Ne znam kaj bi rekla ...

mexicana...u pravu si definitivnoo...

i da dobro kaže mexicana...ma nema to veze s tobom...ne trebaš puno misliti o njenim izjavama...žena je očito bila tolko slobodna to s tobom podjelit...i te žene jako pate tako da im čak da i nešto provale ne triba uzimat za zlo....tako ova moja prijina mater nekad mlati jezikom, al ne triba ništa zamjerit,...ono poslušat ih i toj to

Znam da je to mislila.....znam......al nisam to očekivala.... Nikad se nije žalila......tužila nekome.....nikada......al očito je morala to izbaciti iz sebe.....

DIVIM SE TIM RODITELJIMA NARAVNO DA GA VOLE I DA GA NE BI MJENJALI NI ZA KOJE DRUGO JER JE NJIHOVO ALI SE ZAPITAJU KAKO BI BILO KAD BI BILO ZDRAVO SKIDAM KAPU NA SVOJ SNAZI KOJU IMAJU U SEBI

Smišna, upravo to. Winx, pa tebi na čelu piše "tu sam za tebe, reci šta god ti je na duši" [:poljubac]

Krafnice..... [:poljubac] Fala ti..

joj meni je tako žao te dječice kada ih vidim......srce mi pukne, ja bi se rasplakala..... [:place] to su tako dobre duše ta dječica...

Kad već pišem , moram vam ispričati još i ovo ... Obožava čevape....jel bi ih ujutro , popodne, navečer......i to sa guštom... Nedugo kaže šogiju i šogorici da bi išel na čevape.....kažu oni , onak u šali : pa nemamo love......ma kak nemamo , imam ja....... Spreme se , odu , naruče tri velike porcije , treba ići doma i kažu oni njemu : hajde , plati...... A mali se smješka onak veselo i pita : a ko je rekel da bum ja platil ?? [:sokiran] Eeeee....tome smo se smijali danima........genijalan je.....al čevape je dobil.... [:smijesi]

možda ti je šogorica krasna osoba al ona očito nikad ni nakon svih tih godina nije prihvatila situaciju u kojoj se našla bez obzira što se s njom nekako nosi.. može proživit čitav život u istoj al uvijek će joj bit teret i samim tim niče pitanje koliko efekta ima sve što govori i čini.. probaj pričat s tom ženom i motivirat je na prihvaćanje, borba ne da nije dovoljna, nije bezgranična a ni potrebna..

mislim i da je njoj došao moment,kada je htjela olakšati dušu i reći ono što ju pati...i mislim da tu nije bilo nikakve zle ili loše namjere...samo je ženi trebao odušak,a to je najlakše sa nekim kome vjeruješ i skim si u dobrim odnosima...isto kao što je tebi bilo nelagodno na početku te situacije,i pitala si se kako to utječe na njih...svakome treba neka podrška i razumijevanje,pogotovo ljudima koji se na taj način bore kroz život....jednostavno dođe trenutak kad se želiš nekome izjadati i povjeriti....

Ako vjeruješ u Boga moli se za nju. Ne mislim nikakvu posebnu molitvu namjenjenu njoj nego samo da misliš na nju dok se moliš, da je upućeno za nju.

Rodila sam 3 mjeseca ranije, hvala Bogu, nakon svih onih aparata i neizvjesnosti moje dijete je prošlo bez težih posljedica. Drugi je rođen isto ranije, ali „samo“ mjesec i pol. I ono što mogu reći je da uz svu beskrajnu ljubav, energiju za koju ne znam od kuda mi dolazi, beskrajnu sreću što ih imam, dogode se trenuci kad sam samo najobičniji čovjek, i kad se uhvatim da zaplačem iz čiste iscrpljenosti... Tako i ona vjerojatno... I u takvim trenucima se jave i takva razmišljanja što bi bilo kad bi bilo... Ja sam uvjerena da je ona prihvatila svoju situaciju, ali iscrpljena je, koliko god to izvana ne izgledalo možda tako, no iznutra je fizički i emocionalno iscrpljena... 12 godina konstantnog pritiska je na njoj... Kapa dolje [:sramezljiv] U svakom slučaju, lijepo od nje što je bila iskrena, jer da je to držala u sebi to bi moglo prerasti u svašta...u napetosti, izbjegavanje, itd...itd...

Krasni su ljudi , inače su mirnije naravi i dosta zatvoreni...... Na samom početku , toliko bi ih puta zvali da nam dođu na kavu , ručak.......ne.....jednostavno su uvijek imali nekakvo opravdanje zakaj ne..... Jednostavno su se sami htjeli nosliti sa time , možda su i mislili da nam smetaju.......ne žele nas uznemiravati Al sada , kad vide koliko smo svi prihvaltili tog klinca , koliko ga volimo i drag nam je , i oni se drugačije ponašaju.... Više se i smiju.......pričaju..... I drago mi je zbog toga....

[:place] ajoj kako je toj zeni tesko!!Divim joj se na snazi i hrabrosti,a ponajprije ljubavi!! I jos uz toliku zrtvu nikom se ne zaliti,e to samo moze majcino srce! [:place] [:place] Vjerujem da su svi fokusirani na djecaka,al pitam se dal je netko nekada uzeo zenu za ruku i pitao ju:Kako se ti osjecas sve ove godine i svakog dana? [:place] [:place]

nije njoj bilo lako gledati vašu sreću ,niti je htjela da netko gleda njenu muku,i sažaljeva je.....zatvorili su se u svoja 4 zida....eto kroz godine su se možda i donekle pomirili sa tim,možda ima je malo i lakše...i željni su društva i prihvaćanja....zato se i je otvorila i olakšala dušu...a i u tom komentaru je dala odgovor na sve što si se i sama do sad pitala.