad nam dođete i kad vidim tvoju curicu ( moja je prava mala frajerica , vesela , otkačena i zdrava ) pitam se kakav bi sad bio moj Marko da je normalno rođen , kakvo bi bio dijete , kaj bi radil i kak se ponašal.... [:place] [:place] [:place] [:place] Cure moje , srce mi je stalo.....nisam znala kaj bi rekla , kak se ponašala...... Cijelim sam putem do doma plakala , razmišljala o tim riječima ......ajme....koliko mi je teško ...ne znam kaj bi joj rekla i kak se ponašala.... Znam da nije ništa loše mislila , žena je divna....šogi također......al stalno mi je u glavi ta njena izjava.... Kak bi se vi osjećale.....kaj mislile... [:poljubac]

Strasno..volontiram u udruzi za osobe s posebnim potrebama i znam sta je to (barem kada sam s njima). To je strasnoooo tesko i iako nisu moji, volim ih ko da jesu jer jednostavno prirastu ti srcu.. vjerujem da joj je stravicno tesko, jer stalno ce si postavljati takva pitanja.. ali ne smije na to gledati kao na nesto lose, jer meni su rekli kad sam pocela volontirati :" Bog ne bi dao takvo nesto (bolest) nekom ko se s njom ne bi znao snaci boriti (odnosi se i na roditelje i dijete) ".. i to vjerujem da je istina, jer ti ljudi su puni strpljenja i uvijek nasmijani.. zelim sve naibolje maleckom i tvojoj curici [:poljubac]

Bog ima plan zašto je to dopustio....mi ne znamo al "neko to od gore vidi sve"........ e sad ne znam što reć na ovo tvoje...al moja prija ima sličnu situaciju...brata invalidnog jako...i njena mater me nedavno šokirala svojom izjavom...pričale smo i bla bla tako svašta nešta i ona izjavi kad bi ponovo rodila, ona ga ne bi za zdravo djete mjenjala...bila je šokirana, šok prošo, navikla se bla bla...pokušala sam reći nešto kao sebično je to, ta da je nekim slučajem moguće da ozdravi , al eto nije (pričale smo hipotetski) ono za nj bi bilo dobro...ona zaprdila ne i ne!!!! pa rekoh nešto kao u stilu nećte vi biti zauvijek tu na zemlji uz njeg...al ne žena tuli svoje i bok [:sokiran] [:sokiran] [:sokiran]

[:place] Tužno, jako

Grozno mi je slušati i čitati kad ne bolesno dijete. Mislim da šogica nije stvarno ništa loše mislila, vjerojatno joj je to tog trena došlo da izvali. Gledaš zdravo dijete i misliš kako bi bilo lijepo da je i moje zdravo...Nemoj joj zamjeriri, jadna žena. [:poljubac]

Pa isto bi nas dirnulo. Nemaš kaj reći. Normalno da se pita ponekad... Odn. ja ću reći da ste svi vi blagoslovljeni što uz njega možete biti bolji ljudi. Lako je biti "čovjek" kada sve ide onako kako smo navikli da ide. A kada ti život podari jedan teži križ, tu se vidi vrijednosti čovjeka. Ako ga volite, uvažavate, pomažete- vi ste divni ljudi. Za roditelje to pogotovo vrijedi. Treba prihvatiti sve kako je i uzet najbolje od toga. Ali da je teško i da se ponekad treba isplakati od težine- treba i mora. A onda na noge lake ili teške i idemo dalje [:poljubac]

Ma nedaj Bože , kaj bi joj zamjerila....... Shvatila sam koliko joj j teško kad mi je to rekla.....al šokirala me....inače je jako mirna , tiha , povučena za razliku od mene...... Milion sam puta rekla koliko joj se divim i od kud joj više snaga.... [:sramezljiv]

:(( Nemoj misliti ništa, osim da ti se povjerila... Drugi put joj reci, da je razumiješ i da se i ti nekada pitaš kako bi bilo da je Marko zdrav, i onda reci da joj se diviš i bez obzira na sve,da je i on divan Reci joj, da ako joj ikada zatreba išta, pa i rame za plakanje ili psihoterapeut, tu si za nju. Probaj bez suza Samo nemoj cijelu tu situaciju previše analizirati i pretvoriti je u nešto osobno, jer ipak, vjeruj mi, nisi ti uopće bitna na taj način, vjerojatno žena kad pogleda svako zdravo dijete pomisli isto, a gdje neće tvoju kćer koju pretpostavaljam voli jako

Nisam o tom nikad na takav način razmišljao. Imao sam malog prijatelja koji je isto imao celebralnu paralizu. par mjeseci je bio stariji od mene. uvijek nas je bilo puno oko njega, vozali smo ga u kolicima gdje god smo se išli igrati, da uvijek bude medju djecom. isto uvijek veseo i nasmijan, do zadnjeg dana. Nije mi nikad palo na pamet kako se njegova mama osjećala kad nas sve vidi sretne i razigrane kako trčimo, pričamo, sve što on nije mogao. Valjda se žena naučila nositi s tim. Ne mogu ni zamisliti što je sve u glavi jedne takve majke .. Ali pamtim da nas je uvijek poticala da dodjemo, i moja mama je dolazila samnom kod nje. Možda je htjela, koliko god joj bilo teško, da mali ima prijatelje.

a da što se tiče odvala te djece...kad je mali bio manji pa je s udrugom imao nastup nekakav...veseljak je inače...izvodio je pjesmu Bolje živim nego ministar!!! [:hihot] [:hihot] [:hihot] cijela dvorana se smijala i plakala istovremeno

smišna..... [:smije] [:smije] Krasni su....prekrasni..... Mali obožava motore i našeg psa........ Priča šogorica kak su u školi pisali sastav o mom najboljem prijatelju......on je mrtav hladan izvalil : Moj prijatelj Ben.... [:smije] [:smije] pa to je naš pas......doma je kod nas.....on ga vidi povremeno ...al on je njegov najbolji prijatelj.... Kad je išel na Prvu pričest prošle godine , dali smo mu na običnu bijelu majicu isprintati njegovu sliku i Bena.....ne skida ju sa sebe.... [:poljubac]

Mike baš ste bili divni :)) Prije su djeca/mladi imali puno više suosjećanja jedni za druge. Danas je pak svatko u svom svijetu, ali zato mu obitelj treba pružiti svu pažnju i uključivati ga u sve

Moji ga klinci obožavaju....stalno ga ljube , grle , igraju sa njim igrice.....a on.....oči mu sjaje kak dvije male vatrice..... [:smijesi] Joooj...toliko bi sad mogla pisati o njemu..... I puno mi je sad lakše......malo sam ipak olakšala dušu.... Fala vam... [:poljubac]

[:place] ni ja ne znam kaj bi rekla... tužno. .. nije za zamjerit to je ljudski sto je rekla...Mi uzimamo stvari zdravo za gotovo .Zaboravimo važno, pa smo zabrinuti kad dobiju lošu ocjenu, kad nam ružno odgovore isl . gluposti. Imam dve kolegice koje imaju djecu sa posebnim potrebama i kad njih čujem o čemu one sve brinu, moje su brige...samo kap u moru. ..

ojoj..teška prića