Čuvanje bebe - savjet

Ja ne bih dala zivotinjama blizu bebe-niti macki niti psu niti ostalim zivotinjama a bome ni nekim ljudima...kad djeca narastu i budu svjesna odgovornosti i opasnosti koje idu uz zivotinje -da ali opet pod nadzorom odraslog...

Nije mi namjera uvrijediti Vas ali smatram da biste trebali malo vise misliti na potrebe i osjecaje Vase bebice, recimo kako bi se tako maleno osjecalo da ga ostavite potpunom strancu na cuvanje... Osobno imam 22 godine i za 3 mjeseca ocekujem 2. sina, također sam sama, suprug radi po cijele dane( tako da od njega ni ne ocekujem da se jos brine i za bebu). Mislim da bas ne zivite u realnom svijetu jedne majke i da se niste trebali upustati u tu ulogu ako niste spremni ili sposobni za to...

> Purplerain17: > Nije mi namjera uvrijediti Vas ali smatram da biste trebali malo vise misliti na potrebe i osjecaje Vase bebice, recimo kako bi se tako maleno osjecalo da ga ostavite potpunom strancu na cuvanje... Osobno imam 22 godine i za 3 mjeseca ocekujem 2. sina, također sam sama, suprug radi po cijele dane( tako da od njega ni ne ocekujem da se jos brine i za bebu). Mislim da bas ne zivite u realnom svijetu jedne majke i da se niste trebali upustati u tu ulogu ako niste spremni ili sposobni za to... Za dijete se trebaju brinuti i majka i otac- isto imam dvoje djece i zaposlena sam- oboje i radimo i brinemo o djeci- kad je osoba kod kuće na rodiljnom dopustu ne znači da ništa ne radi i da joj je jedina obveza čuvanje djece- smatram da se žena jednako umori kod kuće čisteći, kuhajući i brinući se o djetetu (više nego neki očevi koji "rade po cijele dane") i realno je za očekivati da otac kad se vrati kući preuzme malo brigu o djetetu- ipak ste ga zajedno željeli i jednako ste zaslužni i odgovorni za njega...iz iskustva kažem da je nateži i najodgovorniji posao na svijetu (koji se također radi "po cijele dane") briga o djetetu/djeci- da najslađi, da najdraži, da s najvećom plaćom- zadovoljnim i sretnim djetetom i da definitivno najteži i najodgovorniji posao na svijetu

ne stane mi gore pa se nadovezujem- ne bi li ocu koji cijeli dan nije kod kuće trebalo bit zadovoljstvo i sreća da preuzme brigu o svom djetetu i poigra se s njim kad se vrati s posla? on bi to trebao/morao/želio sam učiniti a ne čekati da partnerica od njega to zatraži...ne bi li njemu nakon napornog dana to trebala bit najveća nagrada (a ne dužnost i kazna)?!

Gospođo idete u krajnost, zapravo mi se doimate isfrustrirani i kao da je vama dijete kazna ili vas suprug pa ste tako nastrojeni. Ja nisam pisala o raspodjeli cuvanja majka/ otac nego o tome da se u cijeloj prici ne spominju potrebe bebe...

> Purplerain17: > Gospođo idete u krajnost, zapravo mi se doimate isfrustrirani i kao da je vama dijete kazna ili vas suprug pa ste tako nastrojeni. Ja nisam pisala o raspodjeli cuvanja majka/ otac nego o tome da se u cijeloj prici ne spominju potrebe Isfrustrirani ste ocito vi koji nemate pomoc supruga nego pored sebe umjesto supruga imate samo hranitelja...za razliku od vas ja pored sebe imam vec 20 godina divnog partnera i osobu koja mi pomaze u svemu...vi ustvari ne govorite o nicem nego napadate totalno nepoznatu zenu i optuzujete je i trazite da se ugleda na vas savrsenu majku, zenu, kraljicu i ne dajete zeni nikakav konstruktivan savjet-ono sto je i trazila-ukoliko nemate sto savjetovat ne vidim zasto ste se javili na forum osim da nekom dokazujete da ste vi savrseni a on nije i da se ugleda na vas...svatko se ima pravo osjecat nesigurno u novoj, nepoznatoj ulozi-ne poznajem zenu koja je otvorila temu ali bez obzira na to, pruzila bih joj podrsku i kao sto je vec jedna cura rekla rado popila s njom kavu ukoliko bi joj bilo lakse...ako ne mozete pomoc nemojte nikome ni odmoc...

Gospođo draga, nije mi stvarno namjera vrijeđat vas ali smijesni ste, moj suprug je divan otac i ne znam odakle si uzimate za pravo govoriti take nebuloze😂Vi ste ti koji optuzujete , tu ste se nakacili na moj komentar i ne prestajete biti dosadni.. sve najbolje vam zelim, uzivajte...

I ja vama takoder zelim sve najbolje kao i curi koja je temu otvorila...samo ne vidim koji je bio povod zasto ste se javili na forum ako joj niste imali sto savjetovat i pruzit podrsku osim je vrijedat, jednostavno ste mogli preskocit ovu temu

> Purplerain17: > Nije mi namjera uvrijediti Vas ali smatram da biste trebali malo vise misliti na potrebe i osjecaje Vase bebice, recimo kako bi se tako maleno osjecalo da ga ostavite potpunom strancu na cuvanje... Osobno imam 22 godine i za 3 mjeseca ocekujem 2. sina, također sam sama, suprug radi po cijele dane( tako da od njega ni ne ocekujem da se jos brine i za bebu). Mislim da bas ne zivite u realnom svijetu jedne majke i da se niste trebali upustati u tu ulogu ako niste spremni ili sposobni za to... Uvodničarka je u postu sebe opisala kao vrlo brižnu majku, ofc da ne misli prvu ženu s ceste pokupiti koja bi joj čuvala dijete, samo je pitala za savjet. To što je prestrašena, skroz normalno, jer koliko sam čula, rijetko koja majka nije bila u sličnoj situaciji. Nakon ovoga se slobodno pokrijte ušima, jer ste uvodničarku i sve cure koje su komentirale, grubo uvrijedili. Nisu sve sposobne kao vi, mislim, vrijeđati i donositi zaključke za vola ubiti. Čitam vas i nameće mi se zaključak, da ste ste vi rodila kao majka, sve ste znala, spremna, sposobna, ono, SPOSOBNA. :) :*

Katarina, točno, ovo sam napisala (i otvorila temu) jer me zanimaju tuđa mišljenja, iskustva...,oko nečeg vrlo važnog, zanima me više radi toga, dok mi ustreba jer ne želim dijete ostaviti nekom u koga nemam potpuno povjerenje. U igri su i dva djeda (moj i mužev tata koji bebu obožavaju, ali eto, bojim se i kratko ostaviti malenog s njima, to su ljudi u godinama, kad bi pričuvali/tipa provozali po gradu, tražula bih da oboje idu, bojm se).Svi smo različiti, a više glava i mišljenja i oko puno manjih stvari volim čuti. Inače radim s djecom (11-14 g.),a prvi kontakt s bebom je eto sad, s mojom :) :) :). To ne umanjuje moju ljubav prema bebi, ali cijelo si vrijeme nabacujem da zbog neiskustva nisam/neću biti dobra mama. Problem je STRAH. Kad se mama razboljela, odmah smo saznali da ima rak i par mj.života, tata malo nakon toga - rak, srećom, drži se. Nikad ne čujem nešto dobro. Izgubila sam psa koji se 11 g.borio s teškom bolešću (ova maltezerica koju imamo 10 g.je zdrava). Teško više mogu vjerovati da će sve biti dobro, koliko me strahova patilo u trudnoći, radila sam milijune testova da se uvjerim da je beba dobro. Naravno, nisam im vjerovala dok ga nisam primila u ruke. Muž obožava bebu i odmah ga ugrabi čim dođe s posla, zajedno idemo u šetnje... Problem su tih par sati kad smo sami. Kad mi se smije, a stalno mi se smije, mislim si da mogu ja to. A pas je tu, kraj nas, jer ima 10 g.i kakva bih bila da ju maknem oz života. Opet, da imam drugog/drugačijeg psa, ne bih tako razmišljala (možda), naša izađe u dvorište i to je to. Redovito se kupa, cijepi protiv svega živog. Samo ne dam da liže bebu i toga se držimo. Ima svakakvih pasa o svakakve djece, a i kad je moj pas u pitanju, nadzor je stalan. Problem mi je spavanje noću. Budim se svakih sat vremena i to me smiruje. Najradije ne bih spavala uopće.

Zbog psa se osjećam manje sama. A prijateljice - rado bih da imam, više su to poznanice. Većina ih nema djecu, žive sasvim drugačiji život (neke su se htjele udati, neke ostale same nakon dugih veza, neke ne žele obitelj, neke kao ne žele obitelj), uglavnom, nijedna ne bi razumjela. Onda mi je glupo upuštati se u takve priče s njima. Za tete čuvalice - bojim se kako ćemo kad dođe do toga, maleni je vezan uz mene i muža, smije nam se, veseli... Nova lica (rijetko nam tko dođe, još je premali da dovodim ljude, i ne da mi se to) mu baš nisu draga. Radi se o tome da se moram vratiti nakon 6 mj.jer mi šef govori da se u protivnom vraćam na 1/2 radnog vremena. Inače radim u državnoj firmi, posao za stalno, puno radno vrijeme (što zakonski on ne smije,ali svakako pokušava, i ne bih bila prva, već je to radio). Toliko o našoj državi i društvu i pronatalitetnoj politici. Nama će trebati netko 2-3 dana u tjednu, po sat ili dva (školski sat) pa čisto prikupljam iskustva.:)

Vjerujem da za sve što radimo prvi put, sumnjamo radimo li dobro. Inače, po cijeli dan govorim mužu o tome, ali on je uvjeren da sve bude dobro. Volim čuti žensko mišljenje okp svega. Svekrvu isključujem jer nameće kako je sama čuvala starijeg unuka (šogoričin sin), a ostatak obitelji se ne bi složio. Tu je još razloga, naravno, vezano uz generacijske razlike.

Da manje volim bebu, ne bih temu ni otvarala, ostavila bih ga 'babama' kao te poznanice (zato s njima ni ne pričam o tome nego s vama koje u životu nisam vidjela, a i bolje mi je tako, volim pisati). :) Možda dosts važna stvar je ta da većinu života živim okružena muškarcima, najbolje znam koliko je mama potrebna jer ju jako dugo nemam.

Ne mislim uvrijediti muške, moj muž jako dobro zna s bebom i srećom može provoditi dosta vremena s nama. Da radi drugačiji posao, ne znam kako bismo jer mislim da je najbolje da oba roditelja maksimalno budu uz dijete. Da radi po cijele dane, pitanje bismo li se odlučili za bebu (ni za psa ne bismo). Jer mi sve radimo zajedno, jer smo tako navikli i teško je kad jedno fali. Zato ja gunđam, teško mi je i tih par sati, nije toliko teško, više je to osjećaj da je ljepše kad smo svi skupa. Jedna je cura napisala da muž radi po cijele dane. Neću ni misliti kako bi meni bilo. Ali svatko se snađe u situaciji koju ima jer mora. A raditi se mora jer se mora od nečeg živjeti, puno toga tu birati ne možemo. Par iznad nas povremeno uzima ženu/poznanicu koja par sati tjedno čuva curicu, ne čuva ju nitko iz obitelji iako ima tko. Nije mi baš pitati ih - kako to, pa pitam ovako. Je li bolje da dva djeda (jedan od 60 i jedan od 70) provoze/pričuvaju bebu dva-tri puta tjedno ili netko (po mogućnosti ženska osoba) tko ima više iskustva, možda je mlađi, koncentriraniji... Opet, ne treba ni ostalim članovima obitelji uskratiti druženje s bebicom (njih poznaje i veseli im se) pa bi možda ovo s djedovima bilo bolje?

Kod vas se pojavljuje strah kada vam suprug odlazi raditi, a vi ostanete sama s bebom i pesekom. Nemojte to raditi, jer se i kod vašeg supruga može pojaviti grižnja savjesti što vas u takvom stanju zabrinutosti i straha ostavlja. Pokušajte ga pozdraviti s osmijehom, cmok, cmok i njemu i vama će biti puno jednostavnije. Ovo s djedovima je super, već iz razloga jer oni žele doći, pričuvati malenoga, osim toga to je njihov unuk kojemu se vesele i on njima. Ipak, to vam ne može biti rješenje kada počnete raditi, jer bi to za njih bila velika obveza, morali bi mijenjati svoje navike. Biti će vam od velike pomoći kada nađete tetu čuvalicu, jer će oni moći doći i uvjeriti se da ste pronašli pravu, odgovornu i ok osobu. Dok ste još doma, zovite ih neka dođu, a vi za to vrijeme odite s frendicama na kavu, u shopping, jednostavno izađite iz kuće. Ne morate s frendicama o djeci razgovarati, ima masu drugih tema. Nemojte niti svekrvu ignorirati, tko zna, možda vam ona bude jedina i vrlo kvalitetna opcija bude li trebalo. Osim toga, to je i njezin unuk, voli ga. Sve će biti super, nemojte paničariti, nemojte biti u strahu, a još manje pokušajte s vašim strahovima opterećivati supruga. Opustite se i uživajte u bebaču. Moju frendicu je bilo strah premotati, presvući, a morala je naravno. Nije to dugo trajalo, danas se tome smije, jer je mislila da će bebaču rukice ozlijediti prilikom presvlačenja. x-) IrenaAR i ostale cure su vam lijepo napisale, vjerujem da će se i druge uključiti. Sretno vam. :")