Kako financijski izlazite na kraj?

ja sam se puno puta pitala kako neki ljudi žive i s koliko raspolažu..... jedini luksuz koji si priuštim to je kupovina na krpicama...moš mislit luksuza....kupuješ polovnu robu od nekoga...katastrofa.....a, muž, tobože neki šef na poslu..... al kad gledam neke obitelji di sam ziher da imaju manja primanja od mene a ono ako su patike maxice su, ako su starke original su, ako je auto novo je, ako imaju mobitel najnoviji je, pa se pitam jel sam ja retardirana pa ne znam s novcima (!??) il su oni magičari? ja svaku hebenu kunu razvlačim, navlačim i rastižem i uvik fali...za osnovno, ne za luksuze..... zato mi VIA VANKA after Nove godine.....pun mi racku

i, flores, i to što kažeš,,,pa evo i ovdje ima cura koje su stavile neki komad robe i piše u opisu plaćen 2000 kn il slično....pa, jbt, ODAKLE vam? Jel dilate? Jeste dobile na lotu? Odakle vam novca za recimo jedan kaput od 2-3 tis kuna? Šta jedete kad date toliko za kaput? Na čemu spavate? U čemu živite? Meni nije jasno odakle nekome toliko novca za gluposti, a drugi nemaju ni za wc papir?

Šopingiram uglavnom na Krpicama,imam vrt pa povrće uopće ne kupujem,napravila sam zimnicu i ukiselila kupus,centralno na plin skoro da uopće ne palim nego peć na drva,a drva rušim po imanju.Svake godine posadim bar jedno drvo.Na more,skijanje i sl. ne idem.Izlazim samo kad me pozovu na neku feštu.Idem k susjedi na kavu jer je ona lijena doći k meni. [:smije] I zahvaljujem Bogu kaj sam još uvijek zdrava .

tinkipinki,i ja se često pitam kako drugi s manjim primanjima mogu,a ja ne mogu,no činjenica je da mnogima netko pomaže-roditelji,djedovi,bake....a mi koji nemamo nikoga-snalazi se kako znaš!

Stvarno je umjetnost, ali kao što je netko rekao -uvijek može biti gore i od ovoga. Ono što vidim u krugu poznanika, bezbrižne financije imaju oni koji žive u nasljeđenom /sa roditeljima i obrtnici. Prihodi se prikazuju manji pa ostane pravo na d.doplatak,stipendije..a ima se. :-(

svi nemaju a voze se autom jer javni prijevoz ne valja, imaju najnovije iphone i samsunge, puše itd. kad netko stvarno nema, ok. ali sve ovo gore navedeno nije neophodno.. tako da ;)

meni nije jasno da su nama bircevi uvijek puni a nitko ne radi.. odi radnim danom u pola deset gradom puno puno sve još ako je ljiep dan.. ja više ne znam svi koji najviše kukaju samo provlače neke karatice oblače se dobro, stalno su negdje bla bla bla.. i cigarete.. osobe koje nemaju najčešće su pušači.. pa kako

a tek trgovački centri, sve se nema a ruke krcate vrećicama tek kupljene odjeće.. O blagdanskoj rastrošnosti neću nit govoriti.. Sve se nema a ajfoni se prodaju za vrtićance..

Isto nemam kredit nit minus s koliko imam s toliko klimam 2djece i iako mogu kupit bolji mob imam staru kanticu koja nema Internet i klincu neću kupit mob jer ima 8god i škola mu je 300m od kuće i iskreno ovdje mogu kupit boljih stvari neg u mom gradu, muž i ja ne pušimo, ne pijemo no ne osuđujem nikog svako ima svoje slabosti zavisi koliko ih si može priuštiti no ne dozvoljam ni da meni sole pamet ko moja šogorica kao ja se preseravam djeca imaju voće, slatkiše piju samo juicy i samo prirodne sokiće njen jadan nema ne mogu kupit totalan šit ona puši znači svaki dan mali može popit 4lsoka, a muž obavezno 2lpive a hranu meso i povrće nose od svekrve i definitivno sa svojim novcima mogu živit al kad troše na gluposti

Već godinu dana sam nezaposlena, znači pomogla mi je naknada za nezaposlene, živim kod roditelja u obiteljskoj kući na selu jer ne mogu podnijeti troškove podstanarstva kad sam bez posla. I kad sam radila bilo je teško. Odrekla sam se luksuza kao što su pretplate na mobitele, televizije, internet. Pušać sam. Srećom nekad zaradim nešto sa strane, čišćenje ili pokoji poslić tipa šank ili konobarenje, letci i sl... Ali uglavnom mi roditelji pomažu. Jedva čekam pronaći pravi posao jer volim biti neovisna u svakom pogledu...

Živim u roditeljskoj kući, dajem određen dio plaće za režije, hranu i kućne potrepštine, svakog mjeseca drugačije, prema potrebi. Svi sudjelujemo i sve ravnopravno dijelimo. Odjeću kupujem ovdje ili u second handu, rijetko kad kupim nešto u trgovini. Nakit i ostale tričarijice naručujem jeftino s Ebaya. Ne gomilam kozmetiku, kupujem samo ono što mi izričito treba. Pušim, duhan kupujem u Bosni za 50 kuna (pola kile) i traje mi i do mjesec i pol dana, u međuvremenu ponekad kupim filtere i to je to. Kad se izlazi, većinom organiziramo neka druženja prije samog izlaska (navika iz studentskih dana) pa se ne potroši puno, no ni ne izlazim baš često. Volim vježbati, no ne plaćam teretanu, nego vježbam kod kuće. Troškove prijevoza na posao dijelim s još dvoje ljudi. Užinu uvijek nosim od kuće, ne kupujem sendviče i slično. Frizera posjećujem samo kad skraćujem vrhove (i to ženu koja radi na crno pa i tu uštedim), farbam se kod kuće. Sama uzgajam nokte i kosu pa mi ne trebaju gelirani nokti, ekstenzije i slične pizdarije. :D Hm, što još? Sigurna sam da ima još toga, samo se ne mogu sad sjetiti. Čak uspijem ponešto i uštedjeti, no sigurna sam da to ne bi bilo moguće da ne živim sa svojima. Trenutno sam na stručnom osposobljavanju pa imam sigurne prihode još nekoliko mjeseci, no onda opet počinje borba, i grozim se toga. Moji nemaju viška novaca i osjećat ću se kao užasan teret ako neko vrijeme ne budem mogla naći posao, a svi znamo kakvo je stanje trenutno...