Ja imam svakakvih iskustva pošto sam ih dosta imala. Radim primopredaje, ali iskreno draže mi je prošetati se do pošte/tiska nego si mislit hoće li se pojaviti, a bilo je i toga pa ostatak dana nepotrebno nosim stvar sa sobom ili pak kasne po 15 min. Osim cjenkanja, imala sam onih koji dođu na primopredaju s manjim iznosom i “jao imam samo to”. Naravno da primopredaja služi da se vidi stvar uživo, ali nije mi ugodno kada netko razvlači stvar nasred ulice (najčešće centar grada) i razgledava na sebi 5 min, dok ja samo stojim i čekam što će reći. Najneugodnije iskustvo mi je bilo kada sam dogovorila da ću izaći s posla i dati curi ruksak koja 100% kupuje, dobila je prije toga sve moguće dodatke fotke, da bi uživo rekla da joj nije to to. Sva je bila čudna... Kasnije mi je na whatsapp poslala poruku da joj se mogu javiti za kavu. Nedugo me je dodala na fb (ne znam od kud joj moje prezime) i tamo mi se počela javljati s čudnim porukama, pozivima i temama o vjeri, a ja joj nisam ništa odgovarala. Wtf.
Ali ne mogu reći da su mi sva bila ružna, s jednom ženom sam se raspričala, sprijateljila i dan danas se čujemo. Bilo je puno opuštenih i dragih cura, što mi je lijepo jer i samu sebe smatram takvom, koje nisu čak ni pregledale stvar nego išle na povjerenje. Jedna mi je inzistirala da uzmem više za svoj trud, iako nisam htjela i iako je između ostalog svrha primopredaje da se ne plaća poštarina. I scena koju nikad neću zaboraviti, došla cura s autom u moj kvart, krećemo se pozdravljati, sva se zbunila i zagrlila me. 😂😃 Jedna starija gospođa me je tako nahvalila da to nikad neću zaboraviti, baš mi je bila simpatična. Eto. Svega ima.
Ja imam svakakvih iskustva pošto sam ih dosta imala. Radim primopredaje, ali iskreno draže mi je prošetati se do pošte/tiska nego si mislit hoće li se pojaviti, a bilo je i toga pa ostatak dana nepotrebno nosim stvar sa sobom ili pak kasne po 15 min. Osim cjenkanja, imala sam onih koji dođu na primopredaju s manjim iznosom i “jao imam samo to”. Naravno da primopredaja služi da se vidi stvar uživo, ali nije mi ugodno kada netko razvlači stvar nasred ulice (najčešće centar grada) i razgledava na sebi 5 min, dok ja samo stojim i čekam što će reći. Najneugodnije iskustvo mi je bilo kada sam dogovorila da ću izaći s posla i dati curi ruksak koja 100% kupuje, dobila je prije toga sve moguće dodatke fotke, da bi uživo rekla da joj nije to to. Sva je bila čudna... Kasnije mi je na whatsapp poslala poruku da joj se mogu javiti za kavu. Nedugo me je dodala na fb (ne znam od kud joj moje prezime) i tamo mi se počela javljati s čudnim porukama, pozivima i temama o vjeri, a ja joj nisam ništa odgovarala. Wtf.
Ali ne mogu reći da su mi sva bila ružna, s jednom ženom sam se raspričala, sprijateljila i dan danas se čujemo. Bilo je puno opuštenih i dragih cura, što mi je lijepo jer i samu sebe smatram takvom, koje nisu čak ni pregledale stvar nego išle na povjerenje. Jedna mi je inzistirala da uzmem više za svoj trud, iako nisam htjela i iako je između ostalog svrha primopredaje da se ne plaća poštarina. I scena koju nikad neću zaboraviti, došla cura s autom u moj kvart, krećemo se pozdravljati, sva se zbunila i zagrlila me. 😂😃 Jedna starija gospođa me je tako nahvalila da to nikad neću zaboraviti, baš mi je bila simpatična. Eto. Svega ima.