Zivot u drugoj drzavi

Pozdrav, evo ovo pisem tek da vidim misljenje drugih, jer vec dugo muku mucim sama sa sobom. Naime, prica pocinje ovako. Moj decko i ja, pred kojih 2 godine odlucili da cemo zivot pronaci u nekoj drugoj drzavi, s obzirom da je zivot u Hrvatskoj takav kakav jest. On je odlucio postaviti temelj, pa je on prvi otisao u inozemstvo raditi. Tamo je pronasao stabilan posao, primanja su vise od ocekivanog, ima ugovor za stalno, pronasao stan. Te smo vezu odrzavali tako da bi ja svako malo dolazila kod njega. U međuvremenu ja sam ovdje dobila posao za koji sam se jako dugo mucila, u kojem sam se snasla, primanja su mi 4000kn. E sad je doslo vrijeme da odem kod njega kako smo se i dogovorili. Ja sam sada u nedoumici, prvo ostaviti obitelj, a drugo posao. Iako imam 20 godine, bojim se da me ovih 4000kn nisu previse ocarali, i da realno gledano, trenutno s tim novcima mogu zivjeti, jer nemam nikakvih obaveza, rezije itd. Ali opet, u jedno doba.,kada dođu godine(obitelj,kuca, rezije, itd.), tesko cu zivjeti od 4000kn. Ali s druge strane, iako sam vrlo snalazljiva, opet se bojim da se vani necu snaci, a nebi voljela biti nekome na grbaci. To je ukratko sto se tice financija. Ono sto me jos sprjecava, je obitelj.. Jer moji roditelji, obitelj, ne pomlađuju se. svi starimo. stoga se bojim sto necu moci provesti vrijeme sa njima. I da cu gubiti dragocjeno vrijeme, jer me drzava otjerala u neku drugu zemlju. Imam sestru i malu necakinju, koja mi doslovno uljepša svaki dan. Iako ima dana kada se svađamo, ipak prevladavaju sretni dani. I na kraju, decko, bez njega definitvno ne zelim ostati, a bojim se da ako ovog puta odustanem od nasih planova, mogu jednostavno zaboraviti na nas.. Iako mnogi ljudi nece razumjeti, jer naravno imam 20 godina, tek sam pocela zivjeti, promjenit cu ja jos deckiju itd. Kod mene stvar nije takva,, i necu se zamisljati bez njega, jer je on taj koji me cini sretno, a on je takoder, mnogo toga pronasao u meni. ...nastavak u komentaru

Stvar je takva da u samo nekoliko tjedana moram odluciti sto je za mene najbolje, kad sagledamo sve tri cinjenice, odluka je jako tesko. Iako sam doma nekoliko puta napomenula, i natuknula, nisam kontkretno rekla da bi za 3tj morala napustiti dom. Voljela bi cuti neka misljenja od vas cura, vasa razmisljanja, jer iskreno nemam sa kim razgovarati, a sama sa sobom ne uspjevam. Iako je ovdje sve receno u par recenica, prica je jos dulja. Kuci bi mogla odlaziti vrlo cesto, mjesecno. Ali polako kako cu odgovarati na komentare, mogu jos nadodati neke detalji koje se sad nisam sjetila, a mozda smatram da su bitni. Evo hvala unaprijed na svakom savjetu, i komentaru.

samo cu reci da danas u hrvatskoj vise skoro niti jedan posao nije siguran posao tj. nije sigurno da ces na tom radnom mjestu biti barem iducih 5 godina, a kad za koju godinu ostanes bez posla i budes opet u potrazi zazalit ces sto nisi otisla vani raditi sad kad ti se ukazala prilika, a nisi ni sama nego s covjekom s kojim ocito mislis ozbiljno, a obitelj mozes uvijek posjecivati uopce ne sumnjam da bi u drugoj drzavi nasla posao, a cak imas i smjestaj sto mnogi nemaju sredeno koji idu van radit jedina prepreka ti moze biti neznanje stranog jezika,pa dok ne naucis jezik. 4000 je iznos s kojim platis rezije i jedva prezivljavas mjesec, kad gledas na svaku kunu hoces li si kupit nove cipele ili ces izaci van s frendicama a kavu/kino,a cigarete nisam ni racunala to ti je ono kad imas "viska" 200kn i dvojbu izmedu potrebnih novih cipela i kave s frendicama, za oboje treba novca jer izlasci(kave) nisu badava

Ne znam zasto se dvoumis osim ako ta druga drzava nije u Juznoj Americi. A ocito nije, kad si svako toliko isla k njemu. Isto tako ces svako toliko ici roditeljima. Mene zanima jedna stvar - koji je razlog da si samo "natuknula" Ocito se plasis reakcije, zasto?

sa tim se slazem.. da plasim se, najvise zbog mamine reakcije.. ona je vrlo emocionalna, i kad bi odlazila evo na vikend na more, ona bi plakala...i jednostvano mi tesko pada ostaviti majku u suzama..

često pričam o slinim temama sa svojim učenicima (srednjoškolcima) pa donekle imam predstavu o tome što te muči. znači, draga, ne postoji ni siguran posao ni sigurna veza ni sigurna država. sve je to varijabilno i sve se može promijeniti u jedan dan. jednako tako, mnogim klincima se propagira da će odlazak u Irsku, Njemačku ili kanadu riješiti sve njihove probleme. neće. da, znam iz prve ruke. jednostavno, moraš odlučiti za sebe i vidjeti što je za tebe najbolje. ako si trenutno zadovoljna svojim životom ovdje, nemoj ga mijenjati zbog dečka. koliko god bila zaljubljena, to je doslovno sve staviti na jednu kartu. i ta veza može propasti, a ti nikada ne prealiti sve što si zbog nje ostavila. i znam da je klišej, ali zbilja si još vrlo mlada i vezu sigurno možete još neko vrijeme održavati ovako kao i do sada (ne vidim čemu rokovi i ultimatumi). a ako poželiš odseliti, otići pokušati živjeti negdje drugdje, to uvijek možeš. sutra se moeš spakirati i otići u Irsku ili Njemačku, ali to trebaš željeti ti, a ne tvoj dečko. razmisli, i svakako razgovaraj s roditeljima i sestrom. možda i na poslu možeš uzeti koji mjesec neplaćeno, pa pokušati? nema potrebe odmah riskirati baš sve. želim ti svu sreću :-)

> dashstore: > sa tim se slazem.. da plasim se, najvise zbog mamine reakcije.. ona je vrlo emocionalna, i kad bi odlazila evo na vikend na more, ona bi plakala...i jednostvano mi tesko pada ostaviti majku u suzama.. Mama ti PLAČE kad odlazis na vikend na more ..? :/ Ćerce, to ti baš i nije normalno . :|

> dashstore: > sa tim se slazem.. da plasim se, najvise zbog mamine reakcije.. ona je vrlo emocionalna, i kad bi odlazila evo na vikend na more, ona bi plakala...i jednostvano mi tesko pada ostaviti majku u suzama.. Meni izgleda da vi sami ne želite otići pa tražite izgovore. Ako već dugo imate plan, onda ste ga trebali odavna podijeliti sa obitelji.

kako je tužno ako moraš otići u drugu zemlju a ovdje ostaviti sve svoje najmilije,prijatelje, roditelje, zato vjerujem da je teško donijeti takvu odluku

malo mi je nezamislivo da ni u vlastitoj zemlji, u svom gradu, nemam s kime razgovarati.

ako to želiš uvjek se nekoga za razgovor i neko druženje može naći,

on vec zivi tamo...to je zapravo i krenulo od mene..jer sam uvijek govorila da po zavrsetku srednje skole zelim otici iz drzave, jer jednostavno ovdje stvarno nema budcnosti..mozda se ja jos kako tako mogu brinuti za sebe.ali bas kao sto kazem jednom kad dodu ozbiljne brige mozda necu moci.. i on je zapravo otisao tamo zbog mene, i sam kaze da se vracati vise ne misli ovamo tako skoro, jer su uvijeti 1 naprema 10. uopce mene ne brine to da bi sa njim upala u nevolje, jer stvarno nije tako.. bas sve je riskirao kako bi imali bolju budcnost..iako imam kakav takav posao, najvise me strah da se tamo nebi snasla, opet bi morala sve ispocetka. jedna gospoda mi je rekla da takav posao kakav trenutno imam, uvijek i mogu imati, a priliku za boljim zivot, rijetko.. Nije da on ne zeli, nego se ja dvoumim..Iako znam da cu otici, svejedno osjecam tjeskobu.. S kolegicama kojima sam razgoivarala, one bi bez razmisljanja pokupile stvari..Ali to govore samo zato jer nisu bile u takvoj situaciji, i nisu imale takvu odluku na leđima..

Ako ti je to davna zelja, i ako si sigurna da u Hr nema buducnosti za tebe, odi i pokusaj. Riskiraj. Uvijek se mozes predomisliti i vratiti, jer se imas gdje vratiti. A i posao s placom od 4000kn i nije neka sreca da bi ga trebala cuvati ko oko u glavi do penzije. Odlazim i vracam se vec 26 godina. To mi odgovara. I moji bliznji su to prihvatili. Bez suza i drame. Live and let live. Sretno, ma sto i kako odlucila. 😃

dakle njega si napuntala da vam trazi rjesenje u inozemstvu, da bi ga sad ostavila na suvom. s 20 godina nije da imas magisterij iza sebe i spremas doktorat (sto podrazumijeva kakvu takvu perspektivu i vece mogucnosti down the road), pa da imas sta ostavit iza sebe. sama velis da nemas s kim ni pricat o tome.

> Uljeshura: > > dashstore: > > sa tim se slazem.. da plasim se, najvise zbog mamine reakcije.. ona je vrlo emocionalna, i kad bi odlazila evo na vikend na more, ona bi plakala...i jednostvano mi tesko pada ostaviti majku u suzama.. > Mama ti PLAČE kad odlazis na vikend na more ..? :/ > Ćerce, to ti baš i nije normalno . :| :') :') :') :') :') :') :')