Verbalna agresija

Pozdrav! evo da skratim priču brak mi je loš , i pokrenut ću razvod ( sad da me ne pitate zašto još nisi: zbog straha!) . Uništavao me godinama , nekako niskim udarcima , ono da te uvrijedi kao ženu, kao majku, domaćicu, da se osjećaš da si najružnija,da te nitko neće ,da ne vrijediš. Realno, znam da to nije tako ,ali ipak bolilo me . Što je najgore očekivao je bezuvjetnu lojalnost i podložnost. Uglavnom između mene i njega godinama nema ničega, ni sexa , ni razgovora, ne kuham mu, ne perem: Djecu i mene doslovno uzdržavaju moji, i u ničem ne oskudjevamo što se tiče hrane i jela, sitnih zadovoljstva. Uglavnom uskoro ću moći prijeći u roditeljski stan jer će mi sestra odseliti i planiram život početi iz početka. Mislim da je to bilo i glupo i pametno od mene jer je i njemu postalo jasno da moram otići jer je sve ovo besmisleno. E sad , imamo dvoje djece 15 i 14 godina, tinejdžeri , ali stvarno dobra djeca odlikaši , nezahtjevni, rasla s stigmom siromaštva, ne zbog toga jer nismo mogli, već zato što on to nije dopuštao, da bude jasnije , jedan primjer: rasklima se stol a on ga poveže nekakvim konopima i drži tako u dnevnom boravku. S vremenom se njih dvoje sve više društveno izoliraju, prestaju kući dovoditi prijatelje, drugi ih nazivaju siromašnima, ali zbilja oni imaju sve, osim normalnog oca. Kćer 15 koja je jako elokventna pokušava u zadnje vrijeme s njim pričati o tome da nije u redu da u stanu pravi parodiju, npr. u sred kuhinje drži kufer i na njem svoj veš, da se srami dovesti prijateljice iz nove škole.

On postaje na to verbalno agresivan , krivi je da je nedruštvena, na majku, da je čudna, da će jednog dana razumjet da je to previše što mi tražimo. Ali ona je stvarno pametna i dobra cura, nikada nije imala zaključenu ijednu ocjenu osim 5 . Željna je druženja i prijateljstva, htjela bi dovoditi ekipu doma, ali je one počinju zaobilaziti, jer primjećuju da je nešto naopako. Otac pak očekuje da mu se klanja, divi, poštuje, da mu trči u naručje kao da joj je 5 a ne 15, a nikada se nije posvetio djeci ni meni, uvijek mu je sve drugo bilo važnije.Bojim se kad odem kako će biti mojoj djeci kad budu dolazili k njemu, u njegovoj parodiji od života. Ima tko iskustva sa sličnim slučajem. Hvala.

Uff, teška tema.. Prošla nešto vrlo slično s tim da je završilo rastavom. U početku je dijete viđao svaki dan. Da, dobro ste pročitali. Visio mi je u stanu kao da smo još uvijek zajedno dok nije našao novu curu. Od tada nije vidio dijete evo pune 3 godine. Strašno mi je žao zbog toga ali barem imamo svoj mir.

Preteška i pretuzna tema. [:tuzan]

Zaboravih napisati, djeca imaju pravo odluke žele li uopće i koliko posjećivati oca, tako da mislim da je to njihov izbor i da neće imati problema što se toga tiče.

draga Bitter imala sam, nažalost, vrlo slična iskustva sa svojim ocem, a mama je bila u sličnoj poziciji kao tim. čim sa ja (najmlađa od troje) krenula na faks, preklinjala sam je da se razvede, jer me iskreno bilo strah da ostane sama s njim. hvala Bogu to je i napravila. nije joj lako jer sa svojim 65 čuva tuđu djecu (tata joj je branio raditi, nema ni staža ni mirovine). s tatom se ne čujem već godinama i raskid s njim najbolje je što sam napravila za zdravlje svog života. posljedice su tu, jer me na više načina ranio kao dijete i s time se aktivno borim i danas. teško je nekom tko ne poznaje cijelu tvoju situaciju dati ti konkretan savjet, niti bi po mom mišljenju to trebalo. jedino ti se iskustvima može približiti i pomoći ti pri odluci. naslućujem da je i tvoj suprug, kao i moj tata, jako povrijeđena i ranjena osoba koja nema hrabrosti nositi se s time i stoga to prenosi pasivnom agresijom na tebe i djecu. jasno je da je njemu potrebna pomoć, ali ako si je on sam ne želi pružiti, zašto da se i drugi životi uništavaju. osobno, preporodila sam se otkad sam izašla iz zatvora zvanog odnos s ocem. dobro razmisli za sebe i svoju djecu. život je jedan i treba ga živiti! pomoći da, ali ne ići preko sebe!

najviše me boli to što je kući totalni primitivac, a u javnosti super moderan gospodin.Protivio se svemu, rolama, smartphonu, kompjuteru, nije mu jasno zašto bi kćer htjela starke, zašto sin 14 želi imati bicikl, a sebi tata od 50 godina oboji kosu Lorealom, dok komentira naravno negativo to što je kćer nalakirala nokte.

Žalosno :/ Mislim da nema dvojbe, da čim prije morate otići iz te kuće, pogotovo zbog djece. I ne treba vas biti strah kako će oni gledati na situaciju kad budu kod njega dolazili, jer zbog njih to i radite, da njima bude bolje, da ih to pihički ne iscrpi. Uostalom, ako to već dugo traje sigurna sam da i oni znaju u kojem je roditelju problem i da bi i oni rado otišli. Jer ipak je najvažniji mir, neko normalno okruženje za odrastanje, makar i roditelji bili rastavljeni. Moje mišljenje.

jao, strašno..ali vidim da ste jako razumna žena i svjesni ste svega..tako da put pod noge..a djeca nisu mala i vide sve kako je, oni će sami reći žele li i kad posječivat oca...sretno ženo, majko, kraljice i sve najbolje u novom životu :))

Da ni ja nisam išla raditi iako imam zdravstvenu školu, jer smo dislocirani sa sa stanom i sami, djeca nisu mogla ostati s njim, on nije pouzdan ni da će ustati iz kreveta, a ne djecu spremiti.Čak i kad sam našla posao priuštio mi je kući situaciju da sam morala dati otkaz. Sad su veliki,ali ja radim tek povremeno.

nađi konkretan posao Bitter, misli na svoju budućnost

Joj ko da citam o svom ocu na trenutke [:vrti] samo sto je moja tema odmah popljuvana..ali nista me ne cudi vise

tužnazvijezda, danas je nažalost teško povjerovati jer se ljudi koriste smicalicama da bi nešto dobili i to je jako ružno. nadam se da ti nisi ta. ako ti treba pomoć, javi mi se u inbox, rado ću porazgovarati s tobom i pomoći ti kako mogu.

Hm, nakon 15 godina zajedničkog života, mora da je nešto bilo i dobro dok ste tako dugo ostali zajedno, možda bolje prisjetiti se toga umjesto usredotočiti se samo na najgore stvari i negativnosti. Također, istina izlazi na djelo tek kad se čuju obe strane priče. I kao treće, djeca vole svog oca, a dokaz je što vaša kći od 15 godina toliko priča s njime. Da su djeca psihički zlostavljana, ne bi bila uspješna u školi. meni se čini da se radi o prilično otkačenom tipu (kofer u kuhinji, konopac na nogama stola ...) što ne mora značiti da je loš čovjek. Vama preporučam da se malo opustite i pokušate ne stvarati toliko idealnu sliku kakav bi supružnk trebao biti prema obitelji u smislu materijalnih stvari (prema vašoj priči to vas dosta opterećuje-ne dopušta djeci trendi stvari). Možda je čak djeci učinio i uslugu, oni su odlikaši, a ne propaliteti koji pod satom tipkaju po I-phoneu. Nadodala bih da je danas vrlina, a ne mana biti drugačiji, a prijatelji koji vašoj djeci ne dolaze jer naslućuju da su siromašna ili da im je obitelj drugačije, nisu prijatelji, i zašto bi uopće prižljkivali da vam takvi dolaze u kuću i druže se s djecom. I za kraj, vama treba društveni život, neki poslić i slično i bolje ćete se osjećati, a ne djeci koju ovdje analizirate... ne prebacujte tj. ne projecirajte ono što vas muči na druge, a kolko vidim, djeca su dobro...

Još jedan savjet..vi ste nezadovoljni brakom, nemojte mješati djecu u te stvari, jer njima radite štetu, Rješite razvod kao zrela žena, a na vama nije da analizirate kako će djeci biti kada budu vikendom posjećivala svog rođenog oca. Dovoljno su velika da ga niti ne posjećuju ako im se to neda, ili da se posjeti spriječe ako je on uistinu "loš" po njih, ili da ga jednostavno ignoriraju i bave se svojim stvarima ta dva dana dok su kod njega. S druge strane, ako je on toliko loš, neće se ni javljati, pa opet dobro. Ako vi odlazite od njega i rješavate ga se, nemate to pravo tražiti i od djece ma koliko god se on vama više ne sviđao, ako ste dopustili 15 godina da djeca žive s njime, ne vidim razlog zašto sada prekinuti sve odnose.